Utorak 7. studenog ujedno je i 622. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Usprkos postupnom pogoršanju vremena, i dalje se bilježi niz kopnenih djelovanja uzduž bojišnice – a kiše koje sve češće padaju postupno uvode čitavo bojište u tzv. „jesensku rasputicu“. Ipak, kako za sada izgleda, u idućim tjednima se ne očekuje i padanje temperatura ispod 0 Celzijusa – što je, prema pojedinim energetskim stručnjacima, granica kada će tamošnji energetski sustav početi trpjeti pojačana opterećenja, te onda i očekivane ruske zračne napade na tu kritički bitnu nacionalnu infrastrukturu. U prilog takvim gledištima ide i vidljiva ruska štednja čitave lepeze krstarećih projektila kojima se prije godinu dana izvodilo takve napade.
Naime, dok Ruska Federacija zračne napade zadnje vrijeme izvodi s pojačanim osloncem na kamikaza-dronove i tek poneku raketu – njihove se zalihe raketnog naoružanja strateške razine kakvo se koristilo u Ukrajini sada procjenjuju na oko 870 komada. Procjena je da mjesečno uspiju proizvesti oko 100 komada takvih novih oružja, a operativna zaliha je sada dostigla lanjske razine, kada se takva sredstva onda počelo intenzivno koristiti u Ukrajini. Ipak, za ovu je godinu ukrajinska protuzračna obrana ipak bitno ojačana, dok se očekuje da će i agresor svoja oružja nastojati koristiti bitno pažljivije te promišljenije. Dobar primjer za to pruža i polje kibernetičke sigurnosti na kojem je porasla aktivnosti, kao i područje informacijskog ratovanja – u kojem je zabilježen porast broja raznolikih narativa kojima Ruska Federacija nastoji utjecati na javnost i medije pojedinih europskih država.
Takve su priče prilagođene za pojedine nacionalne javne scene, a osim zajedničkih tema (o masovnim predajama ukrajinskih boraca, problemima i kršenjima ljudskih prava u mobilizaciji, švercu doniranog oružja), zadnje se vrijeme posebno forsira tema mirovnih pregovora (koje Rusija kao zagovara, a Zapad odbija), neuspjeh ukrajinskih obrambenih napora (posebno za javnost u Njemačkoj), neučinkovitost sankcija (popularno u Mađarskoj), te odustanak Sjedinjenih Država od podrške Ukrajini (popularno za Poljsku).
Pitanje vojne pomoći
Pri tome treba bilježiti da je zadnjih dana Nizozemska objavila svoj novi paket vojne pomoći za Ukrajinu vrijedan oko 500 milijuna eura (260 milijuna za topničke granate, a 240 milijuna za tenkovsko streljivo), da bi danas njihova ministrica obrane potvrdila i prelet prvih 5 nizozemskih borbenih aviona F-16 u Rumunjsku (baza Fetești na jugoistoku države) – gdje će uskoro biti otvoren centar za obuku pilota iz NATO država i Ukrajine. I dok se u subotu 4. studenog iz Švedske čulo o prebacivanju u Ukrajinu još 8 samohodnih topničkih sustava Archer (FH77BW L52 ili Artillerisystem 08) – još jednom je potvrđeno da Njemačka itekako oklijeva po pitanju doniranja raketa Taurus KEPD 350.
Naime, iako bi to oružje nedvojbeno dobro došlo vlastima u Kijevu – za razliku od Francuske i UK s raketama Storm Shadow/SCALP-EG ili Sjedinjenih Država i raketa ATACMS – Njemačka svoje Tauruse planira koristiti duže vrijeme i nije na pragu njihove zamjene modernijim oružjem. Zato im predstavlja poseban problem doniranje tehnike koja bi u borbenoj uporabi mogla završiti i manje oštećena u rukama neprijatelja – čime bi se i šire dobio uvid u mogućnosti te osobenosti ovog oružja.
