Otac koji je ubio zaostalu kćer ostavio oproštajno pismo: 'Ne mogu izdržati njene muke i patnju i zato sam morao ovo učiniti. Sada idem i sebe ubiti'

NIŠ – "Ne mogu izdržati njene muke i patnju i zato sam morao ovo učiniti. Sada idem i sebe ubiti." To je, po priči susjeda iz zgrade na Vizantijskom bulevaru navodno u oproštajnom pismu napisao Stojan Đurić (60) za kojeg se sumnja da je s tri hica iz pištolja 24. srpnja oko 19 sati u stanu usmrtio kćer Sanju (35) koja je imala teške poteškoće u razvoju, piše Blic .

Policijski izvor potvrđuje da je Stojan u oproštajnom pismu naveo da više nije mogao gledati kako se njegova kći muči pa se zato odlučio skratiti joj muke, ali ističe da se samoubojstvo nigdje eksplicitno ne spominje.

No, budući da je iz stana izašao s pištoljem i da ga otad nema, ne isključuje se ni mogućnost da je digao ruku na sebe. Pretražuje se okolina Nišavskog keja i Gabrovačke reke.

Stojan je radio kao prodavač na kiosku, ali je ostao bez posla još prije 10 godina. Međutim, rođaci negiraju tvrdnje pojedinih susjeda da je teška materijalna situacija na bilo koji način bila okidač za ovu obiteljsku tragediju.

- Nije materijalna situacija razlog, već bolest. On nije ubojica. Skratio je muke sebi i njoj - kratko su nam rekli rođaci pred vratima stana koji su, još uvijek vidno potreseni svime što se dogodilo, odbijali razgovor s novinarima.

Prema riječima susjeda, Sanja je bila nedovoljno mentalno razvijena jer je još kao dijete, s godinu i pol dana, preležala tešku bolest. No, njezini roditelji su je voljeli više od svega i ni pod koju cijenu nisu pristajali dati je u dom, piše Blic .

- Jako su je voljeli i otac i majka. Otac je brinuo o njoj predano i savjesno svakog dana. Rijetko je izlazila iz stana. I dok je radio kao prodavač, mijenjao je smjene da bi se prilagodio njezinim potrebama. Kad je ostao bez posla živjeli su od ženine penzije. On je divan čovjek i svi smo u šoku - kaže jedan od susjeda.

Drugi susjed kaže da je Stojan bio "nevjerovatno tih i miran čovjek" i da ovako nešto nitko od njega nije mogao niti naslutiti.

- Otkad su se doselili u zgradu sredinom osamdesetih, o njima mogu reći samo lijepe riječi. Njega ne biste čuli ni da glas povisi u razgovoru, a kamoli da se naljuti na nekoga. Toliko je fin čovjek bio. Čuo sam da je nekoliko zadnjih dana njegova kći imala nesnosne bolove pa je moguće da više nije mogao izdržati gledati kako mu se dijete muči dok joj on nikako ne može pomoći. Možda ga je to promijenilo pa se odlučio na ovakav korak, dodaje susjed.