Izraelsko razmatranje napada na iranski energetski sektor, kao odmazde za ovotjedni iranski raketni udar, uzdrmalo je tržišta i povećalo zabrinutost da bi rat na Bliskom istoku mogao ugroziti globalnu opskrbu naftom, piše niz stranih medija, uključujući i Financial Times. Teheran izvozi najmanje 1,7 milijuna barela nafte dnevno i ugrožavanje tog izvoza imalo bi posljedice za globalna energetska tržišta. Još bi veće probleme donijela iranska odmazda uperena protiv suparničkih izvoznika nafte na Bliskom istoku.
Nekontrolirani ciklus napada mogao bi dovesti do skoka cijene najvažnije svjetske robe, čime bi se ponovno pokrenula inflacija, a to bi naškodilo globalnom gospodarstvu samo nekoliko tjedana prije izbora u SAD-u, analitičari su rekli FT-u. Međutim, postoje umirujući faktori koji ukazuju na određenu otpornost tržišta. Za početak upitno je hoće li Izrael napasti iransku naftnu infrastrukturu, a na to je upozorio i američki predsjednik Joe Biden, kojem ne manjka uzbuđenja dok broji posljednje tjedne u Bijeloj kući i čeka kraj mandata. Izrael je razgovarao o napadima na iransku naftnu i plinsku industriju sa svojim američkim saveznicima, piše FT. Kada je u travnju Iran izveo najavljeni napad projektilima i dronovima na Izrael, vlada premijera Benjamina Netanyahua odgovorila je napadom na iransku zračnu bazu. Obje strane tu su se zaustavile i nisu tražile daljnju eskalaciju. Ovaj put analitičari prognoziraju agresivniji izraelski odgovor i spominju u tom kontekstu ključnu iransku naftnu i plinsku industriju. "Izrael se vodi mišlju ‘tri oka za jedno‘. Imam osjećaj da će odgovor biti mnogo snažniji nego u travnju", smatra Bob McNally, osnivač Rapidan Energy Grupe i bivši energetski savjetnik američkog predsjednika Georgea W. Busha.
Oprezni Amerikanci
Washington, očekivano, potiče Izrael da ograniči svoje napade na iransku energetsku infrastrukturu. No, za Izrael je iranski energetski sektor "bankomat tzv. osovine otpora", smatra Helima Croft, šefica strategije roba u RBC Capital Marketsu i bivša analitičarka CIA-e, podsjećajući da energetski izvor financijski hrani mrežu militantnih regionalnih skupina kojima je Iran sponzor. Najvažniji dio energetske infrastrukture Islamske Republike Iran izvozno je postrojenje na otoku Hargu, oko 25 kilometara od južne obale Irana, koje obrađuje oko 90 posto isporuka sirove nafte, piše FT. "Puno je rizika zbog infrastrukturne koncentracije na otoku Harg. Riječ je o živčanom sustavu iranskog naftnog sektora", rekla je Croft. Prazni tankeri koji su se dotad nalazili blizu Harga napustili su to područje nakon što je Iran izveo napad projektilima na Izrael, rekao je Samir Madani, izvršni direktor TankerTrackers.coma, koji prati isporuke nafte. Madani vjeruje da iranska nacionalna tankerska grupa strahuje od skorog napada Izraela, dodajući da "noćna evakuacija" kakva se dogodila dosad nije zabilježena.
Tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih Bagdad je prijetio uništenjem postrojenja na Hargu i ciljao tankere koji su isplovljavali iz tog terminala. Ako na meti ne bude otok, u igri bi prema mišljenju stručnjaka mogli biti i manje značajni energetski ciljevi poput rafinerije u Abadanu, koja čini 17 posto iranskih rafinerijskih kapaciteta i 13 posto opskrbe benzinom, te naftni terminal u Mahšahru. Glavne cijevi i skladišta u blizini Hormozgana također bi mogli biti ciljevi izraelskog napada. Izraelski napad na manje značajnu iransku naftnu infrastrukturu mogao bi uzrokovati privremeni gubitak proizvodnje do 450.000 barela dnevno, procjenjuje Citi. No, napad na Harg doveo bi do mnogo većeg i dugotrajnijeg gubitka do 1,5 milijuna barela dnevno, što je oko 1,4 posto globalne potrošnje.
Ciljanje rafinerija umjesto naftnih polja ili izvoznog terminala trebalo bi imati manji utjecaj na cijenu nafte ili čak dovesti do smanjenja cijene s obzirom na to da bi Iran imao više sirove nafte za prodaju na stranim tržištima. Iran bi, odgovarajući na izraelski udar, mogao pokušati internacionalizirati sukob ciljanjem energetskih operacija diljem regije, uključujući one povezane s američkim tvrtkama ili američkim saveznicima u Zaljevu. Analitičari upozoravaju da bi takve akcije predstavljale značajnu eskalaciju. "Rizik je u tome što to više nije ograničeni sukob Izraela i Irana. U igri je puno neizvjesnih faktora", rekao je Daniel Yergin, dobitnik Pulitzera i povjesničar energije. "Moguće su uzajamne odmazde. Opasnost leži u tome da bi te odmazde mogle postati mnogo veće", upozorava.