No, posebno je bitno napomenuti specifičnu poziciju Sjedinjenih Američkih Država, koje su baš u petak 3. studenog objavile i još jedan kombinirani paket pomoći za Ukrajinu. Iako se taj paket smatralo malim (425 milijuna USD, od toga 125 u vojnoj robi i 300 u narudžbama za proizvodnju nove opreme), jasno je da on nije i posljednji. Naime, dok su sredstva za narudžbe nove proizvodnje ovim paketom iscrpljena (dok Kongres ne odobri dodatna, o čemu se itekako vode politički pregovori) – još je i bez dodatnih kongresnih autorizacija na raspolaganju podosta konkretne opreme za interventno zadovoljavanje ratnih potreba Ukrajine.
Dok je o tome novi ukrajinski ministar obrane Umerov razgovarao s američkim kolegom Austinom u subotu 4. studenog, tog istog dana nije nezapaženo prošla ni ukrajinska tiha prezentacija specijaliziranog vozila M1150 Assault Breacher – inženjerijskog sredstva nastalog na bazi tenkova Abrams. Riječ je o opremi koju se proizvelo u relativno malo komada (tek nešto preko 200 komada), a čiji prijenos u Ukrajinu nije bio vidljiv iz javne dokumentacije, dostupne prije nego su ovaj koristan poklon zajedno na terenu razgledali ukrajinski predsjednik Zelenski, ministar obrane Umerov i načelnik Glavnog stožera Zalužni.
Stanje na terenu
Iako su kiše usporavale vojna djelovanja na sjeveru Donbasa, posebno oko Kupjanska, zadnjih se dana i ondje bilježilo ustrajne ruske napade – u kojima se primijećen i dolazak oko 250 bivših boraca poduzeća „Wagner“. Doduše, od njih se navodno ipak više očekuje upravljanje jurišnim operacijama ondje već prisutnih snaga (mobiliziranog ljudstva te postrojbi „Šturm-Z“ sastavljenih od donedavnih zatvorenika) – koje se zadnjih dana opet u napadima kombinira s ponešto oklopne tehnike. Slična je situacija i oko Bahmuta – gdje su ruski napadi bilježeni (1) sjeverozapadno od okupiranog grada (prostor oko rezervoara Bogdanivka i prigradskog sela Hromove), te (2) južno od grada, gdje se i dalje na dnevnoj bazi navodno sudaraju ukrajinski napadi na istok, te ruski protunapadi kojima se želi nanovo ovladati prostorom nedavno oslobođenih naselja Klišćivka i Andriivka.
Na svim ovim prostorima bilježi se neprekidno pristizanje ruskih pojačanja – baš kao i kod Avdiivke, gdje i nadalje bjesne borbe. Iako još nema traga novom velikom valu napada, kakve ukrajinska strana predviđa sjeverno od grada (vjerojatno od velikog brda šljake, pa preko pruge u tamošnju koksaru na sjeverozapadu Avdiivke) – iz ruskih se izvora naglašava jačanje polaznih pozicija za takvu operaciju. Pri tome se posebno naglašava širenje okupiranog prostora uz prugu pa prema selu Stepove koje je ukrajinska utvrda. Naravno, u svemu tome i nadalje ima velikih borbenih gubitaka, koji ipak nisu promijenili ruski pristup borbi – jednako kao ni prošlotjedni ukrajinski pokušaj bočnog udara na ruske položaje sa sjevera (prema potezu Krasnogorivka-Novoselivka Druga).
Za to vrijeme se čulo kako u borbenu zonu oko Avdiivke stižu i dodatna ukrajinska pojačanja, navodno iz zone oko Velike Novosilke na jugozapadu – što ipak nije otvorilo prostor tamošnjim ruskim snagama da uspješno napreduju bilo od svog tamošnjeg uporišta Prijutne na sjever ili do ukrajinskog uporišta Staromajorske, na koje su zadnjih dana svakodnevno izvođeni napadi s jugozapada.
