POROK PORNOGRAFIJE

Njemački katolički svećenik kontrira papi: ‘Sasvim je normalno da svećenici pogledaju pornografski film‘

Oslanjajući se na svoj stručni rad s osobama u službi Katoličke crkve psiholog iznosi razloge zašto je pornografija za mnoge relativno normalna

Ilustracija

 Maxshoto/Alamy/Alamy/Profimedia/Maxshoto/alamy/alamy/profimedia

Sasvim je normalno da i svećenici pogledaju neki pornografski film – objavio je katolički svećenik psiholog o. Herman Backhaus. Jedva da je prošlo nekoliko tjedana otkako je papa Frane opomenuo sjemeništarce da se klone đavla koji se prikrada kroz "ružan porok pornografije", koja mami "mnoge ljude, uključujući svećenike, redovnice i posvećene duše", kad evo disonantnog stava, i ovaj put baš iz redova njemačkoga katoličkoga klera, u sve naglašenijem raskoraku s Papom, razapetim između tih jurišnih "liberala" i tvrdokornih "konzervativaca".

O. Backhaus radi u savjetovalištu "Centro – Psihološka podrška osobama u službi Crkve". Tu je ustanovu osnovala katolička Biskupiju u Münsteru radi "duhovno-psihološke procjene, analize potencijala i dugoročnijih oblika psihološke podrške". Na njihovim stranicama se naglašava da je "duhovna dimenzija svjesno uključena".

U opsežnom intervjuu koji je o. Backhaus nedavno dao Rolandu Mülleru za Katholisch.de, zajednički novinski portal 27 njemačkih katoličkih dijeceza, taj münsterski katolički svećenik psiholog tvrdi da "i svećenici imaju spolne želje" te da gledanje pornografskih filmova može, ali i ne mora, postati problem. Oslanjajući se na svoj stručni rad s osobama u službi Katoličke crkve taj psiholog iznosi razloge zašto je pornografija za mnoge relativno normalna.

image

Ilustracija

Maxshoto/Alamy/Alamy/Profimedia/Maxshoto/alamy/alamy/profimedia

Papa je, kaže on, "uglavnom u pravu što se toga tiče, jer su svećenici i redovnici dio našeg društva, a danas je pornografija izravno i lako dostupna svima putem Interneta. Zato svećenici, redovnici i drugi ljudi u crkvenoj službi obično imaju iskustva s pornografijom - to znam iz svog rada u našem savjetovalištu. Postaje teško kada se ta potrošnja više ne može kontrolirati. […] Postoje i svećenici i redovnici kojima je njihova konzumacija pornografije postala problem. Naime, ljudi ovisni o pornografiji ne mogu spavati noću jer provode sate surfajući Internetom tražeći zadovoljstvo. Taj dan nisu dobro spavali i mogu samo ograničeno obavljati svoje zadatke."

"Kao psiholog", objašnjava o. Backhaus, "niti prosuđujem niti osuđujem konzumiranje pornografije. Svoj zadatak vidim u sagledavanju stvarnosti i radu s njom. Za mene je činjenica da postoji pornografija. Konzumacija pornografije i ovisnost o njoj činjenica s kojom se morate nositi."

Na stanovit se način ograđuje od teze da pornografija sprečava supružnike da imaju sretan brak. "Trebali bismo biti oprezni s pojmom ‘pornografski‘ jer uvijek ima pomalo prljavu konotaciju. Određeno eksplicitno predstavljanje seksualnosti u odnosima može dovesti do toga da ljubavni život postane življi. Dakle, svakako postoje i pozitivni učinci eksplicitne seksualnosti u odnosu na partnerstvo i proživljenu seksualnost. Što se tiče osoba u celibatu, konzumacija eksplicitnih seksualnih prikaza može imati učinak olakšanja – to se ne može poreći. Ali može se naravno dogoditi da u tom području postoji pojedinačno bolje olakšanje od pornografije."

image

Ilustracija

Andriy Popov/Panthermedia/Profimedia/Andriy Popov/panthermedia/profimedia

"U Crkvi su celibatarci dugo izbjegavali priznati da su bića sa seksualnošću", uviđa Backhaus i naglašava: "Gotovo svatko ima seksualne potrebe, ali kao svećenici i redovnici navikli smo ih ne priznavati, ili barem ne govoriti o njima. To je velika opasnost. Ali mi u Crkvi smo u procesu razbijanja tog ponašanja, u procesu priznavanja da su svećenici i redovnici normalni ljudi sa spolnim željama. Moramo se nositi s tim. Da stvar bude gora, u društvu postoji pretjerana seksualizacija, a seks se predstavlja kao natjecateljski sport, da tako kažem: veoma je prisutan i smatra se idealnim imati puno seksa. Normalno je da u dugotrajnim partnerstvima nemate često spolne odnose – ponekad i godinama. Jednako tako, specifične seksualne sklonosti su stvarnost: u našem savjetovalištu imao sam posla i s ljudima koji imaju sklonost koja bi se mogla opisati kao fetiš. To su bili ljudi koji su živjeli ili htjeli živjeti u celibatu. To me malo iznenadilo, ali i takve stvari se događaju", iznosi psiholog činjenice s kojima se susreo u svome stručnom radu.

On kaže da bi volio kad bi Katolička crkva "desenzacionalizirala" pitanja spolnosti i pornografije, jer "ona su nešto što je normalno u našem društvu. Možemo i moramo pronaći dobar način da se nosimo s tim. Imam dojam da se to odražava i na svećeničku izobrazbu u sjemeništu: kad sam ja bio u sjemeništu, zapravo nije bilo prilike govoriti o spolnosti. Ali danas je to moguće."

Upitan nalazi li se u sukobu s obzirom na to da Katolička crkva jasno osuđuje pornografiju, o. Backhaus odgovara: "Nisam završio samo psihologiju, nego i postdiplomski studij moralne teologije. Ali u našoj ustanovi radim kao psiholog koji je ujedno i svećenik – a ne obrnuto. Još jednom: Polazimo od života, odnosno od stvarnosti. Primjer za to je tema masturbacije. Gotovo svi, odnosno oko 95 posto muškaraca i 90 posto žena, tijekom savjetovanja priznaju da su imali iskustva s masturbacijom. Ovdje također saznajemo da je masturbacija puno češća među mladima nego među starijima. Važno je sagledati psihodinamiku tih procesa: možda ću masturbirati češće kada se osjećam usamljeno ili pod stresom. Ovdje je važno vidjeti kontekst. Ako, na primjer, imam problema u župi i onda se posebno često samozadovoljavam, to je relevantna povratna informacija da eventualno promijenim svoje ponašanje i bolje se nosim sa stresom."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 17:49