Hamida Misto (32) prepričala je posljednje minute prije nego što je brod s više od 150 migranata potonuo u Sredozemnom moru, prenosi BBC. Suprug i njihovo troje djece, kao i njen gluhi otac, bili su među putnicima. Krijumčarima su platili tisuće dolara da se ukrcaju u brod koji ih je trebao odvesti u Europu.
- Čim smo stigli do broda, kapetan je shvatio da nećemo uspjeti. Vikao je: ‘Vratite nas natrag! Šaljete nas u smrt!‘, rekla je Hamida.
Jedne mračne rujanske noći 300-400 ljudi bilo je stisnuto u jednokatnici na farmi u blizini Tripolija nedaleko od sirijske granice. Svi su krijumčarima platili tisuće dolara da se ukrcaju na brod prema Europi, a u roku od dva dana više od sto ljudi bilo je mrtvo.
Hamida i njena obitelj proveli su šest noći na farmi prije ukrcaja na brod za Italiju. Bili su sigurni u putovanje jer je grupa prije njih uspješno stigla do Italije. Abu Firas, posrednik koji je uzeo Hamidin novac, pokazao im je fotografije broda koji će ih prevesti do lokacije. Brod je izgledao novo i u dobrom stanju.
Krijumčari su prozivali ljude i vozili ih kamionom do obale gdje su ih ukrcavali na male ribarske brodove koji su ih trebali prevesti na veće plovilo. Hamidina obitelj posljednja je stigla do broda, zajedno s kapetanom, koji je trebao otploviti u novi život u Italiji. Umjesto toga, odvedeni su na brod smrti.
Gospodarstvo Libanona doživjelo je kolaps 2019. godine usred jedne od najgorih financijskih kriza koje je svijet vidio od 19. stoljeća. Većina stanovništva bori se kako bi si piuštili osnovne životne potrepštine. Mnogi Libanonci, kao i sirijske i palestinske izbjeglice, pokušali su pobjeći od siromaštva i razorne situacije.
Wissam Tellawi i njegova obitelj bili su među onima koji su čekali da uđu na isti brod kao i Hamida. Stigao je sa suprugom i četvero djece te prijateljem i njegovom obitelji.
- Kad smo stigli usred mora, shvatili smo da to nije ono što smo očekivali. Bilo je jasno da brod nije u dobrom stanju i da je na njemu previše ljudi - više od 150, rekao je Wissam koji se vratio iz bolnice u susjednoj Siriji.
Wissam ima 37 godina i radi kao sakupljač otpada u Tripoliju, a bio je otac četvero djece: Maya (9), Ammara (8), Maye (5) i Mahmouda (4). Prenio je vlasništvo stana, vrijednog 18 tisuća dolara (oko 130 tisuća kuna), na krijumčara kako bi pokrio troškove puta nadajući se boljoj budućnosti.
- Nastavio sam plivati dva dana jer nisam mogao pronaći svoju obitelj. Držao sam kćer na leđima, a sina sam vezao oko prsa. Sin mi je umro na rukama, bio je previše žedan i slab da nastavi. Izgubio sam svijest, a kad sam se probudio, nisam mogao pronaći svoju kćer. Svi su nestali, rekao je Wissam čijih su se četvero djece i žena utopili.
Sirijka Hamida podijelila je sličnu priču. Ona i suprug željeli su bolji život u Europi i platili su 10 tisuća dolara da uđu na brod. Kaže da su do njega došli posljednji, zajedno s kapetanom, sredovječnim Palestincem, njegovom ženom i njihovo troje djece.
- Čim smo vidjeli u kakvom je stanju čamac i da je preopterećen ljudima, shvatili smo da nećemo uspjeti. Svi su bili u panici. Žene i djeca su plakali i povraćali, a muškarci su se pomicali s jedne na drugu stranu da bi održali ravnotežu. Valovi su bili previsoki, a motor nije htio raditi, ispričala je.
I Hamida i Wissam rekli su da je kapetan organizirao spašavanje, više puta je nazvao krijumčara koji je obećao poslati pomoć. Pokušao je nazvati i obalnu stražu koja se nije javljala. Oboje su također rekli da je mreža krijumčara uključivala i pripadnike vojske koji su pomogli u osiguravanju rute do libanonske obale.
- Abdullah Dieb je Bilalov rođak koji služi u vojsci, on je vozio automobil ispred nas do luke odakle smo isplovili. Kapetanu Usami prijetili su pištoljem, Youssef, brat glavnog krijumčara Bilala Dieba, izvukao je pištolj i rekao: ‘Počet ćemo s vašom djecom ako ne uđete na brod!, rekla je Hamida.
Bilal Dieb je uhićen, ali drugi članovi još su u bijegu. Lokalni mediji također su izvijestili da su pripadnici vojske navodno bili uključeni u operaciju.
- Bili su tamo, znali su da se utapamo i stalno smo zvali pomoć, ali nitko se nije odazvao. Samo mi Bog može dati pravdu. Stalno čujem svog sina kako vrišti: ‘Mama, umirem!‘ Ne znam hoće li mi moja djeca ikada oprostiti što sam ih vlastitom rukom odvela u smrt, dodala je Hamida.
Posljednje čega se Hamida sjeća je da je njen suprug najstarijoj kćeri (13) dao sina (12) tražeći od nje da ga spasi. Djeca, među kojima je bila i 11-godišnja kćerka, te Hamidin suprug nisu preživjeli.