Prošlog je tjedna gruzijski parlament, predvođen strankom Gruzijski san, predložio novi zakon prema kojem bi organizacije civilnog društva i medijske organizacije koje u omjeru većem od 20 posto financiraju strani subjekti registrirale kao strani agenti. Osim stigme kakvu donosi takva oznaka, vlada bi bila u mogućnosti provoditi istrage, pristupati osobnim podacima, zahtijevati detaljna izvješća i nametnuti ograničenja, novčane i zatvorske kazne medijima i građanskim skupinama za koje se smatra da se ne pridržavaju pravila. Zakon je vrlo sličan ruskom Zakonu o stranim agentima, za koji je Europski sud za ljudska prava utvrdio da krši slobodu udruživanja i okupljanja te učinkovito paralizira civilni sektor u toj zemlji.
Shvaćajući novi zakon kao ono što on i jest - napad na demokraciju i očiti čin represije - deseci tisuća građana Gruzije izašli su na ulice glavnog grada Tbilisija i drugih gruzijskih gradova kako bi mirno prosvjedovali. No, snage sigurnosti krenule su silom na prosvjednike i uhitile dio sudionika, što je poznati obrazac autokratskih režima. Policija je koristila vodene topove i suzavac da razbije prosvjede.
Gnjev javnosti za sada je urodio plodom. Dva dana nakon što je zakon prošao prvo saslušanje u parlamentu, vlada ga je povukla - barem privremeno - i oslobodila je uhićene prosvjednike. No, ovaj obrat je izazvao bijes u Moskvi, koja pokušava vratiti Gruziju u orbitu Kremlja, kako piše u svojoj analizi Foreign Policy. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nazvao je prosvjede "pokušajem nasilne promjene vlasti" koji je "vrlo nalik na kijevski Majdan". Lavrov je rekao da su prosvjedi "orkestrirani" iz inozemstva, s ciljem stvaranja "elemenata iritacije na ruskim granicama".
Ruske prijetnje
Neki od ruskih propagandnih profila na društvenim mrežama, koje je pratio Savez za osiguranje demokracije američke zaklade German Marshall Fund, uputili su Gruzijcima zlokobne prijetnje. Na Krimu popularni MFA profil, primjerice, upozorio ih je da se "sjete slične situacije u Ukrajini 2014. i do čega je to na kraju dovelo!". Kremaljska propagandistica i glavna urednica RT-a Margarita Simonjan na televiziji je zazvala raketni napad na Tbilisi.
U Tbilisiju, pak, gruzijska vlada očito smatra pobjedu prosvjednika tek privremenim porazom te je još i udvostručila svoje napore u borbi protiv civilnog društva u Gruziji, piše autorica analize Laura Thornton, viša suradnica i direktorica Saveza za osiguranje demokracije američke zaklade German Marshall Fund. Čelnici Gruzijskog sna ponovili su narativ Kremlja da su prosvjedi bili pokušaj državnog udara potaknut iz inozemstva. Dana 12. ožujka, gruzijski premijer Irakli Garibašvili nazvao je prosvjednike "destruktivnim anarhistima" odjevenim u "Sotonsku odjeću" i optužio Zapad za navodni pokušaj državnog udara s ciljem da se Gruziju povuče na "drugo bojište", u rusko-ukrajinski rat.
Predsjednik vladajuće stranke Irakli Kobahidze ocijenio je da su prosvjedi "liberalna fašistička kampanja" vođena "LGBT propagandom", što neodoljivo podsjeća na narativ i politike Kremlja. Očito se ne radi o rječniku kojim vlada želi pokazati da odustaje od svog cilja slamanja civilnog društva. Vjerojatno su vlasti samo uzele ‘time out‘ prije nego što ponovno pokušaju provući sporni zakon kroz parlament.
Gruzija je nekoć bila demokratski miljenik Zapada u regiji Kavkaza, no demokracija u toj zemlji godinama erodira. Ključni uzrok tome je vladavina u sjeni bivšeg premijera Bidzine Ivanišvilija, nekoć ruskog oligarha koji i dalje kontrolira ključne poluge moći unutar Gruzijskog sna. Stranka je učvrstila svoj nadzor nad državnim institucijama, uključujući državnu službu, sigurnosne snage i policiju, te nagrizla mnoge aspekte demokratskog upravljanja, uključujući neovisnost pravosuđa, izborni proces i parlamentarni nadzor.
Kambodžanski poučak
Za to vrijeme Mihail Sakašvili, bivši predsjednik koji je Gruziju usmjerio na zapadni, proeuropski put, u zatvorskoj je bolnici. Stoga je živ i kritičan civilni sektor u zemlji jedini koji nadgleda rad vlade i služi kao eventualni korektivni element, a upravo zbog toga je i nastao novi zakon. Uvođenje zakona o nevladinim organizacijama (NGO) ili zakona o medijima obično predstavlja zadnji uzdah umiruće demokracije. Autorica je kao primjer navela vrijeme koje je provela u Kambodži 2010-ih godina, gdje vlada premijera Hun Sena već imala kontrolu nad svim aspektima vladavine i poslovanja. No, aktivni sektor civilnog društva poslužio je kao kritički korektivni element i ‘kamenčić u cipeli‘ vlastima.
