ZAGREB - Bilo je to obično rano jutro u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije, u četvrtak 11. ožujka ove godine. Grad je još spavao kad su u pet sati iz taksija izašla dva starija gospodina. Platili su, a zatim počeli lutati praznim ulicama kako bi se uvjerili da ih nitko ne prati. Zatim su krenuli prema kolodvoru i pričekali vlak koji je dolazio iz Erevana.
Policija sigurna
Vlak je ubrzo stigao, oni su se popeli i uzeli kutiju cigareta koja je bila skrivena između dva vagona i sišli s vlaka. Tada se policija, koja ih je cijelo vrijeme držala na oku, uvjerila da je riječ o ozbiljnom slučaju: do tog im trenutka nije bilo jasno kako bi Sumbat Tonojan i Hrant Ohanjan uspjeli unijeti u Gruziju ništa drugo nego obogaćeni uran. A uspjeli su. Dva armenska umirovljenika u zemlju su unijela samo 18 grama (ali neprimijećeno) urana koji su namjeravali prodati kupcu koji je tvrdio da radi za “vrlo ozbiljne ljude”, navodno muslimane, a zapravo je bio agent gruzijske tajne službe. Priča završava nekoliko sati poslije u hotelu u kojem Tonojan “kupcu” pokazuje robu i tvrdi da je to sam proba, a da on može nabaviti još jako puno “tamo odakle je i ovo stiglo”. U tom se trenutku treskom otvaraju vrata sobe u koju ulijeću pripadnici gruzijskih specijalnih snaga, uhićuju Tonojana, a zatim i Ohanjana koji nije došao na primopredaju.
Prokockao tvornicu
I tako je, nasreću, spriječen još jedan pokušaj prodaje obogaćenog urana na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. Detalji ovog slučaja izašli su na vidjelo nakon što su Tonojan (63) i Ohanjan (59) priznali krivnju na suđenju koje je održano u potpunoj tajnosti kako bi se zaštitio identitet agenta koji je glumio kupca, ali i ostalih ljudi uključenih u cijeli proces.
Tonojan se u krijumčarenje upustio nakon što je propala njegova tvornica mliječnih proizvoda - ne zbog recesije nego zato što ju je prokockao. Ohanjan je pak umirovljeni nuklearni fizičar koji je radio u institutu u Erevanu. Njemu je na vrata još 2002. godine pokucao treći čovjek, Garik Dadaian, kojem je potvrdi da se u vrećicama koje je donio nalazi obogaćeni uran.
Brza zarada
Ohanjan je gotovo zaboravio na Dadaiana, ali mu je onda na vrata zakucao Tonojan, financijski propao, i predložio da pokrenu neki posao koji će donijeti brzu i veliku zaradu. I stvari se sklapaju - Dadaian nabavlja robu, a Tonojan organizira prodaju. Odlazi na obalu Crnog mora, u Batumi, i počinje potragu za kupcima. No, među onima kojima se obratio nalazi se i bivši krijumčar, sada doušnik. On sve javlja Tbilisiju koji Tonojanu šalje agenta koji se predstavlja kao kupac. Vlasti je posebno zanimalo kako će Armenci prenijeti uran s obzirom na to da su SAD potrošile velike novce na senzore postavljene na gruzijskim granicama koji reagiraju na radioaktivne materijale.
Pošiljka bez nadzora
No, Ohanjan je fizičar, pa je uran obložio olovom i tako zavarao senzore. Potom ga je smjestio u kutiju cigareta koju su ostavili skrivenu u vlaku, a oni su u Gruziju ušli taksijem. Gruzijske je vlasti posebno zabrinula činjenica da je tako opasna pošiljka bila bez ikakva nadzora par sati.
Policija ističe da su Armenci pravi amateri. No, upravo to zabrinjava iskusne tragače za krijumčarima radioaktivnih materijala: uspijevamo li uhititi samo naivce? Ako je pak odgovor da, moguće je da kroz porozne granice zemalja nastalih na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza radioaktivni materijali putuju u ruke vrlo opasnih ljudi.
Teroristi žele prljavu bombu
Al-Qa’ida se već dulje vrijeme nastoji dokopati obogaćenog urana. No, glavni cilj terorista nije napraviti pravu atomsku bombu, nego pribaviti dovoljno radioaktivnog materijala za izradu “prljave bombe”. Riječ je o oružju za masovno uništenje koje kombinira radioaktivni materijal i konvencionalni eksploziv. Bomba, dakle, ne djeluje kao nuklearna, već prije kao konvencionalna, ali kontaminira veliko područje radioaktivnim materijalom. Zbog toga se i naziva “prljavom”.
Tko je koliko ‘radioaktivan’?
