ODLUKA IZ LUKSEMBURGA POTRESLA EUROPU Europski sud je zabranio političke, filozofske i vjerske simbole na svim radnim mjestima

Samira Achbita radila je tri godine kao recepcionarka u belgijskoj podružnici kompanije za sigurnost G4S kada je 2006. odlučila da zbog vjerskih razloga želi početi nositi maramu na poslu. Poslodavac joj je, nakon što je odbila skinuti maramu, dao otkaz. Kao razlog za otkaz naveo je nepisano pravilo prema kojemu se zabranjuju vjerski simboli u tvrtki.

Slično se dogodilo i inženjerki Asmi Bougnaoui u Francuskoj. Ona je dobila otkaz u kompaniji Micropole, koja se bavi IT konzaltingom, nakon što se klijent požalio da njezina marama smeta njegovim zaposlenicima s kojima je Asma surađivala. Kada je počela raditi za tu kompaniju, Asmi Bougnaoui rečeno je da bi njezino nošenje marame moglo predstavljati problem za klijente kompanije.

Ova dva slučaja jučer su dobila pravni epilog na Europskom sudu pravde (ECJ). Sud u Luksemburgu presudio je da je legitimno pravo privatnih kompanija zabraniti nošenje vjerskih i drugih simbola svojim zaposlenicima, prema tome i muslimanski veo.

Legitimni cilj

"Interno pravilo koje zabranjuje vidljiva politička, filozofska i religijska obilježja ne predstavlja izravnu diskriminaciju", navodi se u sudskom priopćenju. Time je u slučaju prve žene sud donio odluku u korist poslodavca. U slučaju druge žene sud je presudio u njezinu korist, navodeći da se zabrana ne može temeljiti na željama klijenta. "U slučaju nepostojanja pravila kojima se zabranjuju spomenuti simboli spremnost poslodavca da uzme u obzir želje klijenta da više ne surađuje s osobom koja nosi islamsku maramu ne može se smatrati profesionalnim uvjetom i time isključiti diskriminaciju", stoji u sudskom objašnjenju.

U slučaju Samire Achbite sud je slijedio savjet višeg pravnog savjetnika koji je zaključio da kompanijama treba dopustiti zabranu simbola ako narušavaju imidž neutralnosti tvrtke. Zabrana nošenja islamske marame, koja proizlazi iz internog pravila kojim se zabranjuju spomenuti simboli na radnome mjestu, ne predstavlja izravnu diskriminaciju, smatra sud. No, može predstavljati neizravnu diskriminaciju ako se utvrdi da na prvi pogled neutralno pravilo zapravo šteti jednoj vjerskoj skupini. Takva indirektna diskriminacija, navodi sud, može se opravdati legitimnim ciljem takve diskriminacije, primjerice željom poslodavca da u ophođenju s klijentima iskaže političku, vjersku i filozofsku neutralnost, s tim da treba uzeti u obzir da su sredstva za postizanje tog cilja bila prikladna i nužna. Jesu li ti uvjeti zadovoljeni, treba odlučiti belgijski kasacijski sud, navodi se u presudi.

S druge strane, u slučaju Asme Bougnaoui i njezina francuskog poslodavca sudski savjetnik naveo je u svome mišljenju da je Francuskinja žrtva diskriminacije. Ona je, navodi se, profesionalno kompetentna, a dobila je otkaz samo zato što je odbila skinuti maramu.

Sam sud to je argumentirao navodeći kako klijentova želja da mu uslugu ne pruža zaposlenica koja nosi maramu ne daje izuzeće od europskih antidiskriminacijskih zakona dotičnoj kompaniji. Samo u vrlo ograničenim okolnostima simboli poput onih vjerskih ulaze u "profesionalne uvjete koje zaposlenik treba ispunjavati". Poslodavac ne može otkaz opravdati ispunjavanjem želja klijenta. Asma Bougnaoui je godinama radila za kompaniju, a otpuštena je 2009. godine. Bez ikakva upozorenja dobila je dokumente o prekidu radnog odnosa.

ECJ nije dao mišljenje o tome je li otkaz zasnovan na njezinu nepoštivanju politike kompanije, navodeći da o tome treba odlučiti francuski sud.

Znak

Presuda koju je donio ECJ prva je takve vrste. Trenutak u kojem je donesena dodatno je osjetljiv zbog rasprave koja traje o imigraciji i islamu čiji je jedan od najvidljivijih simbola na Zapadu upravo ženska marama. U više europskih zemalja jake su stranke koje se protive islamskim vrijednostima kao što je, kako navode brojne nositeljice marame, skromnost i suzdržanost u odijevanju. Za neke od njih marama je simbol feminizma, za druge znak ponosa na podrijetlo i vjersku pripadnost, za treće simbol podčinjavanja žena, a za četvrte simbol omražene i navodne radikalne religije koja ratuje sa Zapadom.

Među zemljama u kojima se najžešće debatira o islamskom velu ističe se Francuska sa svojim sekularnim temeljima i odvojenosti države i religije. U Francuskoj je, kao i u drugim zemljama, jaka struja unutar društva koja se protivi imigraciji, naročito iz muslimanskih zemalja. U Francuskoj i Nizozemskoj te su struje u političkom ringu izuzetno jake i kandidati antiimigrantskih stranaka odlično kotiraju u predizbornim anketama.

U slučaju današnjih izbora u Nizozemskoj desničarski kandidat Geert Wilders, koji otvoreno vrijeđa i protivi se muslimanima, drugi je u anketama, a nitko ne isključuje mogućnost da mu danas svoje povjerenje pokloni relativna većina Nizozemaca.

Screenshot: Jutarnji