Njemačka, Nizozemska i Poljska potpisale su krajem siječnja 2024. sporazum o stvaranju zajedničkog vojnog transportnog koridora koji bi trebao potaknuti vojnu mobilnost u Europi. Siemtje Möller, zastupnica u Njemačkom federalnom parlamentu (Bundestag) i saborska državna tajnica u Ministarstvu obrane Njemačke rekla je da će koridor vojnu mobilnost u Europi dići na viši nivo te da on predstavlja još jedan korak na putu do "pravog vojnog Schengena".
Nije to bilo prvo spominjanje proširenja opcija koje Schengenski prostor nudi u smislu slobode kretanja ljudi i robe. Čini se da se počeo povećavati broj zagovornika te ideje, piše Foreign Policy.
Ideja o vojnom Schengenu prvi je put spomenuta nakon što je Rusija 2014. godine ilegalno anektirala ukrajinski poluotok Krim. Deset godina nakon toga i dvije godine nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, Europska je unija shvatila da mora biti spremna za ruski napad na svoje istočno krilo. S tim na umu, europski su vojni dužnosnici počeli proučavati naučeno tijekom Hladnog rata, posebice lekcije o vojnoj mobilnosti.
Međutim, nekoliko stručnjaka, diplomata i vojnih izvora reklo je Foreign Policyju da napredak koji je na tom polju ostvaren nije ni približno dovoljan. "Svi podržavaju liberalizaciju pravila", rekao je Tomasz Szatkowski, stalni predstavnik Republike Poljske pri Sjevernoatlantskom savezu (NATO). "Međutim, problem je što mi o tome razgovaramo od 2015. godine", dodao je Szatkowski. Spomenuti su sugovornici Foreign Policyju rekli da je Europa svjesna toga da su se napetosti koje su vladale za vrijeme Hladnog rata vratile te da europske zemlje moraju napraviti mnogo toga kako bi mogle brzo i učinkovito razmještati svoje vojnike i vojnu mehanizaciju.
Tri od 10
Birokracija i neadekvatna infrastruktura koče vojnu mobilnost u Europi. Urmas Paet, zastupnik u Europskom parlamentu iz Estonije te zamjenik predsjednika Odbora za vanjsku politiku Europskog parlamenta, vojnoj je mobilnosti u Europi dao ocjenu tri od 10 te rekao da putovanje potrepština do Baltika zna trajati i po više tjedana. Nikad ne traje kraće od tjedan dana.
Što se tiče papira koji su potrebni da se vojna oprema iz jedne članice Unije prebaci u drugu, razna ministarstva u raznim zemljama moraju dati razna odobrenja, a nekad ih moraju dati čak i pojedine regije i pokrajine u tim zemljama. Nadalje, većina cesti i mostova diljem Starog kontinenta ne mogu podnijeti težinu vojne opreme. Uz to, mreža za distribuciju goriva u središnjoj Europi ne doseže istočne zemlje, što dovodi do dugih putovanja. Konačno, željeznička infrastruktura u bivšim članicama Sovjetskog Saveza nije ista kao ona u drugim europskim zemljama, što transport ljudi i opreme dodatno otežava i usporava.
General-pukovnik Ben Hodges, bivši zapovjednik u NATO-u i jedan od glavnih predlagača "vojnog Schengena", najvjerojatnije i autor te sintagme, rekao je da je dobro što se unazad nekoliko godina o njemu češće priča. Hodges je rekao da je sposobnost da se u kriznim vremenima brzo djeluje ključan aspekt vojne prevencije. Sposobnost oružane sile da se brzo mobilizira i kreće trebala bi obeshrabriti njezinog neprijatelja, dodao je general-pukovnik. "Moramo imati pravu sposobnost, a ne samo opremu i ljude. Moramo ih moći brzo micati, donositi im rezervne dijelove, gorivo te municiju i Rusi moraju vidjeti da mi to sve imamo", ustvrdio je Hodges.
Hodges je pozdravio sporazum koji su potpisale Njemačka, Nizozemska i Poljska te rekao da se radi na još takvih sporazuma. Ministar obrane Bugarske Emil Eftimov rekao je da se NATO treba fokusirati na oformljavanje koridora između Grčke i Rumunjske te koridora od Jadranskog mora do Sjeverne Makedonije koji bi prolazio kroz Albaniju. "Žele imati koridore od Grčke do Rumunjske koji prolaze kroz Bugarsku. Njihov je smisao da putovanja budu brza i jednostavna te pravno i carinski neopterećena", rekao je Hodges.