Nova situacija
Situacija u regiji promijenila se u odnosu na prije par godina i malo je izgledno da će se aktivirati stari animozitet Rijada i Teherana.
Financial Times podsjeća na napad koji se dogodio 2019. Sjedinjene Države okrivile su Iran za sofisticirani napad projektilima i dronovima na saudijska naftna postrojenja Hurais i Abkaik, koji je privremeno obustavio više od polovice saudijske proizvodnje sirove nafte. Iran je te iste godine optužen i za dvije sabotaže tankera u Zaljevu. Međutim, Rijad i Teheran obnovili su diplomatske odnose prošle godine i malo je vjerojatno da će Saudijska Arabija biti "na vrhu liste iranskih ciljeva za odmazdu", rekla je Croft iz RBC-a. Dvije zemlje u stalnom su kontaktu od Hamasova napada na Izrael 7. listopada.
Umjesto toga, Iran bi mogao potaknuti regionalne skupine koje kontrolira da pojačaju napade na naftne tankere, što bi omelo opskrbu i dovelo do preusmjeravanja prometa. Hutisti iz Jemena mjesecima napadaju trgovačke brodove u Crvenom moru, tvrdeći da su ti napadi podrška Hamasu i Palestincima. Ekstremniji scenarij iznosi Jason Bordoff, osnivač Centra za globalnu energetsku politiku na Sveučilištu Columbia. On bi uključivao gušenje prometa u Hormuškom tjesnacu, pomorskoj ruti kroz koju svakodnevno prolazi petina sirove nafte koja se godišnje troši na globalnoj razini. Tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih Teheran je minirao tjesnac i izazvao tzv. ratove tankera. U travnju, nakon što je izveo svoje prve izravne vojne napade na Izrael s iranskog tla, Iran je zaplijenio brod u tjesnacu. Međutim, unatoč prijetnjama, Iran nije blokirao promet kroz tjesnac. Svaki pokušaj njegova zatvaranja utjecao bi na iranski izvoz i zato se ta mogućnost smatra malo vjerojatnom. "Mislim da je to malo vjerojatan događaj koji bi bilo teško provesti, čak i kad bi to Iran želio", rekao je FT-u Bordoff.
Previranja u naftom bogatoj regiji očekivano su uzdrmala tržište naftom, koje je bilo mirno, s obzirom na slabu potražnju iz Kine. Globalna referentna cijena sirove nafte (Brent) porasla je za osam posto ovog tjedna zbog zbivanja na Bliskom istoku. U subotu se kretala oko 78 dolara po barelu nafte. Henning Gloystein iz Eurasia Grupe za FT je prognozirao da cijena Brenta neće ići dalje od 85 dolara po barelu ako sukob ostane u domeni manjih zračnih udara, a ciljevi ne budu energetska postrojenja.
Međutim, uspješni izraelski napadi na iranske naftne resurse "gotovo sigurno bi podigli cijene iznad 85 dolara po barelu, možda i do 100 dolara", smatra Gloystein. Cijena sirove nafte mogla bi znatno porasti, dalje od te crte, samo ako dođe do "značajne iranske odmazde s ozbiljnim utjecajem na promet kroz Hormuški tjesnac".
Analitičari iz Citija rekli su za FT da bi ozbiljnije gušenje prometa u Hormuškom tjesnacu, iako malo vjerojatno, čak i ograničena trajanja, dovelo do povećanja cijena "daleko iznad prethodnih rekordnih razina". Najviša cijena Brenta bila je u svim procjenama viša od 147.50 dolara po barelu iz 2008. godine.
Svaki skok cijena sirove nafte na kraju se odražava na cijene benzina, a to bi moglo utjecati na predsjedničke izbore u SAD-u u studenom. Rastuće cijene veći su problem za vladajuću Demokratsku stranku.
Međutim, cijene barela relativno su stabilne i nema naznaka velike nervoze tržišta, a to nije uobičajeno.
Razlog tome nalazi se u činjenici da već dvije godine proizvođači iz Opec+ grupe dnevno ne koriste kapacitete od više od pet milijuna barela, a bude li potrebno za stabilizaciju cijena (u slučaju prekida opskrbe iz Irana), ti bi se kapaciteti brzo i lako mogli iskoristiti.
"To je tableta za umirenje u trenutku dok ulazimo u ovu vrlo opasnu situaciju", rekla je Ann-Louise Hittle, potpredsjednica za tržišta nafte u Wood Mackenzie FT-u.
Osim toga, Zapad ima značajne strateške zalihe koje je moguće iskoristiti za suzbijanje rasta cijena. Sjedinjene Države, trenutno najveći proizvođač i izvoznik na svijetu zahvaljujući nafti iz škriljevca, manje su osjetljive na promjene cijena nego ranije. No, zalihe SAD-a sada su na najnižim razinama od 1980-ih, upozorava FT.
Kina, odredište gotovo sve iranske nafte, povećava svoje zalihe, što bi moglo pomoći u ublažavanju bilo kakvih prekida u opskrbi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....