Poglavar Katoličke crkve papa Frane je danas, uoči prve nedjelje Došašća, sazvao u Vatikanskoj bazilici sv. Petra izvanredni konsistorij (plenarni sastanak Kardinalskog zbora) u kojemu je imenovao 9 novih kardinala izbornika, te još četvoricu starijih od 80 godina.

Time se broj kardinala koje je imenovao Frane povećao na 101.

Sada su kardinala ukupno 233, a od njih je 128 izbornika. Sv. Pavao VI je kardinalima starijima od 80 godina ukinuo pravo biranja novog pape, a broj kardinala izbornika, dakle mlađih od 80 godina, ograničio je na 120.

To ograničenje ne obavezuje njegove nasljednike, jer je svaki papa suveren u svom pontifikatu, nego vrijedi kao orijentir.

Od Franina 101 kardinala njih 79 su izbornici, što znači da bi Bergogliovi kardinali već sada imali većinu u eventualnom konklavu. Među izbornicima ih je još 39 koje je izabrao i imenovao Benedikt XVI, te još samo 16 od onih koje je imenovao sv. Ivan Pavao II. U toj veteranskoj skupini su i dvojica etničkih Hrvata, obojica nadbiskupi ordinariji i metropoliti, te kardinali prezbiteri: Vinko Puljić (75, Vrhbosna, od 1994) i Josip Bozanić (71, Zagreb, od 2003).

Moglo bi se pomisliti da pape na taj način osiguravaju da nakon njih bude izabran netko njima sličan, ali praksa pokazuje da tako nije. Kad je u konklavu bila većina kardinala koje je imenovao papa Wojtyła, za njegova su nasljednika izabrali kardinala Josepha Ratzingera, po prioritetima različitoga a po stilu suprotnoga sv. Ivanu Pavlu II. A u posljednjem konklavu je izabran Jorge Mario Bergoglio, različit od obojice i sličan, eventualno, sv. Ivanu XXIII po stilu, a Piju XI po nekim prioritetima.

Imenovanje novih kardinala isključiva je osobna prerogativa vladajućeg pape. Nitko ih ne predlaže, nitko nema osobno pravo da postane kardinal, a to znači i pripadnik širega kruga kandidata za papu, jer već mnogo stoljeća nije za papu izabran netko tko u tom času nije bio kardinal. Na Papine odluke može utjecati samo tradicija katoličke crkve. Ta tradicija zahtijeva da neke od ključnih dužnosti u Rimskoj kuriji, poput prefekata najvažnijih dikasterija, nužno obavljaju kardinali. Po toj tradiciji su kardinali i nadbiskupi metropoliti uglednih katoličkih centara, više njih u brojnijim katoličkim nacijama, a u manjima obično nadbiskup glavnoga grada. Tako je i u Zagrebu, otkako je 1852 prestao biti madžarska biskupija, sufraganija Kalocse, i postao metropolitanska nadbiskupija Hrvatske i Slavonije, svaki je dosadašnji nadbiskup bio i kardinal, osim Antuna Bauera.

Sadašnji papa Frane tim tradicijama dodaje još jednu: da u svakome izvanrednom konsistoriju za imenovanje novih kardinala doda ponekoga s „periferije“, iz krajeva gdje dosad kardinala uglavnom nije bilo, a postoji potreba da se i takvim imenovanjima ojača evangelizacija „na terenu“.

Te su ideje vodilje potvrđene i odabirom današnjih neokardinala.

Dvojica su visoki dužnosnici Rimske kurije. Maltežanin Mario Grech je glavni tajnik Biskupske sinode. Svi dosadašnji tajnici Sinode imenovani su kardinalima, osim mons. Nikole Eterovića, koga je papa Frane poslao za nuncija u Berlin. Talijan Marcello Semeraro novi je prefekt Kongregacije za kauze svetih, umjesto Angela Becciua, koji je izgubio sva kardinalska prava, osim pukog naslova i odjeće.

Petorica su pastoralni nadbiskupi s raznih strana svijeta: Antoine Kambanda (Kigali, Ruanda), Wilton Gregory (Washington, USA), José Advincula (Capiz, Filipini), Celestino Aós Braco (Santiago, Čile), Augusto Paolo Lojudice (Siena, Italija).

Biskup Cornelius Sim je apostolski namjesnik u Bruneiju, o. fra Mauro Gambetti O.F.M.Conv. je kustos Svetog samostana u Assisiju.

Četvorica starijih od 80 godina, dakle nagrađenih kardinalatom za vjernu i plodnu službu Svetoj Stolici, su umirovljeni biskup Felipe Arizmendi Esquivel (San Cristóbal de las Casas, Meksiko), umirovljeni stalni promatrač pri OUN u Genèvi nuncij Silvano Tomasi, propovjednik Papinskog doma o. fra Raniero Cantalamessa OFM.Cap., te župnik Sv. Marije od Božanske Ljubavi (Castel di Leva, Italija) Enrico Feroci.

Vidljivo je da je Papa opet pazio da budu zastupljene razne strane svijeta, ne zanemarujući periferiju, te da je među kardinale ubrojio još nekoliko „uličnih svećenika“, koji dosad nisu bili ni biskupi.

Neki među budućim kardinalima su specifični svjedoci vjere. Mons. Kambanda je u genocidu u Ruandi 1994 izgubio sve članove obitelji, osim brata koji živi u Italiji. Za svećenika ga je zaredio 1990 sv. Ivan Pavao II prilikom apostolskog posjeta Ruandi.

Fra Cantalamessa je godinama bio najpopularniji televizijski propovjednik, vazda kadar jednostavnim riječima i beskrajnim optimizmom objašnjavati i zapetljane probleme. Upitan jednom odakle mu svećenički poziv, odgovorio je: „A što sam drugo mogao činiti s ovim prezimenom?“ (Cantalamessa znači: pjeva misu).

Papa Frane je nešto ranije odredio da novi katolički latinski patrijarh Jeruzalema bude franjevac Pierbattista Pizzaballa, dugogodišnji kustos Svete Zemlje, a u posljednje četiri godine apostolski upravitelj Jeruzalemskoga latinskog patrijarhata, ali njega (zasad) nije uvrstio među kardinale.

I današnji izbor pokazuje da papa Frane nepokolebljivo slijedi isusovačko načelo jedinstva u suprotnostima. Udružuje stare i mlade, centar i periferiju, također i konzervativne i progresivne (u Crkvi tu razliku odbacuju, ali to ne znači da je nema).

Lani je kardinal postao Matteo Maria Zuppi, nadbiskup bolognski, koji je pastoralnu službu počeo krstareći po rimskim predgrađima s torbom preko ramena. Danas je purpurnu kapu dobio Augusto Paolo Lojudice koji je na glas došao pastoralom među Romima, starajući se za njihove socijalne potrebe. Isusovac Michael Czerny, emigrant iz Moravske u Kanadu, od lani kardinal, stavio je u svoj grb čamac s migrantima, a nadbiskupski naprsni križ napravio je od drva podrtine s migrantima prispjele na Lampedusu nakon brodoloma.

Papa Frane je dvaput uspio srušiti „rekord“ imenujući prelate koji su u trenutku stjecanja kardinalske časti imali više godina od ijednoga svog prethodnika. Loris Francesco Capovilla, svojedobno osobni tajnik sv. Ivana XXIII, imao je 99 godina 2014, a José de Jesús Pimiento Rodríguez imao je 96 godina 2015. S druge strane, Dieudonné Nzapalainga je imao 49 godina kada je imenovan 2016.