Stiže kasno, u tamnoplavom odijelu, besprijekorno dotjeran, okružen svojim timom za društvene mreže, dok mu jedan iz njegove pratnje popravlja ionako savršeno zavezanu kravatu. To je nova figura francuske politike - čovjek zvan 'Z', poput nekog super-heroja s plaštem iz starih akcijskih filmova, piše Telegraph.
No, za razliku od Zoroa Osvetnika, ovaj novinar koji se prometnuo u političku zvijezdu, a nakon toga i u kandidata za predstojeće predsjedničke izbore u Francuskoj, rado otkriva svoj pravi identitet: on je "spasitelj" ne dama u nevolji, već nacije u onome što naziva sudarom civilizacija između Francuske i islama koji će, pribojava se, "brutalno pregaziti" njegovu domovinu.
- Za Francusku je ovo pitanje života i smrti, kaže. - Ovdje se radi o zamjeni jednih ljudi drugima, drugom civilizacijom.
Njegove riječi imaju sve više odjeka jer, za razliku od dinastije Le Pen - Jean-Marie i sada Marine - koji su sa svojom Nacionalnom frontom otvarali slične teme, Eric Zemmour (63) i sâm ima afričke korijene. Njegova je obitelj 1952. stigla iz Alžira. No, oni su Židovi, ne Arapi - što je razlika koja sada služi dvjema političkim svrhama: uklanjanju optužbi za antisemitizam koje se često izjednačavaju s onima Le Penovih; te kao živi primjer da je jedna zajednica voljna integrirati se, a druga, kako kaže, ne samo da se tome opire, već predstavlja aktivnu opasnost za francusku politiku i potiče, kako tvrdi, "Veliku zamjenu" domicilnog stanovništva sa sve većom islamskom dijasporom koja "nameće svoj moral, svoje zakone, svoja vjerovanja i svoja imena logikom kolonizatora".
- Brojevi su strašni, kaže, misleći pritom na migracije - one legalne i prikrivene. Suočavanje s tim pitanjem smatra prioritetom. Kao prvo, Francuska mora biti manje otvorena prema migrantima koji u zemlju dolaze legalno (njih oko 400.000 svake godine, tvrdi Zemmour, iako je ta tvrdnja više puta osporena).
- Ukinuo bih obiteljsku imigraciju. Moramo ukinuti sva ta prava koja imaju u našoj zemlji. Država mora odlučiti tko može doći, govori.
Azil bi bio odobren za "tek nekoliko ljudi svake godine". Ilegalne migracije, kaže, "samo su prijelazna faza prije nego svi, ionako, dobiju papire". Takve odluke donosile bi se na referendumu, obećava.
Što se tiče ilegalnih migranata, on bi rado izgradio zid ako treba, što podsjeća na odluku Donalda Trumpa, čovjeka s kojim ga se najčešće i uspoređuje - iako je on, unatoč svojoj omalenoj figuri i nazalnom glasu, prava zvijer u odnosu na bivšeg predsjednika SAD-a, piše Telegraph.
- Čestitam Poljskoj na želji da izgradi zid. Ako bude potredno, zatvorio bih granice s Italijom i Španjolskom i sa svima, bez obzira na Schengenski sporazum.
'Bez Francuske, EU je mrtva'
No, što s prigovorima iz Bruxellesa? - Bez Francuske, EU je mrtva!, tvrdi.
Bruxelles će se, kaže, pokoriti njegovim željama i želji Francuske. Nevolja Britanije bila je u tome što nisu bili dio Schengena, ni eurozone, pa je njihov odlazak iz EU bio bolan, ali ne i fatalan. Zbog toga u potpunosti očekuje da će moći "poslati kući" sve imigrante koje često okrivljuje za "lopovluk, silovanja i ubojstva" (franc. vols, viols, assassinats) - što je primjer Zemmourove sposobnosti da uvijek pronađe pamtljivu frazu, čak i ako ga ona odvede na sud pod optužbama za širenje mržnje.
No, on za to ne mari. Zapravo, baš poput Borisa Johnsona koji je, podsjećaju u Telegraphu, bio dopisnik tog dnevnog lista iz Bruxellesa i kazao kako se navikao na to da skandalizira ljude, i Zemmour priznaje da ga vesele kontroverze. U svojoj posljednjoj knjizi kaže da su ga otpisali zbog "krajnje desnih stavova" iznesenih u njegovoj TV emisiji koja se emitirala od 2019. i po kojoj je postao poznat. No to ga nije odvelo u malodušnost. Štoviše, kazao je da su ga takve kritike radovale i da je u njegovom timu "atmosfera bila euforična".
Skandali donose pažnju i popularnost. Zato je ponekad teško razaznati je li ozbiljan kad demonstrirajući duboko znanje francuske povijesti, daje tako odvažna obećanja: primjerice da će povući Francusku iz NATO saveza ("više nema smisla samo služiti kao saveznik SAD-a. Francuska nije američka pudlica"); te da će zanemariti odluke Europskog suda za ljudska prava ("Ne želim napustiti EU, ali oni ne mogu bez nas"). Francuska bi pod njegovim vodstvom postala "nesvrstana zemlja, kako se znalo govoriti tijekom Hladnog rata".
Jedno je sigurno: zahvaljujući ovakvoj retorici, Zemmour je nakon ljeta postao glavni protukandidat Emmanuelu Macronu na izborima koji će se održati u travnju iduće godine.