Više od 10 tona:
SAD, Rusija, Kazahstan
Od tone do 10:
tona: Francuska, Japan, Velika Britanija, Kanada, Kina
Od 100 kilograma do tone:
Njemačka, Nizozemska, Belgija, JAR, Poljska, Bjelorusija, Ukrajina, Italija
Od 10 do 100 kilograma:
Uzbekistan, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Srbija, Meksiko, Češka
Jedan gram obogaćenog urana stoji 10 tisuća dolara
TBILISI - Na sastanku 41 zemlje koji je u travnju ove godine sazvao američki predsjednik Barack Obama kako bi se dogovorili o novim mjerama zaštite nuklearnih kapaciteta, gruzijski je predsjednik Mihail Saakašvili izvijestio prisutne šefove država o uspješnoj akciji kojom je onemogućeno krijumčarenje. No, među stručnjacima je sve veća zabrinutost da bi neka od akcija krijumčara mogla “uspjeti” i uran doći u ruke terorista. U svim dosad otkrivenim slučajevima radioaktivne materijale su iz raznih postrojenja (instituti, elektrane) iznijeli zaposlenici. Gruzijski policajci barataju informacijom da je cijena grama obogaćenog urana oko 10.000 dolara, što znači da postoji i crno tržište s već definiranim sustavom ponude i potražnje.
Gruzija je pak idealno mjesto za kontakte jer ima izlaz na more i slabo čuvanu granicu s Armenijom. Preko nje se, kao što se pokazalo, uran može lako unijeti, a zatim se otvara put bilo na more bilo u Tursku, s kojom je granica slabo čuvana. A ondje se može naći jako zainteresiranih kupaca.
Inače, kako navode izvori, uran koji su Armenci pokušali prodati vjerojatno je iz ruske nuklearne elektrane u Novosibirsku. Pretpostavlja se također da nije riječ o nekom novom slučaju krađe obogaćenog urana, već da se radi o pokušaju prodaje urana koji je u turbulentnim 90-im godinama, nakon raspada Sovjetskog Saveza, naprosto nestao. “Taj je uran negdje sakriven i s vremena na vrijeme netko pokuša naći nove kupce. Mislimo da igra još nije gotova. Bit će još pokušaja”, izjavio je Archil Pavlenišvili, čelnik gruzijskog tima koji se bori protiv krijumčarenja nuklearnih materijala.
( Ž. Trkanjec)
Pokušava se prodati uran koji je nestao 90-ih godina
TBILISI - Na sastanku 41 zemlje koji je u travnju ove godine sazvao američki predsjednik Barack Obama kako bi se dogovorili o novim mjerama zaštite nuklearnih kapaciteta, gruzijski je predsjednik Mihail Saakašvili izvijestio prisutne šefove država o uspješnoj akciji kojom je onemogućeno krijumčarenje. No, među stručnjacima je sve veća zabrinutost da bi neka od akcija krijumčara mogla “uspjeti” i uran doći u ruke terorista. U svim dosad otkrivenim slučajevima radioaktivne materijale su iz raznih postrojenja (instituti, elektrane) iznijeli zaposlenici. Gruzijski policajci barataju informacijom da je cijena grama obogaćenog urana oko 10.000 dolara, što znači da postoji i crno tržište s već definiranim sustavom ponude i potražnje.
Gruzija je pak idealno mjesto za kontakte jer ima izlaz na more i slabo čuvanu granicu s Armenijom. Preko nje se, kao što se pokazalo, uran može lako unijeti, a zatim se otvara put bilo na more bilo u Tursku, s kojom je granica slabo čuvana. A ondje se može naći jako zainteresiranih kupaca.
Inače, kako navode izvori, uran koji su Armenci pokušali prodati vjerojatno je iz ruske nuklearne elektrane u Novosibirsku. Pretpostavlja se također da nije riječ o nekom novom slučaju krađe obogaćenog urana, već da se radi o pokušaju prodaje urana koji je u turbulentnim 90-im godinama, nakon raspada Sovjetskog Saveza, naprosto nestao. “Taj je uran negdje sakriven i s vremena na vrijeme netko pokuša naći nove kupce. Mislimo da igra još nije gotova. Bit će još pokušaja”, izjavio je Archil Pavlenišvili, čelnik gruzijskog tima koji se bori protiv krijumčarenja nuklearnih materijala.
( Ž. Trkanjec)
Prijašnji pokušaji prodaje
1992. Rusija
1,5 kilograma obogaćenog urana
1993. Rusija
4,5 kilograma obogaćenog urana
1994. Češka
2,7 kilograma obogaćenog urana
1995. Rusija
1,7 kilograma obogaćenog urana
2006. Gruzija
100 grama obogaćenog urana
2010. Gruzija
8 grama obogaćenog urana
2010. Moldavija
2 kilograma urana
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....