Iako se ovih dana spominjalo i manje ukrajinske pomake južno od Orihiva, na glavnom pravcu njihove ljetne ofenzive – ta događanja zapadno i sjeverozapadno od okupiranog sela Verbove slabo se vide na karti. Bitno je drugačija situacija na donjem toku Dnjepra – rijeke koju su Ukrajinci zadnjih tjedana forsirali na niz mjesta između gradova Herson i Nova Kahovka. Usprkos velikom naporu ruskih snaga, nije uspjelo suzbijanje tih ukrajinskih mostobrana (kod cestovnog i željezničkog mosta Antonivski, te oko 25 km uzvodno kod sela Krinki.
Dapače, ne samo da su se ti mostobrani održali, već se zadnjih dana ondje bilježi i ukrajinski prijevoz oklopnih vozila amfibijskim transporterima PTS preko Dnjepra, jednako kao i navodno ukrajinsko napredovanje iz samog sela Krinki na jug – ne bi li se presjeklo tamošnju trasu magistrale od Melitopola prema obalnom gradu Oleški (kraj kojeg se izgleda postupno širi onaj ukrajinski mostobran oslonjen na prostor željezničkog mosta Antonivski). Dakle, dok zapad uvelike lamentira o „ustaljivanju bojišta“ i njegovom zaglavljenju – obje zaraćene strane u Ukrajini itekako nastoje intenzivirati svoja borbena djelovanja, hvatajući bolje pozicije pred vidljivo nadolazeću jesensku blatnu sezonu te hladnoće koje bi joj za koji tjedan lako mogle slijediti.
Uspjesi i neuspjesi
Dok se u subotu 4. studenog ranim jutrom bilježilo napad dva ruska kamikaza-drona na sjever Ukrajine iz ruske oblasti Kursk (oba navodno uspješno uništena) – ukrajinski odgovor je tu izgleda bio u formi barem 4 bespilotne letjelice presretnute kod Kurska i Belgoroda. No tog su dana u javnost dospjeli i detalji događanja od dan ranije – kada je u Zaporižju Rusija s dva projektila „Iskander-M“ gađala selo Zarične kod gradića Komišuvaha, na pola puta između grada Zaporižja i Orihiva (oko 20 km sjeverno od bojišnice). Usprkos prvim vijestima o civilnim žrtvama, već predvečer je postalo jasno da su Rusi tu pogodili vojni skup – okupljanje pripadnika 128. samostalne Zakarpatske planinsko-jurišne brigade, čiji su pojedini topnici povodom „Dana raketnih trupa i topništva“ trebali primiti odlikovanja.
Do kraja nedjelje 5. studenog postalo je jasno kako se tu radilo o napadu u kojem je poginulo barem 19 vojnika (kažu službeni izvori, dok neslužbeni spominju i 28), a ranjeno je bilo još preko 50 vojnika. Usprkos najavama ozbiljne istrage, ostalo je nejasno da li je neprijatelj sam uočio okupljanje ili je o njemu primio dojavu (slično kao u slučaju usporedivog raketnog napada na selo Groza u Harkivskoj oblasti, gdje su 5. listopada poginule 52 osobe na komemoraciji suseljanu). Dok se u ukrajinskoj regiji Zakarpatje 6. studenog proglasilo tri dana regionalnog žalovanja, mnogima je u oči upala i činjenica da je zapovjednik spomenute 128. brigade preživio ruski napad radi masovnog kašnjenja na događanje – zbog čega je on jučer i suspendiran do okončanja trajanja istrage.
Na te loše vijesti od petka 3. studenog u subotu 4. studenog popodne ipak su se nadovezale i ponešto bolje vijesti – kada je postalo jasno da je u rano popodne na krajnjem istoku Krimskog poluotoka ukrajinskim krstarećim raketama pogođen prostor ruskog brodogradilišta „Zaliv“ u okupiranom Kerču. Iako se u prvim vijestima spominjala tek ruska verzija o padu krhotina uspješno oborenih ukrajinskih raketa – ubrzo je postalo jasno da je istina bitno neugodnija. Naime, ondje je raketama Storm Shadow/SCALP-EG u suhom doku brodogradilišta pogođena korveta „Askold“ (projekt 22800 "Karakurt"), čija je gradnja započela sredinom studenog 2016. i dovršena sredinom rujna 2021. – da bi brod ondje čekao dodatno opremanje i primanje u službu.
