EKSKLUZIVNO

Pričali smo sa šeficom bjeloruske oporbe: ‘Zatvori su prepuni, represija strašna, ljudi bježe, ovo morate shvatiti...‘

Morate shvatiti da je tamo strahovlada, nivo represije je strašan, zatvori su prepuni, ljude progone i izbacuju s posla


Svetlana Tihanovskaja

 Davor Pongračić/Cropix

Sviatlana Tihanovskaja, liderica demokratske oporbe u Bjelorusiji, noćna je mora autoritarnog prokremaljskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, nakon što ga je pobijedila na predsjedničkim izborima u kolovozu 2020. godine, ali on to nije priznao. Buknuli su prosvjedi koji su trajali mjesecima, režim ju je uhapsio i morala je napustiti zemlju, ali, u inozemstvu vodi borbu za "oslobođenje Bjelorusije". Tihanovskaja je u politiku ušla iz nužde. Sudbina joj se tako posložila, iako je bila angažirana u prodemokratskim pokretima koje je režim progonio, da se morala izložiti i preuzeti odgovornost.

Njezina muža Sergeja, koji je na tim izborima trebao biti protukandidat Lukašenku, režim je zatvorio nakon što su ankete pokazivale da bi ga mogao "skinuti" nakon više od 20 godina vlasti. Sviatlani su dopustili da se kandidira, smatrajući da se s njom lako mogu "obračunati", ali pokazalo se da je i ona spremna staviti glavu na panj i pobijediti moćnog "Bat‘ku" (Oca), što joj on nije oprostio.

Bjelorusija je trenutačno pod gotovo potpunom kontrolom Putinove Rusije, praktički neka vrsta "pridružene ruske gubernije", a postala je i poligon za agresiju na Ukrajinu. I dok Lukašenko svira po Putinovim notama, a očekuje se i uključenje bjeloruske armije u rat u Ukrajini, u Bjelorusiji stalno tinja otpor režimu koji je sve truliji i sve ovisniji o Kremlju. No, Lukašenko odgovara drakonskom represijom, zatvara i hapsi, a samo posljednja dva mjeseca 2022. godine njegovi sudovi izrekli su kazne političkim oponentima na gotovo 250 godina!

Na početku razgovora Tihanovskaja kaže da ne voli da je se naziva "oporbom", to u demokratskim zemljama ima "normalan prizvuk", a u današnjoj Bjelorusiji režim oporbu tretira kao "petokolonaše i izdajnike". Tihanovskaja smatra da Lukašenkove oponente treba nazivati "demokratskim pokretom".

- Da bi se shvatilo što se danas događa u Bjelorusiji, morate shvatiti da je tamo strahovlada, nivo represije je strašan, zatvori su prepuni, progone ljude, izbacuju s posla i fakulteta, prijete obiteljima, odvode u nepoznato, stoga se mnogi boje za sebe i svoje bliske, otišli su u ilegalu - kaže nam na početku razgovora Tihanovskaja. - Situacija je neizdrživa i podsjeća na neka davna vremena za koja smo vjerovali da se neće vratiti, ali Lukašenkov režim potpuno je bezočan i beskrupulozan.

Od prosvjeda 2020. godine osuđeno je više od 60.000 ljudi, a stotine tisuća je zbog svog političkog stajališta i djelovanja moralo napustiti zemlju. Da bi režim održavao taj strah, on je usredotočen na represiju - doslovno svaki dan privodi se 10, 15 ili 20 ljudi, organiziraju se suđenja ili medijske hajke na ‘izdajnike‘.

Reći da je stanje teško, preslaba je riječ. No, to sve više izaziva suprotan efekt. Ljudi su na neki način na takvu represiju postali imuni te se okupljaju, stvaraju se ilegalne organizacije, sve su odlučniji u odluci da je dosta, da Bjelorusija mora krenuti svojim putem, a on je samo jedan - u demokratizaciju, otvaranje svijetu i jačanje svijesti o pripadnosti europskom sustavu vrijednosti.

Koliko je, s obzirom na sve što ste rekli, Lukašenkov režim jak i održiv?

