Mogućnost da nekoliko zemalja isporuči Ukrajini glavne borbene tenkove koje je dizajnirao NATO otvara put prema ponovnom zamahu ukrajinskih snaga u nastojanjima Kijeva da povrati svoje teritorije koje je okupirao ruski agresor. Idućih šest mjeseci vjerojatno će biti ključni za ova nastojanja.
Omogućavanje Ukrajini da raspolaže tim oklopnim borbenim sustavima, međutim, zahtijevat će više od samih tenkova koji će biti isporučeni ukrajinskim oružanim snagama, navodi u svojoj analizi za The Guardian Jack Watling, viši znanstveni suradnik za kopneno ratovanje u utjecajnom britanskom think tanku Royal United Services Institute (RUSI).
Ruska vojska već mjesecima provodi kontinuirane napade na grad Bahmut, ali bez uspjeha. Polja oko grada puna su trupala ruskih vojnika, dok intenzitet paljbe ruskog topništva opada jer se ruske snage suočavaju s nedostatkom rezervnih topničkih cijevi i dijela topničkog streljiva. S većim dijelom ruskih raspoloživih snaga u tim borbama, proljeće nudi priliku Ukrajini da krene u napad.
Zaštita vojnika i rješavanje pitanja opskrbe
Međutim, sadašnji nepovoljan položaj snaga Kremlja nije neizbježno trajan. Nakon što je tijekom jeseni mobilizirala od 280.000 do 300.000 građana i s potencijalom za daljnje runde mobilizacije, ruska bi vojska s vremenom mogla početi kreirati nove borbene jedinice. Štoviše, iako disfunkcionalnost ruske vlade trenutačno ograničava njezinu industrijsku proizvodnju, država posjeduje sirovine i strojnu opremu za stabilizaciju svojih problema s opskrbom tijekom vremena. Rizik - ne predviđanje - jest taj da bi Ukrajina, ako angažira svoje rezerve u proljetnoj ofenzivi i doživi teške gubitke, mogla postati ranjiva kasnije tijekom godine.
Maksimiziranje dobitaka koji se mogu postići u proljeće uz ograničavanje cijene plaćene u ukrajinskim životima za ofenzivu, ključno je za ublažavanje ovog rizika. Za ovu bi zadaću bila idealna oklopna vozila NATO-a kao što su Bradley i Marder, koja su već obećana, uz potencijalne buduće isporuke glavnih borbenih tenkova Leopard 2. Ako bi bila isporučena u dovoljnom broju, ova bi vozila bi zaštitila ukrajinske trupe od topništva dok napreduju i pomogla u uništavanju ruskog oklopa i bunkera.
Isporuka NATO-ova oklopa za potporu ukrajinskim manevrima također bi pomoglo u rješavanju ograničenja opskrbe s kojima se ukrajinski partneri suočavaju pri opskrbi topničkim streljivom. Bez oklopa, ukrajinske oružane snage vjerojatno će se više oslanjati na topništvo i stoga ispaljivati više streljiva kako bi napredovale na bojištu. Oklop otvara ukrajinskim snagama mogućnost postizanja većih uspjeha uz ispaljivanje manje topničkog streljiva.
Problem podrške za NATO tenkove
Unatoč ovim razumnim operativnim razlozima za opskrbu Ukrajine oklopom, isporuka glavnih borbenih tenkova NATO-a predstavlja neke velike izazove. Leopard 2, težak oko 69 tona, i Challenger 2, težak 72 tone, više su od 20 tona teži od glavnih borbenih tenkova sovjetskog dizajna, kojima trenutačno raspolaže Ukrajina.
Malo je ukrajinske infrastrukture kojom se mogu kretati takva teška vozila, dok su vozila njihove inženjerije i vozila za prijevoz mobilnih oklopnih sustava optimizirana za podršku sovjetskom dizajnu.
Ostavljajući po strani pitanje obuke potrebne za održavanje i borbu s tenkovima NATO dizajna, stvar je u tome da bi oni trebali biti isporučeni zajedno s borbenim inženjerskim vozilima i vozilima za potporu mobilnosti ako se žele koristiti u bilo kojoj mjeri.
Upravo ovaj zahtjev predstavlja težak izbor za članice NATO-a koje žele Ukrajini isporučiti svoja borbena vozila. Nakon ‘Hladnog rata‘, flote tenkova za operacije na prvim linijama bojišnice značajno su se smanjile, dok su manjkovi vozila za premošćivanje vodenih tokova i sličnih prepreka, oklopnih vozila za probijanje te prijevoz i izvlačenje bili još ozbiljniji.
Ograničenja NATO članica
Većina zemalja koristi minimum ovih vozila dovoljan za ispunjavanje svojih obveza prema NATO-u, a uz to što se radi o malom ‘voznom parku‘, tu je i nedostupnost vozila zbog slabog održavanja, što je posljedica nedovoljnog ulaganja tijekom "rata protiv terorizma".
Rezultat svega toga jest da se ukrajinski međunarodni partneri po tom pitanju približavaju velikim nedoumicama i teškoćama. Mjesecima su darivali opremu koju su držali u skladištu, a iako su te donacije itekako izražene u dolarima, malo je njih izazvalo velike financijske troškove donatorima. No, kako se donacije počinju ticati ključnih, ali i kritičnih flota i zaliha, ukrajinski se partneri suočavaju s potrebom ulaganja u obnovu svojih vojnih sposobnosti, istovremeno s potporom Kijevu.
U izazovnom financijskom okruženju, oni su pokušali odgoditi ovu odluku, ali ako uistinu žele da Ukrajina pobijedi, onda je više ne mogu odgađati - odgoditi investiciju znači ponuditi Rusiji priliku za odugovlačenje rata, zaključuje Watling u svojoj analizi.