"Petain štitio Židove"
Jedini trenutak kad je ostao bez riječi, bilo je kad je tijekom intervjua za Telegraph upitan bi li ponovio svoju tezu da je maršal Petain - heroj Prvog svjetskog rata koji se kasnije pretvorio u kolaboracionista nacista - 'štitio Židove' u Drugom svjetskom ratu. Odjednom počinje umanjivati važnost svojih riječi i kaže kako se radilo o povijesnoj analizi, a ne nužno njegovom osobnom stavu. Uviđa li da bi neki Židovi mogli time biti užasnuti? - Da, ali ja sam razgovarao s njima, kaže.
Bacanje političkog kamenja, jasno je, može imati i negativne posljedice po nečiju karijeru.
No, ubrzo se vraća na sigurniji politički teren - islamističke terorističke napade. Kad mu novinar kaže da je teorija o "Velikoj zamjeni stanovništva" inspirirala Bertona Tarranta da pobije 51 muslimana u Christchurchu 2019. godine, Zemmour odgovara: - To je bio samo jedan jedini teroristički napad koji je izveo netko krajnje desnih stavova. Jedan jedini. Uvijek govorimo samo o tom jednom napadu, a koliko je napada izvedeno uz povike Allahu Akbar? Koliko je ljudi ubijeno?
Zemmour želi pokrenuti francusku industriju i smanjiti poreze. No, o njegovom političkom programu puno govori detalj da želi podići gornju granicu dopuštene brzine na francuskim cestama. Njegov pro-vozački stav podsjeća na situaciju kad su prosvjedi Žutih prsluka gnjavili Macrona u ranim danima njegova predsjednikovanja.
No, postoji logika u njegovu potezu. Bit će mu potrebna široka podrška kako bi imao šanse pobijediti. Misli da može povezati tradicionalnu katoličku desnicu s radničkom klasom - onako kako je to u Britaniji izveo Johnson.
Uspon desnice
No čak i bez toga, začuđuje koliko je Francuska danas otoreno desno orijentirana, primjećuje Telegraph. Prije 20 godina, politička je scena bila u sjeni socijalističkog predsjednika Francoisa Mitterranda. No, to više nije slučaj. Ljevica je sada u slobodnom padu. Kandidatkinja Socijalističke stranke Anne Hidalgo trenutno je na samo sedam posto potpore.
To ostavlja Macrona, koji je spojio centar i ljevicu, jedinim kandidatom protiv Le Pen ili Zemmoura, koji se nadaju da će ga zajedno pobijediti. - Iako smo se danas, kaže Zemmour, pomakli od podjela na lijevo i desno. Današnja bitka je, kaže, između nacionalizma i univerzalizma - supranacionalnih uredbi vezanih uz globalizaciju i islam.
Zemmour kaže kako su brojke na njegovoj strani i ističe kako se 60 posto Francuza protivi multikulturalizmu. No, istraživanje koje ne spominje je ono koje kaže kako bi ga Macron danas lako pobijedio s 58 prema 42 posto glasova. - Ovo je samo početak, kaže. - Nitko u povijesti nije napravio ovo što sam ja napravio u posljednjih nekoliko mjeseci.
Sama mogućnost da dosegne takve olimpijske političke visine izmami mu podmukao osmijeh na lice, kao da ne može vjerovati da mu se to događa. Zapravo, iako govori o svojim "protivnicima" na izborima sljedeće godine, jedini identitet koji "Z" drži dobro skriven je identitet predsjedničkog kandidata. Unatoč zahuktavanju njegove kampanje, on naime nije službeno objavio da će se kandidirati. Odnosno, šuška se, kandidaturu će objaviti za petnaestak dana na skupu u Parizu, pod pretpostavkom da ima gotovinu i političku podršku - potrebna mu je podrška 500 izabranih gradonačelnika, koju nije lako prikupiti. Na pitanje ima li tu podršku, on, iskren kao i inače, kaže: 'Ne'.
Glas za Le Pen, glas je za Macrona
Ali čak i da je podrška tu, mogli biste se zapitati, koja je svrha? Samo da postane još jedan marginalni kandidat kojeg pomete glavni kandidat? To je bila sudbina Jean-Marie le Pena 2002. i posljednji put, 2017., njegove kćeri Marine. Zemmour inzistira da može bolje od Le Penove kćeri koja je bila ponižena u TV debatama protiv Macrona. - To je izgledalo žalosno, primjećuje Zemmour. - Sve nas je ponizila, dodaje. Glasovanje za Le Pen ovaj put je, kaže, "glasovanje za Macrona".
Naravno, ovaj populistički intelektualac, govornik i TV evanđelist judeo-kršćansko-francuske civilizacije u onome što on vidi kao darvinističku borbu nacionalne države do smrti, misli da može učiniti mnogo bolje ako dobije priliku. - To bi mogla biti odlučujuća noć, kaže on o televizijskoj debati sljedeće godine.
Pobornik teorije o velikom čovjeku povijesti, on tada želi poniziti Macrona, čovjeka koji je sebe nazivao Jupiterom i pojavio se niotkuda te sâm vodio kampanju koja ga je na kraju dovela do pobjede. Zaista, ova dva čovjeka, uz sve svoje ideološke razlike, imaju mnogo toga zajedničkog. Ali globalistički, korporativni rušitelj nacionalnog suvereniteta, kako Zemmour opisuje Macrona, imao je svojih pet minuta. - Sada sam ja na redu, kaže Zemmour.