Posljednja tajvanska "žena za utjehu" iz Drugog svjetskog rata umrla je u dobi od 92 godine, poručili su iz skupine za borbu protiv trgovine ljudima. Žene za utjehu pojam je koji se odnosi na žene koje su bile prisiljene raditi u ratnim bordelima japanske vojske između 1932. i 1945. godine. Aktivisti procjenjuju da je 200.000 ljudi s okupiranih teritorija bilo prisiljeno na seksualno ropstvo, uključujući oko 2.000 žena s Tajvana, prenosi BBC.
Žena koja nije htjela biti imenovana, umrla je 10. svibnja, a obitelj je tužnu vijest podijelila nakon održanog privatnog sprovoda. Seksualne robinje u carski Japan najčešće su dolazile s okupiranih teritorija Koreje, Kine, Tajvana ili Filipina. Taipeijška zaklada za pomoć ženama locirala je 59 žena nakon što je 1992. osnovala telefon za pomoć žrtvama.
- Nadamo se da istina o seksualnom nasilju neće nestati sa smrću ovih žena. Nastavit ćemo zahtijevati da se japanska vlada ispriča i podmiri štetu uzrokovanu žrtvama i njihovim obiteljima, poručili su iz zaklade.
Tajvan je od 1895. do 1945. bio japanska kolonija, a iako postoje brojni spomenici posvećeni japanskom doprinosu za razvoj otoka, prvi spomenik ženama za utjehu podignut je tek 2018. u južnom gradu Tainanu. Dvije godine nakon što je otvoren i muzej posvećen ovim ženama, japanski desničarski aktivist snimljen je kako udara nogom u kip što je izazvalo prosvjede.
Povijesne pritužbe dugo su bile bolna točka u odnosima Japana sa susjedima, osobito s Korejom. 2015. godine dvije su vlade postigle dogovor u kojem se Fumio Kishida, tadašnji ministar vanjskih poslova Japana, ispričao za tešku uvredu časti i dostojanstva velikog broja žena.
Nekoliko tjedana kasnije, premijer Shinzo Abe povukao je ispriku rekavši da ne postoje dokumenti koji navode da su žene bile nasilno odvedene. Južna Koreja prihvatila je japansku odštetu u iznosu od 1 milijarde jena (6,7 milijuna eura) koju su žrtve okarakterizirale kao nedostatnu.
Mary McCarthy, profesorica sa Sveučilišta Drake koja se specijalizirala za unutarnju i vanjsku politiku Japana, tvrdi da je Japan minimizirao problematiku žena za utjehu u svojoj priči nakon Drugog svjetskog rata. Trenutno u Japanu ne postoji konsenzus o pitanju žena za utjehu: tko su bile, kako su regrutirane, koja je odgovornost japanske vojske i vlade te što bi danas trebalo poduzeti.
- Bile su obezvrijeđene uklanjanjem te teme iz japanskih školskih udžbenika, političarima koji su poricali problem te aktivnim inzistiranjem vlade i pojedinih političara da se spomenici ženama za utjehu uklone, rekla je McCarthy.