Spasioci su u ponedjeljak iz ruševina u turskoj pokrajini Hatay izvukli još jednu osobu. Serap Donmez provela je 176 sati ispod hrpe betona i čudom preživjela nakon što se njezina stambena zgrada urušila.
Na sigurno su je izveli članovi turskog tima za spašavanje, dok su građani oko njih oduševljeno klicali i pljeskali.
Među njima je bio i sin spomenute žene, koji nije mogao suspregnuti suze radosnice i urlike nakon što je saznao da mu je majka preživjela.
Broj mrtvih nakon razornih potresa koji su prošloga ponedjeljka pogodili Tursku i Siriju iznosi skoro 36.000.
Misija hrvatskog tima za potragu i spašavanje iz ruševina u Turskoj bliži se kraju, najavljivao je to proteklih dana voditelj tima Mladen Vinković, a danas potvrdio ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut. Iz grada Antakye u turskoj pokrajini Hatay na granici sa Sirijom trebali bi krenuti tijekom današnjeg dana, no teško je predvidjeti kad će se točno vratiti. Iz Jastrebarskog su im do tamo trebala čak 54 sata.
Hrvatska misija broji 41 člana i sedam pasa te su od prošloga četvrtka, čim su stigli na sektor koji im je dodijeljen, aktivno danima tragali za preživjelima. Nažalost, hrvatski psi tragači nalazili su samo preminule, no svakako su bili dio važne međunarodne podrške koja je u danima nakon potresa u tom dijelu Turske spasila na desetke preživjelih.
- Svaka pronađena osoba i spašen život na tom području i naša je sreća i uspjeh jer smo svi zajedno dali obol i na to moramo biti ponosni, da smo pomogli Turskoj u ovim zaista teškim vremenima - rekao je ravnatelj Trut za Hinu.
Pokrajina Hatay jedna je od najviše stradalih turskih regija, čitavi stambeni blokovi su izbrisani s lica zemlje, a čini se da im je pomoć najkasnije stigla. Kako su nam potvrdili članovi našega tima, oni su u Antakyju stigli u prvom ešalonu spasilaca, a od potresa su bila prošla puna tri dana.
Ravnatelj Trut je za Hinu kazao da hrvatski tim ima odličnu suradnju s drugim timovima i međunarodnim koordinacijskim centrima te da su u nedjelju na terenu surađivali s kosovskim i srpskim timom, a ranije su radili i s Ukrajincima te Omancima.
Koordinacijski centar u Turskoj počeo je otpuštati dio timova koji su među prvima stigli u Tursku jer više ne postoji potreba za takvim tipom potrage. Procijenili su da šansi za preživljavanje više nema, svaki takav pronalazak bio bi ravan čudu, stoga će teren preuzeti lokalne vlasti s teškom mehanizacijom i krenuti s raščišćavanjem.