Papa Benedikt XVI. promijenio mišljenje o misterioznom torinskom platnu: Ipak je relikvija

RIM - Čini se da je papa Benedikt XVI. promijenio gledište spram Svetog platna koje se čuva u Torinu: ne smatra ga više samo ikonom, kako ga je nazvao i lani, nego relikvijom. To proizlazi iz njegove nedavno objavljene knjige o muci i smrti Isusa Krista.

Izravan dodir

Ondje Papa piše, među ostalim: “Važna je nadalje i vijest po kojoj je Josip [iz Arimateje, op. I. B.] kupio platno u koje je omotao pokojnika.

Dok sinoptičari [evanđelisti Marko, Luka i Matej, op. I. B.] govore naprosto o platnu u jednini, Ivan koristi množinu ‘platna’ u skladu sa židovskim pogrebnim običajima” [u hrvatskom prijevodu Evanđelja po Ivanu “platno” je u jednini]. I dalje: “Ne mora nas ovdje brinuti koliko je to sukladno s Torinskim platnom: u svakom slučaju, izgled te relikvije je uglavnom u skladu s jednom i drogom izvijesti.”

Ako to nije (još jedna) pogreška u prijevodu s njemačkoga na talijanski, onda je posrijedi znatna razlika spram onoga što je govorio u Torinu, kada je dvaput Sveto platno nazvao ikonom, dakle slikom.

Relikvije su, naime, samo oni “predmeti koji su sa svecem imali manje ili više izravan dodir te bilo šta što su koristili”. Posmrtni ostaci sveca su također relikvije, ali višeg reda: moći.

Nazvati Sveto platno relikvijom znači smatrati da je bilo u izravnom kontaktu s Isusom - što Crkva nikada nije izrijekom tvrdila. Dapače, nakon kritičkog ispitivanja relikvija sredinom prošlog stoljeća, smatralo se “politički korektnim” govoriti o Svetom platnu kao o ikoni, a o liku koji je na njemu otisnut kao o Čovjeku muke.

Nadnaravni trag

kultni je predmet oko kojega stoljećima traju raspre. Neki ga smatraju materijalnim dokazom Kristova uskrsnuća. Drugi su mnogo skeptičniji, pa ga neki smatraju krivotvorinom. Na svaki način riječ je o predmetu oko kojega polemike ne prestaju stoljećima. Na njemu se razaznaju obrisi čovjeka, bradata, s tragovima rana, a otisak je specifičan po tome što ima trodimenzionalni efekt fotonegativa, koji se ne može postići samim omatanjem mrtva tijela.

Zbog toga mnogi vjeruju da je baš to onaj komad platna koji je omatao Isusovo tijelo u razdoblju od polaganja u grob do eventualnog uskrsnuća. Nije posrijedi, kažu, običan otisak znoja i krvi, nego nadnaravni trag.

Suvremene metode

Istraživanja provedena 1981. utvrdila su da je patnik umotan u to platno imao krvnu grupu AB. Zasad nisu provedena (ili nisu objavljena) istraživanja dezoksiribonukleinske kiseline koja je pripadala smaknutom muškarcu. Kao što je poznato, DNK sadrži genetske podatke i o majci i o ocu osobe. Potpuno odsustvo muškog pretka potvrdilo bi nadnaravno podrijetlo umrloga, još i jasnije nego dvojbena priroda otiska. Ima ih koji osporavaju nadnaravno podrijetlo otiska.

Nathan Wilson smatra da je otisak dobiven ne utiskivanjem bilo krvi i znoja, bilo boje, u tkaninu, nego obrnutim procesom: parcijalnim izbjeljivanjem tamnijeg platna. Još je više skepse izazvalo ispitivanje njegove starosti 1988. Rezultat je bio da je platno satkano između 1260. i 1390. Naknadno je i istraživač koji je vodio to ispitivanje tvrdio da je rezultat mogao biti pogrešan ako je uletjela nit od krpanja platna nakon požara 1532. Sve to je ostavilo mnogo mjesta sumnjama. To ipak ne objašnjava elemente uočljive samo suvremenim kriminološkim metodama.

Švicarski kriminolog Max Frei je 1973. otkrio na platnu polen star oko 2000 godina, s biljke koja je kasnije izumrla i koji, po njegovim riječima, nikakav krivotvoritelj iz srednjeg vijeka ne bi bio kadar ni reproducirati.

Nadalje, časopis Civiltŕ cattolica naveo je i neke zaista još neobjašnjene podatke, npr. otisak starog novca na očima lika, prema starom običaju. Taj otisak vidljiv je samo mikroskopom, uz pomoć kompjuterske simulacije.

Ni znanost, a ni Katolička crkva nisu se dosad izjasnile da je Sveto platno omatalo tijelo Krista. Umirovljeni torinski nadbiskup kardinal Giovanni Saldarini prije tri godine je jasno rekao da je posrijedi “ikona, a ne relikvija”. Papa je lani rekao isto - a ove godine je, proizlazi iz knjige, promijenio mišljenje.