Da nešto ne štima, sugerira veliki citat konzervativca Rogera Scrutona preko cijelog zida nasuprot kafeterije, i to onaj otrcani o "ljepoti koja je važna i nije subjektivna". Pa malo dalje njegova crno-bijela slika na zidu između šarenih vreća za sjedenje i naslonjača, pa opet, kad sjednemo za stol, eto njegove male biste na sredini. Stoji tamo, gleda u nas. Okrećemo se nepovjerljivo gledajući hoće li još odnekud izviriti glava Edmunda Burka, Margaret Thatcher ili možda Jordana Petersona.
Nalazimo se u Budimpešti, nekoliko kilometara od Belvaroša, centra grada, u lepršavom foajeu privatnog koledža Mathiasa Corvinusa. Ne bi čovjek rekao, ali u ovom decentnom i urbanom interijeru, s dugačkim policama i šarenim...