- Lukašenko nema potporu mnoštva. Takvu represiju ne provodite ako vas, kako on kaže, podržava većina naroda. Čemu onda takva brutalnost? On se boji vlastitog naroda, ali svjedoci smo da je on sve više paranoičan te da se boji i vlastitog okruženja. On sve manje vjeruje ljudima oko sebe. Konačno, dobivamo informacije iz najbližeg njegova kruga, od ljudi iz obavještajne zajednice, vojske ili njegove administracije.

On zna i vidi da ‘curi‘ u njegovu najbližem okruženju. I mnogi ljudi iz tog kruga svjesni su da ovako više ne može, da Bjelorusije sve više postaje putinovska provincija, da se guši naš nacionalni i državni identitet. Lukašenko, zbog vlastitog opstanka na vlasti i "usluga" Putinu, nas sve vodi u propast. Lukašenkov režim je u stalnom stresu.

Rusija održava Lukašenka na vlasti, Bjelorusija je zapravo postala ‘produžetkom Putinove politike‘.

- Da, režim je godinama svoju vanjsku politiku gradio na ‘ruskim temeljima‘ te je postajao i ekonomski sve ovisniji o Rusiji. Bjelorusija nije imala svoju, nego je provodila rusku vanjsku politiku. Godinama se to prakticiralo. Doduše, Lukašenko misli da je mudar i da može igrati između Zapada i Rusije, ucjenjujući i jedne i druge, a na kraju je postao farsična Putinova marioneta, potpuno ovisna o njemu i radi sve kako bi ga zadovoljio pa je, među ostalim, Bjelorusija postala najobičniji ruski poligon za agresiju na Ukrajinu. Svjestan je da se mora pokoriti. No, prema našim istraživanjima, a i on ima to na pameti - 86 posto Bjelorusa ne podržava rat u Ukrajini.

Ima li Lukašenko ikakvu samostalnost ili je vazal, jer navodno se on suprotstavlja izravnom uključenju Bjelorusije u rat u Ukrajini?

- On je samostalan samo kad je u pitanju provođenje represije prema vlastitom stanovništvu. Doduše, mislim da mu i tu sufliraju iz Moskve. Što se tiče provođenje vanjske politike, vojske i gospodarstva, potpuno je ovisan o Rusiji i oni time upravljaju. A priče da se on protivi slanju bjeloruskih vojnika u Ukrajinu, zapravo su priče za malu djecu. Bit će onako kako zaželi Putin. No, obojica su svjesni da bi to moglo imati velike konzekvence za stanje u Bjelorusiji te bi moglo postati fitilj koji bi zapalio prosvjede i ugrozio, pa i srušio režim.

To bi destabiliziralo ionako već nestabilnu situaciju u državi. Toga su oni i više nego svjesni. Lukašenko svakako. Osim toga, nakon svega što se dogodilo, sve više Bjelorusija želi da se zemlja okrene prema Zapadu, jer vide da vezivanje uz Putinovu Rusiju vodi u katastrofu pa i nacionalnu kataklizmu. Vezivanjem uz ovakvu Rusiju Bjelorusija nema nikakvu budućnost. Ne želimo biti žrtve bezumne politike kakvu danas vode kremaljski vlastodršci. To nema perspektivu. Nema tu slobode, demokracije, ekonomskog prosperiteta, nego samo izolacija, otpadništvo, pauperizacija, nazadovanje te moralni i vrijednosni kolaps.

Upravo zato neki smatraju da je na djelu ‘pužuća aneksija Bjelorusije‘ te da bi moglo, i s obzirom na sporazum o Saveznoj državi Rusije i Bjelorusije, u nekom trenutku doći do okupacije ili čak pripajanja Bjelorusije Rusiji.

