NEW YORK - “Za razliku od igrača bejzbola, boksača ili matadora, kako bi se pisac mogao umiroviti. Nitko ne prihvaća da su mu oslabili refleksi. Kamo god krene, čuje isto prokleto pitanje: na čemu sada radite?”
Tim je riječima svoje psihičko stanje neposredno prije smrti objasnio poznati američki pisac Ernest Hemingway svom prijatelju Aaronu Edwardu Hotchneru. Razgovarali su u psihijatrijskoj klinici u kojoj se Hemingway liječio od depresije.
Još 40-ih godina
Hotchner je, naime, na pedesetu godišnjicu smrti velikog pisca (ubio se 2. srpnja 1961. godine) objavio tekst u The New York Timesu u kojem još jednom otvara pitanje razloga Hemingwayeva samoubojstva te iznosi dosad nepoznate podatke.
Naime, Hotchner tvrdi da je Savezni ured za istrage (FBI) još početkom 40-ih godina prošlog stoljeća, na izravni zahtjev tadašnjeg šefa J. Edgara Hoovera, počeo pratiti Hemingwaya zbog njegovih izuzetno bliskih veza s Kubom.
Agenti su pisca neprestano pratili, prisluškivali mu telefone, ali Hemingwayu koji je to opazio nitko nije vjerovao, čak ni najbliži prijatelji. Kako je stario i sve teže pisao - a pisanja se nije mogao ostaviti - te bio svjestan da je pod stalnom prismotrom, može se sasvim lako razumjeti da je lagano otklizao u depresiju i želju za samoubojstvom.
Hotchner je bio prijatelj s Hemingwayem 14 godina, pratio ga je na putovanja u Francusku, Italiju, Španjolsku, na Kubu. U svom tekstu tvrdi da je piščevo uživanje u životu bilo zarazno.
A onda se nakon nekog vremena našao s njim i ostao zaprepašten: Hemingway ga je dočekao sa zajedničkim prijateljem Dukeom MacMullenom na željezničkoj postaji, ali nisu otišli na piće u lokalnu gostionicu. “Zašto”, pitao sam Ernesta. “Federalci”, rekao. “Što?” “Pratili su nas cijeli put. Pitaj Dukea.” Duke je, pak, promrmljao da je bio neki automobil iza njih.
“A zašto te progone agenti FBI-a”, upitao je Hotchner. “To je pravi pakao, prokleti pakao. Sve su ozvučili. Zato se i vozimo u Dukeovu automobilu. Moj je ozvučen. Sve je ozvučeno. Ne mogu koristiti svoj telefon, presreću mi poštu”, u jednom je dahu rekao Hemingway.
Idućeg je dana Hotchner razgovarao s piščevom suprugom Mary, koja je bila strašno uzrujana i rekla da Hemingway više ne može pisati te da sve češće stoji s puškom u rukama uz prozor i gleda u daljinu.
Tri pokušaja suicida
Ubrzo je Heimngway pod pseudonimom otišao u psihijatrijsku bolnicu, ali je tvrdio da je i ondje pod prismotrom, depresija mu je jačala i tri je puta pokušao samoubojstvo. Svoje je razloge tada iznio Hotcheru. “Što je čovjeku više važno? Da bude zdrav. Dobro radi. Jede i pije s prijateljima. Zabavlja se u krevetu. Ja više nemam ništa od toga. Razumiješ li to, k vragu”, nastavio je razgovor s Hotchnerom pisac.
Hotchner u svom tekstu sa žaljenjem zaključuje da je i on tada naprosto potpuno pogrešno procijenio Hemigwayeve strahove od prisluškivanja i praćenja te nemogućnosti pisanja. “Sada mi je potpuno jasno da je on stvarno osjećao da ga prate te da je to izravno pridonijelo njegovoj potištenosti, u konačnici i samoubojstvu”, zaključio je piščev prijatelj.
Kako je nastao ‘Imati i nemati’
Prigodom jednog duljeg druženja koja je bilo popraćeno rijekama alkohola, Ernest Hemingway se nešto porječkao s poznatim redateljem Howardom Hawksom o tome kakva su čija djela. Hawks je tada rekao kako njemu uopće nije bitan literarni predložak, a kad mu se Hemingway usprotivio, redatelj je rekao da će od njegove najlošije pripovijetke napraviti svoj najbolji film. Pala je i oklada, a konačni je rezultat svega film “Imati i nemati” s Lauren Bacall i Humphreyjem Bogartom u glavnim ulogama. Zlobnici kažu da je Hawksu bilo lakše jer je imao njih dvoje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....