Istaknuti izraelski povjesničar i publicist Yuval Noah Harari u osvrt za Washington Post pisao je o najnovijim događanjima u Izraelu.
Autor publicističkih romana ‘Kratka povijest čovječanstva‘ i ‘21 lekcija za 21. stoljeće‘ poručio je kako Izraelci još uvijek pokušavaju razumjeti što im se upravo dogodilo.
Prva pomisao je bila usporediti subotnju katastrofu s Jomkipurskim ratom 1973. godine. Prije 50 godina vojske Egipta i Sirije pokrenule su iznenadni napad te nanijele Izraelu niz vojnih poraza, prije nego što su se Izraelske obrambene snage pregrupirale, preuzele inicijativu i okrenule ploču, podsjetio je.
Da najnoviji sukobi nisu nimalo slični Jomkipurskom ratu shvatili su nakon što su počele curiti užasne priče o masakrima koje su počinili Hamasovci. U novinama, na društvenim mrežama i na obiteljskim okupljanjima ljudi najnovije užase uspoređuju s najmračnijim trenucima židovskoga naroda - kada su nacistički odredi smrti opkolili i ubijali židovske seljane tijekom holokausta ili kada su u ruskom carstvu provodili pogrome nad židovima.
Harari piše kako pojedini članovi njegove obitelji i prijatelji žive u kibucima Be‘eri i Kfar Aza te su čuli za užase koji su se dogodili tijekom vikenda. Hamas je satima imao punu kontrolu u tim zajednicama. Teroristi su išli od kuće do kuće, sustavno su ubijali čitave obitelji pred djecom i uzimali taoce, čak i bebe i starice. Užasnuti stanovnici koji su preživjeli zaključavali su se u ormare i podrume, zvali vojsku i policiju, koja je došla kada je već bilo kasno, prepričava Harari.
Njegovi stric (99) i strina (89) bili su članovi zajednice kibuca Be‘eri u kojima su počinjeni strašni zločini. Izgubio je svaki kontakt s njima ubrzo nakon što je Hamas okupirao kibuc.
Satima su se skrivali u svojoj kući dok su deseci terorista ‘divljali i klali‘. Dobio je obavijest da su preživjeli, ali poznaje puno ljudi koji su primili najgore vijesti o najbližima.
Harari piše kako su stric i strina dvoje žilavih Židova, koji su rođeni u istočnoj Europi između dva svjetska rata i već su izgubili jedan svijet u holokaustu. Odrastao je uz njihove priče o bespomoćnim Židovima koji se skrivaju od nacista u ormarima i podrumima, a nitko im ne dolazi u pomoć. Podsjetio je da je država Izrael je utemeljena baš iz tog razloga kako bi se osiguralo da se tako nešto više nikada ne dogodi.
Pa kako se to dogodilo? Kako je država Izrael nestala?
S jedne strane, Izraelci plaćaju cijenu za godine oholosti, tijekom kojih su vlada, kao i mnogi obični Izraelci, osjećali nadmoć u odnosu na Palestince i smatrali su da ih jednostavno mogu ignorirati. Puno je toga što se može kritizirati u načinu na koji je Izrael odustao od pokušaja sklapanja mira s Palestincima te desetljećima držao milijune Palestinaca pod okupacijom, piše Harari.
To ne opravdava zločine koje je počinio Hamas, koji nikada nije prihvatio mogućnost za mirovni sporazum s Izraelom i učinio je sve da sabotira Sporazuma iz Osla. Svatko tko želi mir mora osuditi akciju Hamasa i nametnuti im sankcije te zahtijevati hitno oslobađanje svih talaca i potpuno razoružanje Hamasa, poručuje.
Harari je u nastavku pokušao iznijeti mnoge razloge zbog kojih je Izrael postao disfunkcionalna država tvrdeći da je pravi krivac populizam.
Podsjeća kako je dugi niz godina na čelu Izraela populistički moćnik Benjamin Netanyahu, koji je, kao smatra, genij za odnose s javnošću, ali nesposoban za dužnost premijera.
Puno puta je stavljao osobni iznad nacionalnog interesa te izgradio karijeru na podjeli nacije. Postavljao je lojalne, a ne sposobne na ključne položaje, preuzimao zasluge za svaki uspjeh, ali nikad nije preuzimao odgovornost za poraze. Činilo se da ga nije odveć zanimala istina, poručuje Harari.
Koalicija koju je Netanyahu uspostavio u prosincu 2022. godine daleko je najgora. Riječ je o savezu mesijanskih fanatika i besramnih oportunista, koji su ignorirali brojne probleme Izraela, uključujući sve lošiju sigurnosnu situaciju i umjesto toga su se usredotočili da za sebe zgrabe neograničenu moć. Provodili su politiku koja izaziva velike podjele, širili nečuvene teorije zavjere o državnim institucijama koje se protive njihovoj politici i označili izraelsku elitu izdajicama ‘duboke države‘, tvrdi izraelski povjesničar.
Sigurnosne snage Izraela i brojni stručnjaci su opetovano upozoravali da vladina politika ugrožava Izrael i nagriza preventivnu politiku u vrijeme rastućih prijetnji izvana. Ipak, kada je načelnik stožera Izraelskih obrambenih snaga zatražio sastanak s Netanyahuom kako bi ga upozorio na sigurnosne implikacije vladine politike, Netanyahu se odbio sastati s njim, istaknuo je.
Nadalje podsjeća da je Netanyahu smijenio ministra obrane Yoava Gallanta kada je ovaj digao uzbunu. Zbog bijesa javnosti ipak je bio prisiljen vratiti Gallanta na dužnost ministra. Takvo ponašanje dugi niz godina omogućio je ovakvu katastrofu, smatra on.
- Bez obzira što netko mislio o Izraelu i izraelsko-palestinskom sukobu, način na koji je populizam nagrizao izraelsku državu trebao bi poslužiti kao upozorenje drugim demokracijama diljem svijeta.
Izrael se još uvijek može spasiti od katastrofe. Još uvijek ima odlučujući vojnu prednost nad Hamasom, kao i nad brojnim drugim neprijateljima, piše Harari.
Sjećanje na patnje Židova sada su pokrenuli cijelu naciju. IDF i drugi državni organi se oporavljaju od početnog šoka. Civilno društvo se mobilizira kao nikada prije, popunjavajući mnoge praznine nastale zbog nefunkcioniranja vlade. Građani stoje u dugačkim redovima za darivanje krvi, primaju izbjeglice s ratnog područja u svoje domove te daruju hranu, odjeću i druge potrepštine, podsjetio je.
Ponašanje Izraela u prošlosti može se iz mnogih razloga kritizirati. Prošlost ne možemo promijeniti, ali nadamo se da će Izraelci, kada osiguraju pobjedu nad Hamasom, pozvati sadašnju vladu na odgovornost, ali i napustiti populističke zavjere i mesijanske fantazije te pokušati ostvariti temeljne ideale demokracije, zaključio je u osvrtu za Washington Post.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....