Bazilika rođenja Isusova u Betlehemu uvrštena je istodobno i u UNESCO-v popis spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika, a upravo joj je ugroženost zajamčila hitan postupak na UNESCO-vu zasjedanju u St. Petersburgu, gdje se po 36. put glasa o proširivanju popisa svjetske kulturne i prirodne baštine.
Odluka je donesena znatnom većinom glasova, ali je svejedno naljutila Izrael i Sjedinjene Države Amerike, koje tvrde da je UNESCO-va odluka politički motivirana. Te dvije nacije su se lani protivile primanju Palestine u UNESCO, također zbog političkih razloga, jer i nakon 65 godina od donošenja sprečavaju realizaciju Rezolucije br. 191 Sigurnosnog vijeća po kojoj se dotadašnje Mandatno Područje Palestine dijeli na dvije suverene nacionalne države: židovski Izrael (koji je proglašen i priznat 1948) te arapsku Palestinu (koja još nema suverenost unutar svojih granica, a nisu je svi ni priznali).
Arapska većina
Palestina je zahtijevala da UNESCO prizna Baziliku rođenja Isusova ugroženom zbog izraelske okupacije, zbog izgradnje razdvojnog zida (između naselja koje Izrael smatra svojima i onih s osjetnom arapskom većinom), te zbog izraelskih sankcija “koje su ugušile palestinski identitet”. Naime, arapska većina u Palestini pridonosi etničkom “čišćenju” kršćanske manjine, koja je prestala biti većina i ondje gdje je to bila neprekidno od Isusova doba, ali su s druge strane palestinski kršćani jezikom Arapi. Formalno su kršćani ravnopravni, pa je kršćanka i Hanan Ashrawi, koja je u palestinskoj vladi zadužena za kulturu, te je bila i potpisnica zahtjeva.
Crkvu rođenja Isusova dala je 327-333 sagraditi sv. Helena (Jelena, u srpskom izgovoru), udovica cara Konstancija i mati cara Konstantina, koji je prije 1699 godina legalizirao kršćanstvo i uklopio ga u svoju koncepciju države, i danas nazočnu. Sagrađena je pored špilje za koju se od Justina tvrdi da je u njoj trudna Marija našla utočište i rodila Sina (14-kraka zvijezda označava tu točku; o špilji nema spomena u Novom zavjetu).
Spaljena pa obnovljena
Crkva je spaljena u trećoj samarijanskoj pobuni 529, pa ju je u sadašnjem obliku dao obnoviti car Justinijan 565. U skladu s fermanima sultanâ Mustafe III (oženjenoga Talijankom) i reformatora Abdülmecida I, njome i danas zajedno upravljaju grčkopravoslavni Jeruzalemski patrijarhat, armenski Jeruzalemski patrijarhat, te franjevačka Kustodija Svete Zemlje u ime Katoličke crkve. Bazilika je i fizički ugrožena: neki od stupova su nestabilni, a krovište je posljednji put popravljano još u pretprošlom stoljeću.