- Država nije samo vlada, vlast ili diktator, to su prije svega ljudi, društvo. Ne možete predati zemlju nekome u ruke, a da nemate za to podršku ljudi, a za ovo nemate sigurno. To je jedan kroz jedan. Rekla bih da i brojni koji su danas lojalni Lukašenku ne bi bili spremni na to. No, u pravu ste, mi smo svjedoci ‘pužuće okupacije‘ - na našem teritoriju raspoređene su ruske trupe, zbog vjerojatnog napada na Ukrajinu, ali one mogu biti upotrijebljene i protiv našeg naroda. Ruske obavještajne zajednice su tu i pomažu Lukašenku kontrolirati bjelorusko društvo, da se ne dogodi nešto što bi im poremetilo planove - bilo napad na Ukrajinu, bilo na unutarnjem planu.

image
Davor Pongračić/Cropix

No, neki čak i na Zapadu smatraju da se ne smije dopustiti poraz Rusije, pogotovo ako ne ostvari zamišljeno u Ukrajini, jer bi to moglo izazvati velike potrese ili nemire u Rusiji koji, po njima, mogu ugroziti i druge, pa bi Putinu Donbas i Bjelorusiju trebalo dati kao ‘utješnu nagradu‘.

- Znate, ni naši zapadni partneri ne mogu donositi odluke u naše ime. Mi smo se i pobunili jer ne želimo da netko odlučuje za nas i određuje nam tko smo i što želimo. To što se netko nekoga ili nečega boji ne smije utjecati na to da se nekim državama i narodima onemogući da slobodno i samostalno biraju svoj put u budućnost, pogotovo ako nikoga time ne ugrožavamo i želimo biti dio europske obitelji, kojoj Bjelorusija pripada i kulturološki i civilizacijski.

Pretpostavljam da je i Europi u interesu da ima što više demokratskih i stabilnih država. Jer ovo što vi kažete, sigurno neće pridonijeti ni miru, ni stabilnosti ni demokratizaciji, nego samo daljnjoj destabilizaciji. Bjelorusija nije i ne može biti ničija ‘utješna nagrada‘. Valjda je demokratska Bjelorusija u interesu Europi!? Lukašenkovsko-putinovska Bjelorusija stalna je prijetnja miru i Europi. Drugo, nemojte izjednačavati poziciju i situaciju u Rusiji i Bjelorusiji, bez obzira na sadašnje stanje. Bjelorusija nema nikakve imperijalne ambicije, niti želi ičiji teritorij. To su dvije različite stvari i dva potpuno drukčija konteksta. Nemojte nas, zbog Lukašenka, stavljati u isti koš. Rusija je jedno, Bjelorusija je drugo.

Svakako, i s Rusijom želimo imati dobre odnose, prijateljske, ali ravnopravne. Mi smo bliski narodi, imamo i dugu zajedničku povijest, ali ne želimo da nam iz Moskve nameću kako trebamo živjeti i da nam oni određuju naše prioritete ili strateške interese. Želimo sami odabrati svoj put, a ne da nam ga nameću. Osim toga, jeste li sigurni da bi to zadovoljilo Putina ili bi on samo time dobio krila da zatraži još i još!?

Rusija smatra da ima ‘povijesno pravo‘ na Ukrajinu i Bjelorusiju, koje joj služe kao ‘sanitarni koridor‘ prema Zapadu, a i neki ovdje misle da je tako najbolje da se odmakne Rusija.

- Putinova politika stalni je pokušaj izazivanja raskola među zemljama EU, a ‘teze‘ o sanitarnom koridoru, o tome da je Rusija opasnija kad je poražena nego kad pobjeđuje ili da joj treba ‘utješena nagrada‘ - to su sve mehanizmi kojima nastoji djelovati i koje proruske snage u Europi, onako ispod stola, žele nametnuti kao temu. Proruska ili proputinovska Bjelorusija i Ukrajina ne odmiču Rusiju od Europe, nego je još više ugrožavaju. Da, znam da neki misle da je naša uloga biti ‘sanitarni koridor‘, ali ta su vremena prošla. Na tu ulogu ne pristajemo.

Tko tako misli, očito ne razumije ni Putina ni rusku neoimperijalnu politiku stalnih ucjena i pritisaka. To ne vodi miru i stabilnosti. Nekome možda i paše da Bjelorusija i Ukrajina budu ruski ‘sanitarni koridori‘, ali važno je što o tome misle Bjelorusi i Ukrajinci, a ne netko drugi. Ne znam kako bi to uopće netko mogao učiniti? Na koji način bi nas to oni dali Putinu kao ‘utješnu nagradu‘? Mislim da je to, pogotovo nakon agresije na Ukrajinu, posve nemoguće. Kad bi u tome sudjelovao i Zapad, oni bi skočili sebi u usta i pogazili sve temelje na kojima su razvijali svoja demokratska društva i vrijednosti.