Kako izgleda, dok su ruski izvori spominjali 15 raketa od kojih su priznali prolazak 2 – nakon možda i tri raketna pogotka u trup taj nositelj krstarećih raketa „Kalibr“ vjerojatno više nikad neće na more nakon ukrajinskog „SCALP-iranja“. Dodatno je tu neugodno što se time pokazalo nesigurnost i zadnjih suhih dokova na Krimu, koji su sada baš svi u dometu ukrajinskog naoružanja – čime ruska strana dodatno gubi svoj mornarički oslonac na poluotoku, a time i na čitavom prostoru Crnoga mora gdje im preostaju tek lošije luke s bitno slabijom pratećom infrastrukturom.
Nastavak zračnih napada
Te subote 4. studenog bilježilo se i dodatne ruske zračne napade na Dnjepropetrovsku i Poltavsku regiju – vjerojatno tamošnje vojne aerodrome, koje se gađalo radi odmazde za spomenuto uništavanje broda na Krimu – pri čemu su korištene balističke i krstareće rakete, a tri krstareće („Iskander-K“) su navodno bile uništene od ukrajinske protuzračne obrane. Dan kasnije, u nedjelju 5. studenog, nastavljena je i razmjena zračnih napada – Rusi su opet navođenim zrakoplovnim bombama gađali ciljeve u regiji Herson, u zaleđu ukrajinskih mostobrana na Dnjepru), dok su Ukrajinci gađali ciljeve u okupiranom Zaporižju (Berdjansk i Melitopol).
Na to je ruska strana opet tijekom popodneva eskalirala napade ispaljivanjem krstareće rakete Kh-59 prema Krivome Rihu (navodno srušena), te proturadarskog projektila Kh-31P na Odesu, gdje je pogođen „infrastrukturni objekt“ – da bi onda večer prošla u napadu vala ruskih kamikaza-dronova na Ukrajinu. Konkretno, s istoka Krima su prema Odesi odaslani valovi od ukupno 22 kamikaza-drona Shaheed-136/131 – prvi uz granicu Moldove i Ukrajine, drugi sjeverno od Odese pa prema Hersonskoj oblasti, i onda još tri skupine raznolikih putanja.
Uz to se lansiralo i raketu P-800 Oniks i balističku raketu „Iskander-M“ – da bi na kraju ukrajinska protuzračna obrana tu brojila tek 15 srušenih kamikaza-dronova te štete na lučkoj infrastrukturi i užim gradskim prostorima Odese i Hersona. Posebno se čulo i o štetama u UNESCO zaštićenom centru Odese (na 6 arhitektonskih spomenika), gdje je oštećen i tamošnji Muzej likovnih umjetnosti (što su ruski izvori cinično pripisali padu defektne rakete ukrajinske protuzračne obrane).
Uz to spomenimo da se danas, u utorak 7. studenog, rano ujutro bilježio i uzvratni val ukrajinskih bespilotnih letjelica po ciljevima na Krimu. Dok su jutros ruski izvori izvještavali o obaranju 17 dronova (što iznad Crnog mora, što iznad Krima), ipak se čulo i o određenim štetama po samom gradu Sevastopolju. No, bitno je zanimljivija tu bila vijest o požarima na vojnom aerodromu u ruskom Taganrogu – zrakoplovnoj bazi sjeverozapadno od grada, u koju su premješteni brojni ruski borbeni helikopteri nakon uspješnog ukrajinskog napada raketama ATACMS na njihovu bivšu bazu u Berdjansku (tijekom noći od 16. na 17 . listopada ove godine). Ipak, u vrijeme pisanja ovoga teksta još nije jasno radi li se tu o napadu ukrajinskih bespilotnih letjelica ili primjeni nekog drugog oružja (ako čitavo događanje nije i neki stvarno nesretan slučaj za ruske agresore).
