Papu prijavili sudu u Haagu zbog pedofilije i zataškavanja

RIM - Newyorški nevladin Centar za ustavna prava kazneno je prijavio papu Benedikta XVI (i u svojstvu prethodnog prefekta Kongregacije za nauk vjere), prijašnjega odnosno sadašnjega kardinala državnog tajnika Angela Sodana i Tarcisija Bertonea, te prefekta vatikanske kurijalne Kongregacije za nauk vjere kardinala Williama Josepha Levadu Međunarodnome kaznenom sudu u Haagu. U prijavi tvrde da raširena praksa svećeničkoga spolnog napastovanja malodobnih vjernika i zataškavanje tih slučajeva sa strane mjesnih biskupa i nadležnih vatikanskih katoličkih crkvenih vlasti tvore proširenu povredu ljudskih prava.

Jasna nakana

S pravnog stanovišta riječ je tek o prijavi možebitnoga kaznenog djela, ne o tužbi, kamoli optužnici. U hrvatskom pravu usporediva je s podneskom teritorijalno nadležnome državnom odvjetništvu. Veoma je malo vjerojatno da bi Međunarodni kazneni sud prihvatio takvu prijavu kao optužnicu, jer bi trebalo dokazati osobnu krivnju svakoga od prijavljenih, što podrazumijeva jasnu i nedvojbenu nakanu da se takvo kazneno djelo počini odnosno da se organizira na širokoj razini, tako da se može govoriti o zločinu protiv čovječnosti.

Grijeh propusta

Međunarodni kazneni sud osnovan je 1998. u Rimu, ponajprije za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, na tragu prethodno osnovanih sudišta UN za zločine u bivšoj Jugoslaviji odnosno Ruandi. Sjedinjene Države Amerike su se protivile osnivanju tog suda i postigle su da njihovi državljani pred njim ne mogu biti inkriminirani, za razliku od afričkih, evropskih itd. Kako sada stvari stoje, sve kad bi - hipotetički - MKS ustanovio da je nadležan za tu prijavu i kad bi spomenuti visoki dužnosnici Katoličke crkve i bili izvedeni pred Međunarodni kazneni sud, najvjerojatnije bi im se moglo predbaciti samo nečinjenje (poput grijeha propusta, uvedenoga u Katoličku crkvu izrijekom na Drugome vatikanskom koncilu) - a u tom slučaju bi se ama baš svi državni i vladini poglavari mogli smjesta osuditi zbog nečinjenja odnosno propusta zbog kojih svakodnevno po 15.000 djece u svijetu umire od inače izlječivih bolesti, žeđi ili gladi, kako tvrde podaci koje objavljuje FAO. Njihov godišnji zbir jedva je nešto manji od ukupnog zbroja žrtava holokausta.

Glavni motiv

Naravno da to nije razlog ni za relativiziranje, ni za prešućivanje, ni za nekažnjavanje drugih zločina protiv djece i njezinih ljudskih prava - ali stanovita razmjernost nije na odmet ni kada se govori o tako odvratnom tipu nasilja kakav je pedofilija, koje s pravom izaziva javni revolt. Ali da je posrijedi samo pedofilija, onda bi takav potez bio povučen i protiv drugih organizacija u kojima je zabilježena znatnija učestalost tog zločina, počev od skautskih. Osim toga, da je zaista glavni motiv sudski postupak, Centar za ustavna prava mogao bi u Sjedinjenim Državama prijaviti njihova državljanina kardinala Levadu - što nije učinio.

Vlast nad svećenicima

Očito je, stoga, da je glavni cilj ovog postupka propagandni: privlačenje pažnje na problem pedofilije sa strane katoličkih svećenika i držanje Katoličke crkve pod konstantnim pritiskom, nakon što se dugo pravila da problem ne postoji i nakon što su dugo biskupi sklanjali krivce iz župe u župu, misleći više na dobar glas svoje organizacije nego na žrtve, pa i na buduće. To izravno potvrđuje i Pamela C. Spees, jedna od prvakinja Centra za ustavna prava. U intervjuu koji citira američki National Catholic Reporter, Spees tvrdi da “u Katoličkoj crkvi vlada kultura spolnog nasilja unutar crkve”. Po njezinu uvjerenju, odmicanje od pojedinačnih slučajeva i istraga u raznim zabitnim dijecezama i sagledavanje fenomena svećeničke pedofilije na svjetskoj razini pokazuju da se “ista politika i ista praksa” zbiva svugdje po svijetu gdje je nazočna Katolička crkva, i da je to očito “kada se pogleda što je dokumentirano i kako brutalno”. Vatikan, tvrde u prijavi, ima vrhovnu vlast nad biskupima i svećenicima, pa je odgovornost njegovih prvaka ista kao i nevojnih starješina koje treba smatrati odgovornima (po zapovjednoj liniji, odnosno po propuštanju gonjenja) “za zločine svojih podčinjenih”.