Povijesna pobjeda minimalca: Države traže idealnu plaću za radnika i za ekonomiju

Njemački je parlament u četvrtak prvi put izglasao minimalac za od 8,5 eura po satu. Njemačka je tako napustila skupinu 7 članica EU bez propisane minimalne plaće. Istodobno je Nestle, najveća prehrambena kompanija na svijetu, objavila da će svim svojim radnicima plaćati minimalac dovoljan za pokrivanje osnovnih životnih troškova. “Nema Big Maca, nema pomfrita. Neka naš minimalac postane Supersize!” uzvikivali su u svibnju prosvjednici pred sjedištem McDonald’sa u Chicagu, tražeći povećanje satnice sa 8,94 na 15 dolara. Direktor McDonald’sa Don Thompson lani je zaradio 9,5 milijuna dolara, dok je prosječnom radniku isplaćeno 18 tisuća dolara. Uprava tvrdi da i ovim satnicama čuva od siromaštva tisuće nekvalificiranih radnika, koji inače ne bi imali šanse.

Trend se širi

I dok je američka policija hapsila demonstrante zbog neovlaštenog boravka na McDonald’sovu terenu, Švicarci su na referendumu sa 76,3 posto glasova odbili uvođenje minimalne plaće iako bi predloženih 22 franka po satu bio najveći minimalac na svijetu.Nitko ne sluša sindikate koji viču da oko 330 tisuća radnika ne uspijeva zaraditi dovoljno za život. Trenutna je prosječna satnica u Švicarskoj 33 franka i građani tvrde da bi minimalac lančano srozao ekonomiju, uništio radna mjesta i ugrozio budućnost mladih. Prosječna nezaposlenost u eurozoni je 11,8 posto. Upravo taj argument nedavno je naveo bivši direktor McDonald’sa Ed Rensi komentirajući borbu njihovih radnika za minimalac. Čak 20 posto malih biznisa, tvrdi, nestalo bi nakon povećanja donje granice plaća.

Mnoge države, pretežno europske, ipak smatraju da bi povećanje minimalca moglo ubrzati izvlačenje nacionalnih ekonomija iz krize. Britanski ministar financija George Osborne u siječnju je inicirao povećanje minimalne plaće sa 6,31 na 6,50 funti po satu. Oporbeni vođa Ed Miliband obećao je još više. Hrvatska je krajem prošle godine podigla minimalnu plaću za 32,83 kune, pa sada iznosi 3017,61 kunu, što je, usporedbe radi, oko 320 funti.

Naravno, ključna stvar u raspravama oko minimalca u zemljama razvijene tržišne ekonomije, gdje zaposlenje uglavnom znači rad u realnom sektoru, jest gdje odrediti minimalac da se ugroze radna mjesta a opet odrediti dovoljno velik minimalac da se većom potoršnjom ojača ekonomija.

Različiti pristupi

Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta kaže da razlike u pristupu minimalnoj plaći ovise o ekonomiji pojedine zemlje te ističe da su zemlje izvan EU, uključujući SAD, dio Afrike i Aziju, bile pod udarom snažnog socijalnog raslojavanja koje je za posljedicu imalo koncentraciju kapitala unutar malog broja ljudi. - Minimalac tu služi kako bi se ojačala gospodarska pozicija donje i srednje klase - kaže Lovrinčević. - Za razliku od toga, zemlje unutar EU čija su gospodarstva imala snažnu socijalnu komponentu sada se kreću prema demontiranju socijalnih ekonomija i kod njih je zahtjev za definiranjem minimalca znatno slabije izražen, osim u njemačkom slučaju, koji je specifičan jer tamo ima funkciju podizanja domaće potražnje - tumači Lovrinčević.

Daniel Nestić, stručnjak za tržište rada iz Ekonomskog instituta, kaže da je uvođenje minimalne plaće standard u Europi te da više nije pitanje treba li je uvoditi, nego se može raspravljati može li minimalna plaća pomoći zaposlenima a da istodobno ne donese negativne posljedice za rast državne ekonomije. - Gotovo da ne postoje dvije zemlje koje bi imale iste kriterije minimalne plaće i svaka nastoji pronaći vlastito rješenje - kaže Nestić, ističući kako je, na primjer, opasnost za Švicarce bila u gubitku radnih mjesta za naslabije plaćene radnike.

Siva ekonomija

Dakle, ne one koji imaju pristojan standard zahvaljujući svojim primanjima, nego za one na dnu ljestvice, a koji se, ako izgube posao, nalaze u najneugodnijoj situaciji. Nestić ističe da utvrđivanje minimalne plaće u stabilnoj ekonomiji ne uzrokuje nered. Pritom ukazuje na primjer Velike Britanije, koja mjesecima unaprijed najavljuje promjenu i povećanje minimalne plaće, a dodaje kako se minimalcem najčešće prati inflacija i suzbija njen utjecaj.

Lovrinčević ističe i kako se kod nas i u drugim tranzicijskim zemljama priča s minimalcem ne pokazuje kao sretno rješenje jer on pada kao žrtva nefunkcioniranja sistema. - Minimalac je u nekim zemljama posljednja obrana egzistencije, a ne kvalitete života - kaže Lovrinčević, misleći prije na situaciju kod nas nego kod Obame. - Ispod te razine je siromaštvo, a ako se razgovara o tome, onda se, ustvari, govori o robovlasništvu - kaže Lovrinčević. Dodaje i hrvatsku realnost u kojoj se teško može procijeniti koliko ljudi radi stvarno za minimalac, a koliko za minimalac pojačan plaćom u kešu koji se prima na ruke, što pripada u sivu ekonomiju čiji je opseg teško utvrditi.

No, činjenica je da ljudi koji se bore za minimalnu plaću tvrde da se nalaze na rubu siromaštva, bez obzira na to jesu li, kao u Americi, plaćeni 8,94 dolara po satu ili je to hrvatskih 17,49 kuna, koliko su u veljači bili plaćeni hrvatski zaštitari.