PoKret 5 zvjezdica prošao je veoma loše na djelomičnim općinskim izborima u Italiji u nedjelju, i to je zapravo jedini međunarodne pozornosti vrijedan podatak o tim izborima.
Dva kružoka
Kuriozitet je (ali samo za nemediterance) da je dosadašnja načelnica lampeduške općine Giusi Nicolini, dobitnica UNESCO-ve Nagrade za mir za sve što je učinjeno za izbjeglice na tome južnome talijanskom otoku, izgubila od svoga partijskog druga Salvatorea "Totòa" Martella, bivšeg načelnika iste općine. Na njoj dominira vladajuća Demokratska stranka, ali podijeljena na dva suprotstavljena kružoka (kako se, po komunističkom rječniku, zovu osnovne organizacije). Jedan vodi Martello, načelnik do 2001, drugi muž Nicolinijeve. Tko zna staru židovsku poslovicu: "Dva Židova - tri stranke", primjenjivu i na druge mediteranske sredine, razumjet će. Martello kaže da njihove ruke ostaju raskriljene ali da, za razliku od dosadašnjeg vodstva, žele znati i primjenjivati pravila. Protivnici pak kažu da je posrijedi šapa na novcu koji iz Rima stiže za izbjeglice.
Lokalne liste
Na nedjeljnim izborima - koji su se bavili, naravno, lokalnim pitanjima - trijumfirale su lokalne liste, ali u njima su se okupile mahom lokalne organizacije nacionalnih stranaka i pokreta. A okupile su se po klasičnim ključevima bilo desnog centra, koji je ojačao privukavši glasačke ovčice svojedobno odbjegle PoKretu pet zvjezdica, bez obzira na nacionalni sukob Mattea Salvinija (Sjeverna liga) i Silvija Berlusconija (Forza Italia), bilo lijevog centra. Na izbore je pozvan više nego reprezentativan uzorak, oko devet milijuna birača u 1004 općine od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga Italije. Odazvalo ih se jedva 60 posto, pokazujući da je apatija, pojedinačno gledano, i dalje najsnažnije opredjeljenje među talijanskim biračima, ali i da je donekle jenjao sirenski zov populizma, koji je obećavao preokret u hipu, izvrsnost (u nazivu PoKreta je pet zvjezdica, onih hotelskih, što je maksimum, a ne pet zvijezda nebeskih, minimum izgubljen u mnoštvu), poštenje, različitost.
Različitost je trebala biti u potpunoj javnosti (sve rasprave u streamingu, sve odluke u elektronskom glasanju), potpunoj ravnopravnosti članova ("jedan vrijedi jedan"), potpunom odbacivanju stranaka ("svi ste mrtvi") i njihovu slanju u ono mjesto (zato PoKret ima verzalno K). Pokazalo se da su među jednakima neki jednakiji, da su glasanja pretvarana u farsu unutar neproničnog algoritma, da psovka ne pomaže gdje su problemi.
Krah u Rimu
PoKret je svoj (prvi?) vrhunac postigao lani, osvojivši Torino (gdje se Chiara Appendino pokazala doraslom funkciji) i Rim (gdje je Virginia Raggi uprskala što je mogla, a glavnog suradnika su joj utamničili). Pokazalo se da na teritoriju ključ nije u obrascu, nego u ljudima i njihovu obrazu.
U Parmi je ponovno na čelu Ferdinando Pizzarotti, lani isključen iz PoKreta, a PoKretov protukandidat nije ušao u drugi krug. A ni u jednome inome većem gradu, pa ni u Genovi, odakle je utemeljitelj i suvlasnik PoKreta Beppe Grillo.