Nadia umiruje uplakano tromjesečno dijete sklupčano u njezinom naručju i nježno ga ljubi u čelo.
Bilo joj je 19 godina i nije bila spreman postati majkom. No život ove haićanske djevojke promijenio se prošle godine kad se vraćala kući iz škole i prolazila dijelom glavnog grada Haitija kojeg kontroliraju bande, piše Associated Press.
Grupa muškaraca uvukla ju je u automobil, stavila joj povez na oči i otela je. Tri dana su je tukli, izgladnjivali i silovali.
Nekoliko mjeseci kasnije doznala je da je trudna. U jednom trenutku, rasplinuli su se njezini snovi o odlasku na studij što bi njezinoj obitelji pomoglo da se izvuče iz bijede.
Dok bande Haitija nastavljaju pljačkati tu krizom pogođenu karipsku naciju, otimajući, raseljavaju i iznuđujući civile koji im više nemaju što dati, kriminalci sve više koriste ženska tijela za preuzimanje kontrole.
Žene poput Nadije žive s posljedicama toga.
‘Najteže mi je što joj nemam što pružiti‘, kaže Nadia o svojoj kćeri. ‘Bojim se da će me kad bude veća pitati o svom ocu, a ja neću znati što da joj kažem. No morat ću joj objasniti da su me silovali.‘
Djevojka je rekla da se zove Nadia, no to joj nije pravo ime jer se žrtvama seksualnog nasilja ne otkrivaju pravi identiteti.
Zemlja kojom već dugo haraju razne nedaće - prirodne katastrofe, politička previranja, duboko siromaštvo i valovi kolere - nakon ubojstva predsjednika Jovenela Moïsea 2021., potonula je u kaos.
Seksualno nasilje se diljem svijeta već dugo koristi kao sredstvo rata i predstavlja barbarski način sijanja terora i preuzimanja kontrole.
‘Ponestaje im načina kako kontrolirati ljude‘, kaže Renata Segura, zamjenica ravnatelja Međunarodne grupe za krizne situacije za Latinsku Ameriku i Karibe. ‘Iznuđuju, ali siromašni im ljudi više nemaju što dati. Ovo je jedina stvar koju još mogu napraviti stanovništvu.‘
Roditelji se boje slati djecu u školu
Strah se proširio Port-au-Princeom. Roditelji oklijevaju poslati svoju djecu u školu, zabrinuti da bi ih bande mogle oteti ili silovati. Noću su inače užurbane ulice grada prazne.
Izlazak iz kuće predstavlja rizik osobito za žene. Isto vrijedi i za bijeg: bande koriste prijetnju silovanjem kako bi spriječile ljude da napuste područja koja kontroliraju.
Helen La Lime, posebna izaslanica UN-a na Haitiju, rekla je Vijeću sigurnosti krajem siječnja da se bande služe seksualnim nasiljem kako bi ‘uništile društveno tkivo zajednica‘, osobito u zonama koje kontroliraju suparničke bande.
Siluju djevojčice i dječake od 10 godina, rekla je.
Neprijavljivanje takvog nasilja otežava bilo kojem tijelu vlasti da doista shvati puni opseg štete. Žene se boje da će im se bande osvetiti, a haićanskoj policiji također ne vjeruju.
Aktualna vlada zemlje, koju mnogi smatraju nelegitimnom, odbila je komentirati što poduzima kako bi riješila taj problem.
UN je dokumentirao 2645 slučajeva seksualnog nasilja u 2022., što je povećanje od 45 posto u odnosu na prethodnu godinu. Ta je brojka samo djelić stvarnog broja napada.
Među onima koji nisu prijavili napad je i Nadia.
Kad je saznala da je trudna, dugo je razmišljala hoće li zadržati dijete, ali je odlučila svojoj kćeri pružiti najbolji život koji može. U Port-au-Princeu, siromašnom mjestu u kojem nije imala mnogo mogućnosti, novopečenoj majci postalo je nemoguće raditi ili nastaviti studij.
U međuvremenu liječnici poput Jovanie Michel pokušavaju popuniti praznine.
Michel radi u jednoj od rijetkih bolnica u Cite Soleilu, epicentru ratova bandi u Port-au-Princeu. Ondje vidi majke koje su grupno silovane nakon što su im muževi ubijeni; osobe koje su preživjele seksualno nasilje i koje sada žive na ulici jer se ne mogu vratiti kući zbog straha da bi se to moglo ponoviti; i preživjele, no oboljele od raznih spolno prenosivih infekcija.
‘Seksualno nasilje je način za paraliziranje i plašenje ljudi. Čim dođe do porasta seksualnog nasilja, svi se prestaju kretati, ljudi ne idu na posao jer su uplašeni‘, kaže Michel. ‘To je oružje, to je način da se pošalje poruka.‘
‘Vodila sam normalan život i zbog bandi izgubila sve‘
To je bio slučaj i s jednom 36-godišnjom ženom, koja je razgovarala s AP-om odjevena u košulju s jarko crvenim ružama, kose pažljivo skupljene u pletenice. Zamolila je da ostane anonimna zbog straha od odmazde.
Žena je jednom vodila trgovinu sa svojim mužem u glavnom gradu Haitija kako bi školovala svoje dvije kćeri i sina. U srpnju im se na kućnom pragu pojavila skupina naoružanih muškaraca, članova bande G-Pep, koji su im rekli da trebaju novac za municiju.
Kako nisu uspjeli doći do gotovine, muškarci su odveli njezina supruga.
Sutradan je pronašla njegovo tijelo u jarku. Pobjegla je iz susjedstva, a svoju djecu poslala da žive s prijateljima i obitelji u druge dijelovima grada. Ona sama počela je spavati na ulici, pridruživši se najmanje 155.000 drugih Haićana koji su prisilno raseljeni zbog nasilja.
U prosincu, kad se pokušala vratiti kući, kriminalci su je silovali i pretukli.
‘Radila sam i vodila normalan život, a zbog tih razbojnika koji su se pojavili niotkuda, izgubila sam sve. Nije mi dobro. Nisam dobro. Sve me to jako ljuti. Došla sam do točke da sam se htjela ubiti‘, rekla je očajna žena.
Stojeći uspravno s glavom podignutom prema gore, briše suze s lica.
Kad je pokušala prijaviti silovanje policiji, rekli su joj da se ne bave slučajevima bandi.
Danas, dok spava u parku s drugim prisilno raseljenim Haićanima, jedina stvar koja joj daje nadu je da njezina djeca, koju rijetko viđa, možda ipak žive boljim životom.
Ali brine se što će za Haiti značiti ta duboka nestabilnost i sve veća kontrola bandi.
‘Zemlja u kojoj živim nije dobra‘, rekla je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....