Odobrenja i propisi
Foreign Policy piše da bi njemačko-nizozemsko-poljski koridor vojnim dužnosnicima trebao otkriti sve potencijalne probleme s kojima će se takvi koridori nositi te poslužiti kao primjer za oformljavanje drugih. Primjerice, svaka njemačka savezna država ima svoje zakone koji se tiču vojske i opasne opreme na cestama i taj će koridor dužnosnicima dati priliku da osmisle rješenja za takve probleme.
Viši vojni izvor rekao je Foreign Policyju da će taj koridor za vrijeme rata biti "mnogo više od ceste". "U kriznim će se vremenima vjerojatno trebati transportirati stotine tisuća vojnika. Oni negdje moraju stati i odmoriti, moraju imati pristup skladištima i sličnoj infrastrukturu. Ona nam treba i za zbrinjavanje izbjeglica", rekao je viši vojni izvor.
Dok budu radile na stvaranju vojnog koridora, Njemačka, Nizozemska i Poljska susrest će se s mnogo problema. Trebat će ishoditi cijeli niz odobrenja i ispoštovati sijaset propisa. Povrh toga, zemlje nerado drugim zemljama daju osjetljive informacije poput onih o tome koji mostovi mogu izdržati vojnu opremu poput teških tenkova.
Rafael Loss, stručnjak za obranu u njemačkom trustu mozgova Europsko vijeće za vanjsku politiku, rekao je da ne postoji katalog infrastrukturnih zahtjeva. "Nije jasno kakva je infrastruktura potrebna i gdje je potrebna", rekao je Loss za Foreign Policy. Prema izvještaju Centra za analizu europske politike (CEPA) koji je objavljen 2021. godine, 90 posto autocesta, 75 posto državnih cesta i 40 posto mostova u Europi mogu primiti vozila teška 50 tona.
Tenkovi Leopard i Abrams, mehanizacija koja se iskazala tijekom rata u Ukrajini, teži su od toga. General-pukovnik Ben Hodges rekao je da će se većina tih tenkova transportirati s pomoću specijalnih šlepera te da niti jedan tenk neće biti na cesti. CEPA kaže da bi šleper i tenk koji on prevozi zajedno mogli težiti i više od 120 tona, što znači da neće moći koristiti dobar dio postojeće infrastrukture.
Planovi za obranu
Europska je unija priznala da treba izgraditi infrastrukturu koju mogu koristiti i vojska i civili i već je odobrila sredstva za 95 takvih projekata. Međutim, Tomasz Szatkowski i Ben Hodges rekli su da ih brine to što je budžet Instrumenta za povezivanje Europe sa 6,5 milijardi eura smanjen na 1,7 milijardi eura. Povrh toga, Njemačka, Belgija i Njemačka protiv se širenju srednjoeuropskog plinovoda na istočne nacije koje, za razliku od moćnijih europskih ekonomija, na europsku kolektivnu obranu često troše veći udio svog BDP-a.
Europska obrambena agencija (EDA), institucija koja članicama Unije od 2004. godine pomaže da poboljšaju svoje obrambene sposobnosti, radi na standardizaciji birokracije za kopnenu i zračnu mobilnost te razvija jedinstveni obrazac koji bi trebao pojednostaviti potrebnu papirologiju. Na te je protokole 2019. pristalo 25 od 27 zemalja članica Unije. Zemlje koje tehničke zahtjeve nisu integrirale u svoje nacionalne procese zasad oklijevaju. Norveška je na njih pristala 2020. godine te postala 26. zemlja koja u njima sudjeluje.
Glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg najavio je u srpnju 2023. godine tri regionalna plana za obranu. Rekao je da će NATO osnažiti svoju moć odvraćanja neprijatelja na Atlantiku i europskom Baltiku (sjever), Baltiku i središnjoj Europi (centar) te Mediteranu i Crnom moru (jug).
Ti će planovi članicama NATO-a omogućiti da utvrde kakva im obrambena oprema treba, razdijeli je saveznicama i shvati svoje logističke potrebe. General-pukovnik Ben Hodges nada se da bi oni mogli promijeniti "sve".