ZAGREB - Jednim skokom Adbulah Ali Muftah popeo se na haubu svog zelenog Land Rover Defendera. “Samo ne jurite bezglavo naprijed kako vas ne bi prevarili. Podijelite se u skupine i odredite vođe”, rekao je neprekidno gestikulirajući.
Mnogo je izdajica
“Mnogo je izdajica. Tvrde da su pobunjenici, a onda se odjednom okrenu i počnu pucati na nas”, upozorio je taj bivši narednik šaroliku skupinu boraca koji su u tom trenutku okruživali njegov automobil - inženjeri, bankovni službenici i nastavnici, ali i velike skupine studenata i susjeda iz pobunjeničkih gradova Bengazija, Al Baide i Tobruka.
Nedostatak vojnog znanja kod tih ad hoc ratnika nadoknađuje golemi entuzijazam. Neki od njih su uzeli policijski džip iz luke u Bengaziju i na njega zavarili mitraljez, drugi su se u skladištu dokopali flaka (proutuavionskog topa).
Tko pak na putu prema bojišnici nije našao nešto čime bi pucao, vozi se okolo s nožem oko pojasa ili s prebačenim redenikom. Negdje duž beskrajne obalne ceste, na pola puta između pobunjeničkog uporišta Bengazija i Gadafijeva rodnog grada, zaustavljeno je brzo napredovanje pobunjenika zapadno od grada Ras Lanufa, naftnog središta, i to već drugi put u tri tjedna.
Iza njih su logističke linije kojima treba šest sati da stignu do položaja, a ispred su gusto raspoređene Gadafijeve snage s tenkovima, raketnim bacačima i minskim poljima. “Režim je u vojnom smislu potpuno superioran pobunjenicima”, rekao je general Carter Ham iz američkog zapovjedništva za Afriku.
Spas iz zraka
Gadafijeve snage su mogle potisnuti pobunjenike duž obalne ceste “još mnogo dalje”. “To se nije dogodilo jedino zbog koalicijskih zračnih napada”, dodao je. Pobunjenici su pak napravili iste pogreške kao u prvom pokušaju prodora prema Tripoliju: djelovali su kaotično, prebrzo su se kretali, nisu uspostavili čvrste linije obrane i nisu imali jasno definirano vodstvo.
Iz daljine se, nekoliko sati nakon što su se čule eksplozije raketa, vidi tamni dim koji se podiže prema nebu. Oko nas jure vozila hitne pomoći s ranjenicima dok drugi pobunjenici bespomoćno pucaju u zrak. S bojišnice se u panici vraća velika skupina vozila na kojima su pobunjenici.
Abdulah Ali Muftah pokazuje na oružje koje im je pričvršćeno na vozila. “Njime možete pucati na pet kilometara, a moderni tenkovi mogu dosegnuti 20-35 kilometara, a tu su i Grad rakete”.
Ne vide neprijatelja
Pobunjenici, zapravo, i ne vide svoje neprijatelje kad izbije sukob jer su oni zaštićeni dometom svog oružja. “Poznajem ovo područje”, kaže taj 55-godišnjak koji je nakon aktivne vojne službe dugo radio kao vozač u lokalnoj naftnoj kompaniji. Upozorava: što se više nepripremljenih pobunjenika bude kretalo prema zapadu, to će ih više padati u krvave zasjede.
I da posljednjih nekoliko dana koalicijski zrakoplovi nisu gađali položaje vojske svake noći kako bi uništili raketne položaje, sada više ne bi bilo napredovanja pobunjenika.
Gradovi uz obalu sada su napušteni, stanovnici su izbjegli i zatvorili većinu svojih poslova. Nema struje, hrane, telefona, ima još samo vode.
Mnogi su pobunjenici na ulazu u Ras Lanuf proveli noć na nogostupima, ondje su poredani prljavi madraci, deke, oružje. Asfalt je pak prekriven praznim bocama vode, ostacima hrane, čahurama i konzervama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....