Surađujete li s antiputinovskom demokratskom oporbom u Rusiji?

- Mi se susrećemo, razmjenjujemo iskustva, ali ne djelujemo zajedno. Rusija i Bjelorusije su dva različita konteksta i različite situacije. Mi nismo isto, premda se i oni i mi borimo protiv diktature, ali i one su različite. I oni nama trebaju reći kako vide i doživljaju ne samo Rusiju, nego što misle o Bjelorusiji i Ukrajini, ali i o ostalim bivšim sovjetskim državama, poput Gruzije, Moldavije ili Armenije. Kakav im je odnos prema našim težnjama?

Jesu li vaši strateški interesi članstvo u NATO-u i EU?

- O tome zasad ne razmišljamo. Trenutačno je prioritet da se zemlja demokratizira i da sami odlučujemo o svojoj sudbini, provedemo reforme koje bi europeizirale zemlju, pa tek kad obavimo taj posao, u demokratskoj raspravi odlučimo što i kako dalje.

Što se po vama može dogoditi s Rusijom u slučaju poraza u Ukrajini?

- Ne želim govoriti za Rusiju i Ruse. Što će biti s Rusijom i kakvu budućnost oni vide za sebe, moraju odlučiti sami. No, kad bi Rusija vojno oslabila, to bi dalo mogućnost bivšim sovjetskim državama, koje su pod određenim većim ili manjim ruskim pritiskom, da se izvuku ispod tog utjecaja i sami izaberu put kojim žele ići.

Kolika je opasnost da se bjeloruska vojska izravno uključi u rat u Ukrajini, o čemu se stalno nagađa, pogotovo jer Rusija, navodno, priprema novu ofenzivu na Kijev upravo iz Bjelorusije?

- To je veliki rizik, ponajprije za Lukašenkov režim. To samo može ubrzati njegov pad. Bjelorusi nisu spremni ratovati i ginuti za ruske interese.

Može li Ukrajina pobijediti u ovom ratu?

- Divim se Ukrajincima, njihovu otporu, borbi i hrabrosti. Oni se bore ne samo za Bjelorusiju, nego za cijelu Europu. Ne znam koliko će rat trajati i što će biti, ali znam da bi Putinova pobjeda ugrozila sigurnost i stabilnost cijele Europe, pa i šire. Treba Ukrajini pomoći na sve moguće načine. Evo, i kod nas postoji otpor, ima sabotaža, bjeloruski dragovoljci ratuju u Ukrajini. No, rekla bih da u svakom slučaju i stanje u Bjelorusiji ovisi o tome kako će se razvijati situacija u Ukrajini, ali mislim da se stvari u Bjelorusiji mogu razriješiti i prije kraja rata u Ukrajini.

Mislite li da bi Putin, osjeti li da gubi vlast ili se suočava s porazom u Ukrajini, mogao pokrenuti neke očajničke poteze, poput širenja rata na Bjelorusiju, Moldaviju, Gruziju ili na Balkan?

- Svi se boje širenja rata. Ništa nije isključeno. Ne može se više predvidjeti na što je sve on spreman. Moguće je i ovo o čemu vi govorite, ali teško je u ovom trenutku reći što on namjerava i kako će se stvari razvijati i u Rusiji i u Ukrajini. Njegove su odluke prečesto ishitrene i neracionalne.

Vaš suprug je u zatvoru, bojite li se da vaše djelovanje može ugroziti njegov položaj?

- Položaj svih političkih zatvorenika u Bjelorusiji je užasan. Ucjenjuju ih, ponižavaju, život im je stalno ugrožen, ne pruža im se nikakva zdravstvena pomoć. Nedavno je na pet godina zatvora osuđen mladić koji je dao 20 eura za pomoć Ukrajini!? Režim je potpuno izgubio kontrolu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 12:47