Svaki put kad Gazprom smanji protok kroz svoje plinovode prema Europi pritisak na nizozemsku vladu raste, piše Financial Times.
Nizozemska je dom najvećeg prirodnog plinskog polja na kontinentu koji se nalazi u blizini Groningena. Godišnje vadi oko 2,740 bilijuna kubičnog metra plina što ga svrstava i među najveće na svijetu. No inicijalni plan nizozemske vlade bio je postepeno smanjivati obilatu proizvodnju i konačno zatvoriti pogon nekad tijekom 2023. godine.
Razloga za zatvaranje ne nedostaje, a jedan je najvažniji. Plinsko polje u Groningenu izazvalo je stotine manjih potresa od 80-ih godina jer se meko tlo sleglo kada je plin izvađen.
Oštećeno je tisuće domova, škola i drugih zgrada, zbog čega su vlada i operater NAM (u sutšini Exxon i Shell) morali platiti milijarde dolare odštete.
Nizozemska vlada ‘plesala‘ je oko problema i nakon potresa magnitude 3,6 2012. godine koji je dodatno pogoršao napetosti stanovnika Groningena i centrale u Amsterdamu. Još je tada obećano smanjenje proizvodnje, a zatvaranje plinskog polja isprva se planiralo za 2018.
Njemačka i nizozemska vlada već su odobrile i razvoj novog plinskog polja otprilike 19 kilometara od obale Schiermonnikooga, pitoresknog nizozemskog otočića koji se praktički nalazi preko puta Groningena, piše i CNN. Otok je poznat kao jedan od najljepših u Nizozemskoj, obogaćuje ga i preko 300 različitih vrsta ptica i najšira plaža u Europi. Njemačka upravo očajnički želi osigurati opskrbu plinom koja se može prekinuti ovisno o tome kako se u Kremlju toga dana ustanu. Gradonačelnica Schiermonnikooga, Ineke van Gent CNN-u je rekla da su stanovnici otoka izrazito zabrinuti za budućnost svog turizma i ekološku opstojnost otoka.
Problem je time veći što Nizozemcima plin ne treba. Proizvodnju bi slali u Njemačku koja se priprema za strogu racionalizaciju. Nijemci već gase osvjetljenja svojih spomenika, reduciraju grijanje i hlađenje, a plinska kriza pogađa i krematorije o čemu je Jutarnji već pisao. Slučaj bi građanima bilo lakše objasniti kada bi Njemačka pristala produžiti rad svojih nuklearnih elektrana no taj je plan trenutačno samo u razmatranju.
Tvrtka Gasunie Transport Services, koja posjeduje plinsku infrastrukturu u Nizozemskoj, kaže da Nizozemci ne trebaju strahovati oko nestašice plina, čak i ako Rusija potpuno zatvori slavine.
Micky Adriaansens, nizozemska ministrica gospodarstva i klimatske politike tvrdi da je solidarnost među članicama EU važna: "Iako se Nizozemsku ne prisiljava da pomogne Njemačkoj, možda nemamo izbora!"
U međuvremenu, europske zemlje traže načine da očuvaju ono što mogu i pronađu alternativne izvore goriva. Oživljavaju se termoelektrane na ugljen. Milijarde se troše na terminale za dovod ukapljenog prirodnog plina, dužnosnici i šefovi država lete u Katar, Azerbajdžan, Norvešku i Alžir kako bi sklopili energetske dogovore, navodi New York Times.
Isporuke ukapljenog prirodnog plina, glavna alternativa plinu iz Rusije za veći dio kontinenta, i dalje su vrlo skupa alternativa. A rastući apetit Europe za LNG-om mogao bi štetiti i drugim regijama svijeta koje se oslanjaju na upravo te isporuke.
"Zapad je svoju plinsku politiku zaokrenuo za 180 stupnjeva!", objašnjava za CNN i Oswald Clint, analitičar koji pokriva energetski sektor.
Danska, koja je 2020. najavila planove za postupno ukidanje proizvodnje fosilnih goriva, pojačava vađenje iz polja u Sjevernom moru za koja su već ishodili i dozvole. Mađarska je rekla da će povećati domaću proizvodnju prirodnog plina na 2 milijarde kubičnih metara s 1,5 milijardi kubičnih metara. Shell nastavlja s novim razvojem prirodnog plina u Sjevernom moru i to nakon što je britanska vlada dala zeleno svjetlo u lipnju, poništivši prethodnu odluku o blokiranju projekta zbog ekoloških razloga.
Neki od ovih plinskih projekata mogli bi povećati opskrbu plinom ove zime u slučaju da ruski predsjednik Vladimir Putin zatvori dotok iz Rusije. Drugi se neko vrijeme neće ni pokrenuti.
Obnovljivi izvori energije mogli bi popuniti prazninu umjesto prirodnog plina, ali u trenutku teške krize na zelene se politike nitko ni ne osvrće. Takvo mišljenje dijeli i spomenuta gradonačelnica nizozemskog Schiermonnikooga: "Moja glavna briga je tonjenje tla, što je, zamislite, veliki problem ako živite na otoku..."