Sjevernokorejski režim svoj nuklearni program, međunarodnim sankcijama unatoč, uspijeva financirati zahvaljujući dobro uhodanoj asistenciji istočnoazijskog kriminalnog miljea. Zaključak je to nikad temeljitije istrage koju je redakcija FT-a provela u suradnji s britanskim think tankom Royal United Services, uspjevši ući u samu srž vrlo kompleksne poslovne mreže zloglasne hongkonške bande 14K, za koju se već godinama sumnjalo da režimu Kim Jong Una omogućava pristup većim količinama nafte od onih strogo definiranih UN-ovom Rezolucijom 2397.
"Ovo je najdetaljniji prikaz poslovnog modela režima u Pjongjangu kojim se jednom za svagda raskrinkalo tko zapravo stoji iza sjevernokorejske moći da svijetu nastavi prijetiti nuklearnim ratom", objasnio je FT-u James Byrne, direktor analitičke grupacije koja je sudjelovala u ovoj istrazi.
Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo je 2013. paket sankcija kojima se Sjevernoj Koreji, zbog nezaustavljive proliferacije nuklearnog oružja, ograničio transfer nafte na 500.000 barela godišnje - daleko manje od stvarnih potreba te države. No, unatoč tome što se rezolucijom definiralo kako svi transferi moraju biti prijavljeni agenciji UN-a zaduženoj za nadzor sankcija Pjongjangu, u stvarnosti manji dio njih bude registriran, zbog čega je i prije ove iscrpne istrage postojala sumnja da se krše dogovorene odredbe.
Istraga FT-a putem satelitskih snimki pratila je jedno od mnogobrojnih putovanja teretnog broda Unica, u vlasništvu kompanije Prospera Pacific International registrirane na Britanskim Djevičanskim Otocima, iza koje stoji Gary To, suradnik kockarskog tajkuna Alvina Chaua.
Kriminalom do stranog kapitala
Unica je jedan od tri strana broda koji su od nametanja sankcija uplovili u sjevernokorejsko more, a prema trenutno dostupnim podacima, od 2019. je taj brod u ekskluzivnu ekonomsku zonu te države, nedaleko od luke Nampo, uplovio čak 23 puta. Analitičari britanskog think tanka procjenjuju da je tanker, u slučaju da je bio pun svaki put kada je plovio prema sjevernokorejskom moru, Pjongjangu samo u periodu od kolovoza 2021. do rujna 2022. dostavio otprilike 489.166 barela nafte, što je 98 posto godišnje kvote propisane u sklopu UN-ovih sankcija.
No, južnokorejske agencije upozoravaju kako su susjedi na sjeveru protekle godine povećali ilegalni uvoz nafte za čak 70 posto.
"Pjongjang je i prije u velikoj mjeri ovisio o azijskim naftašima, no nakon uvođenja sankcija režim se mogao osloniti samo na manji broj mutnih firmi koje su spremne poslovati s one strane zakona, jer takve kompanije jedine imaju hrabrosti ilegalni posao odraditi do kraja", rekao je Hugh Griffiths, bivši koordinator UN-ova tijela zaduženog za nadzor nametnutih sankcija.
Vrijedi napomenuti kako Sjeverna Koreja ima bogatu povijest sudjelovanja u kriminalnim aktivnostima kojima dolaze do stranog kapitala. Osim krijumčarenja drogom, cigaretama, mineralima, rijetkim životinjskim vrstama, pa čak i ljudima, režim se proteklih godina "proširio" i na ilegalno tržište kriptovaluta. Unatoč tome, zbog izoliranosti svoje države, sjevernokorejski dužnosnici su se primorani osloniti i na pomoć stranih kriminalnih grupacija koje im pomažu u prekograničnom financiranju i nabavi materijala. U tom im kontekstu okorjeli kriminalci nude pristup crnom tržištu na kojem peru novac i sudjeluju u daljnjem krijumčarenju.
"Samo zamislite, da sjevernokorejski dužnosnik i dobije paket heroina, kako bi ga on mogao prodati? Gdje? Kome? Nije opcija da ga sugrađanima nudi na uglu neke ulice. Treba mu netko tko ima pristup crnom tržištu, a to su strane kriminalne organizacije", tvrdi Andrei Lankov, profesor povijesti na Sveučilištu Kookmin u Seulu koji je stručnjak za Sjevernu Koreju.
"Na kraju krajeva, uzmite u obzir da njihovi inženjeri trebaju opremu za razvoj raketa. Oni ne mogu posjetiti tvornicu koja proizvodi opremu koja im je potrebna, već se moraju osloniti na ljude koji će za dobar profit bili spremni više-manje napraviti sve što se od njih traži", dodaje.
U tom je kontekstu istraga Financial Timesa identificirala više od 100 kompanija, individualaca i, u konačnici, teretnih brodova, koji Sjevernu Koreju povezuju s tržištem istočne Azije. Glava cijele operacije kockarski je tajkun Alvin Chau, poslovni partner Wan Kuok-Koija zvanog Broken Tooth, kojeg američke obavještajne službe smatraju liderom zloglasne azijske bande 14K.
Jedan od važnijih u toj istrazi jest Sun Tin Fan, biznismen iz Macaoa i vlasnik tvrtke od koje je Sjeverna Koreja kupila okvirne vrijednosti od deset milijuna dolara. Transakcija je izvršena putem banke koja se u međuvremenu našla pod sankcijom američkog ministarstva financija zbog sumnje da potpomaže režimu u Pjongjangu.
Prenošenje posla s generacije na generaciju
Naime, Macao, bivši portugalski teritorij koji je 1999. vraćen Kini, dugo je godina bio plodno tlo za sjevernokorejske ilegalne operacije. Povezanost Pjongjanga i kockarske industrije u Macaou stara je nekoliko desetljeća. Vjeruje se da je upravo taj teritorij još 1950-ih bio destinacija za koju bi se sjevernokorejski operativci i špijuni odlučili kada je trebalo prikupljati novac za režim. Obitelj spomenutog Sun Tin Fana, točnije, njegov djed, 1960-ih godina u Macau je oformio nekoliko kompanija za koje se u međuvremenu uspostavilo da su poslovale sa Sjevernom Korejom ili u njezino ime.
Dotične su firme u razdoblju od 2007. do 2014. od trgovine naftom uprihodile gotovo 32 milijuna dolara, a transakcije su izvršene putem banke DCB Finance, podružnice sjevernokorejske kreditne banke Deadong. Lankov napominje kako prenošenje posla s generacije na generaciju u Sjevernoj Koreji nije rezervirano samo za državni vrh nego i u drugim segmentima društva. Sun Tit Fan nije želio odgovoriti na upit FT-a o prirodi svog poslovanja sa Sjevernom Korejom, ali se oglasila njegova supruga, koja je redakciji potvrdila da su surađivali s režimom Kim Jong Una te naglasila kako nisu prekršili međunarodne sankcije.
Istraga FT-a raskrinkala je sposobnost sjevernokorejskog režima da se neprestano prilagođava novim okolnostima, zbog čega se pod upitnik dovodi i efikasnost međunarodnih sankcija.
"Slabosti koje se navode u ovoj istrazi primjenjive su i na sve ostale aspekte života u Sjevernoj Koreji. Upravo se tim alatima nastavljaju koristiti trgovci ljudima, oružjem, drogama, hakeri, narkokartel i ostali kriminalci. Sve je, zapravo, dio istog sustava", zaključuje Arnold.