Sektor je djelomično bio financiran stranim sredstvima, pomoći koju daju strane vlade i druge agencije za potporu ekonomskom, ekološkom, društvenom i političkom razvoju zemalja u razvoju. Vlada je to godinama tolerirala prije nego što je konačno odlučila slomiti ovu posljednju prijetnju svojoj moći i samovolji donošenjem zakona o nevladinim organizacijama, koji je sličan onome koji je predložen u Gruziji. Taj je zakon okončao svaku mogućnost demokracije. Hrabre demokratske snage bore se tamo i dalje, neki pojedinci i iz zatvora.
Gruzijska vlada opetovano je i lažno tvrdila da je zakon izrađen po uzoru na američki Zakon o registraciji stranih agenata, što ponavlja i Kremlj kada opisuje gruzijski zakon. Američki zakon, naime, zahtijeva od lobista stranih vlada da se registriraju, ali ne označava skupine civilnog društva ili medije kao strane agente. Ne treba više od letimičnog pogleda da bi se primijetilo kako zemlje koje već imaju zakonodavstvo slično Gruziji i Rusiji - uključujući Kinu, Azerbajdžan, Saudijsku Arabiju i Bangladeš - nisu baš svjetionici slobode.
Moskva je bila i jest oduševljena erozijom demokracije u Gruziji, što bi moglo sabotirati težnje zemlje da se pridruži euroatlantskim institucijama kao što su Europska unija i NATO. Na zadovoljstvo Kremlja, čelnici Gruzijskog sna vrijeđali su članove Europskog parlamenta, američke diplomate i čelnike zemalja članica NATO-a, kritizirali reforme potrebne za ispunjavanje uvjeta za članstvo u EU-u, napustili sporazuma sklopljene s europskim pregovaračima te optužili Zapad, posebice Sjedinjene Države, za pokušaj uvlačenja Gruzije u rusko-ukrajinski rat. Umjesto izražavanja odanosti i solidarnosti s Ukrajinom, kao što su činile prethodne gruzijske vlade, sadašnje vodstvo zauzelo je hladan stav prema Kijevu i neutralnu poziciju u ratu. Gruzija također služi i kao glavni ruski koridor za izbjegavanje zapadnog embarga na tehnologiju i druge robe.
Gruzijski san stišće još jače
Gruzijsko civilno društvo možda je uspjelo povući kočnicu po pitanju zakona protiv nevladinih organizacija, ali gruzijska vlada ne pokazuje nikakve naznake da će napustiti sadašnji smjer. Provedba demokratskih reformi potrebnih za članstvo u EU-u, uključujući odredbu o deoligarhizaciji, ugrozila bi moć Ivanišvilija i Gruzijskog sna.
Budući da je zakon o nevladinim organizacijama - za sada - na ledu, vlasti udvostručuju svoju kampanju protiv gruzijskih demokratskih snaga, optužujući ih da su prijetnja gruzijskoj kulturi i kršćanskoj religiji, što predstavlja pribjegavanje uobičajenim neliberalnim predbacivanjima, taktika koja se pokazala vrlo uspješnom za neke moćnike poput mađarskog premijera Viktora Orbana. Također, to su isti ‘argumenti‘ koje ruska propaganda godinama propagira u Gruziji, pružajući podršku ne samo autoritarnom smjeru Gruzijskog sna, već i krajnje desnim pokretima kao što su Alt-Info, Gruzijski marš i Unija pravoslavnih roditelja.
Prosvjedi su pokazali da bijesni građani očito ne strahuju od borbe za gruzijsku demokraciju, ali to nije samo njihova domaća, unutarnja borba. Ruske imperijalističke ambicije ekspanzivnog su karaktera, a Kremlj će nastaviti provoditi svoje operacije utjecaja kako bi osigurao da Gruzija ostane na putu koji se drži podalje od demokracije i Zapada. Američki i europski čelnici s druge bi strane trebali pojačati pritisak na vladu Gruzijskog sna da provede reforme i u isto vrijeme pronaći način za potporu i poticanje civilnog društva Gruzije, uključujući neovisne medije i demokratske aktiviste. Ipak, u konačnici će odgovornost biti na gruzijskim glasačima, koji će iduću priliku da zbace antidemokratsku vladu imati na parlamentarnim izborima 2024. godine.
Gruzijci su već ranije znali promijeniti smjer kojim se kreće njihova zemlja i mogu to ponovno učiniti, zaključuje se u analizi magazina Foreign Policy.