Ukrajinski problemi
Napomenimo još kako se na ukrajinskoj strani nastavio i niz medijskih neugodnosti koje su obilježile prošli tjedan. Naime, nakon objave teksta u američkom magazinu Time o samom predsjedniku Zelenskom 1. studenog i neuobičajeno iskrenog intervjua s generalom Valerijem Zalužnim u The Economistu - samo koji dan kasnije u javnost je dospio i Youtube razgovor s ukrajinskim zapovjednikom Snaga za specijalne operacije Viktorom Khorenkom. Rezultat ovog posljednjeg je bila hitna smjena Khorenka u petak 3. studenog, da bi istog dana na to mjesto stigao pukovnik Sergej Lupančuk – bitno manje poznat i medijski eksponiran časnik.
Pri tome, problem je u činjenici da svi ti loše koordinirani i sadržajno razbarušeni medijski materijali u javnost (domaću i međunarodnu jednako) dolaze u prilično neugodnom trenutku. S jedne strane, vrh vlasti u Ukrajini vidljivo dvoji da li ipak početkom iduće godine organizirati predsjedničke izbore ili ne (za što bi trebalo mijenjati i legislativu koja priječi izbore u vrijeme izvanrednog stanja, kakvo je Ukrajina proglasila krajem veljače 2022. i od onda produžuje svaka tri mjeseca) – pa bi loše komuniciranje možda moglo imati i političkih posljedica. Ujedno se, s druge strane, aktivno radi na održanju međunarodne podrške (i pomoći), gdje opet nije svejedno kakva slika o Ukrajini dolazi u javnost. S treće strane, baš je 4. studenog u Kijevu ugošćena i Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije – od čijeg se 6. ratnog posjeta očekivala i podrška ukrajinskim nastojanjima za skorim otvaranjem pregovora o EU članstvu.
Naime, ne samo da Ukrajina nastoji provoditi reforme kako bi si osigurala dotok ekonomske pomoći iz Europske unije (50 milijardi eura je tu u igri, ako se zadovolji „Plan reformi“) – već se s velikim očekivanjima gleda i na 8. studenoga kada EK treba predstaviti svoje novo izvješće o procjeni napretka kojeg su zemlje kandidati (među njima i Ukrajina) napravile prema žarko željenom otvaranju EU-pregovora.
Pitanje puta ka EU-u
U tu je svrhu Zelenski mijenjao zakonodavstvo po pitanju manjinskih jezika u Ukrajini (ne i ruskog jezika), uhićen je zamjenik bivšeg ministra obrane Reznikov kojeg se tereti za korupciju u vojnim nabavama, a izgleda da je ispunjeno 4 od ukupno 7 reformskih preporuka Europske unije. Konkretno, uz jačanje borbe protiv korupcije, izrađen je i Zakon o postupku izbora sudaca te je postavljen sustav provjere integriteta za osobe koje kandidiraju za mjesta u pravosuđu.
Osim toga, prihvaćeni su propisi o suzbijanju pranja novca, zacrtana je reforma kaznenog sustava, a usklađeno je i zakonodavstvo koje regulira medijsku industriju. No, tek treba vidjeti hoće li to sve biti dovoljno da Ukrajina dobije datum otvaranja pravih pregovora – dok je svim jasno kako puno članstvo ipak ostaje dalekim ciljem do kojeg ima još mnogo posla i u najboljim okolnostima. Iskreno govoreći, jednako je na dugom štapu i usvajanje 12. paketa EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, koje je također Ursula von der Leyen u Kijevu najavila za ovaj tjedan.
Iako se te mjere raspravljaju već mjesecima (uz niz ograda i prepreka iz pojedinih država članica) – navodno se sada uspjelo usuglasiti da one obuhvate sankcioniranje dodatnih osoba odgovornih za agresiju i okupaciju te širenje ruske propagande i lažnih vijesti, jednako kao i učvršćivanje već donesenih mjera (sankcije za kršitelje), te možda uz ograničenje uvoza ruskih dijamanata i još nešto kaznenih mjera za agresiju na Ukrajinu. Sve u svemu – 12. paket EU sankcija je moguć, ali bi se lako mogao u zadnjem trenutku i odgoditi, do daljnjega.