Svi smo vidjeli one veličanstvene olujne oblake u obliku nakovnja - kumulonimbuse - koji se stvaraju tijekom vrućih ljetnih dana, ali što mislite kolika je temperatura na njihovom vrhu? Očito je vrlo hladno; na velikoj nadmorskoj visini temperatura je znatno ispod ledišta, piše BBC.
No, zanimljivo je da je temperatura na njihovom vrhu ponekad niža i od -100 stupnjeva Celzija.
Doista, znanstvenici su upravo objavili rezultate istraživanja koje pokazuje da je vrh jednog sustava oblaka tropskih oluja u 2018. godini dosegao -111 stupnjeva. Ovo je vrlo vjerojatno rekordno niska temperatura.
Temperatura je izmjerena 29. prosinca te godine, južno od ekvatora u zapadnom Tihom oceanu. Mjerenje je izvršio američki satelit Noaa-20 koji je prolazio iznad tog područja.
Kada snažni nalet vjetra prema gore dosegne vrh donjeg sloja atmosfere, tzv. troposfere, on će se obično izravnati i raširiti stvarajući taj klasični oblik nakovnja.
Ali ako je oluja vrlo energična, kretanje zraka prema gore može probiti strop troposfere, tropopauzu, kako bi se nastavilo dizati u stratosferu, sljedeći sloj više u atmosferi. U slučaju 2018. vrh oblaka bio je na oko 20,5 km nadmorske visine.
- To se naziva prekomjernim vrhom, objašnjava dr. Simon Proud, znanstvenik iz Nacionalnog centra za promatranje Zemlje i Sveučilišta Oxford u Velikoj Britaniji.
- Prekomjerni vrhovi presretanja prilično su česti. Ponekad se stvaraju i iznad Velike Britanije, na primjer prošlog kolovoza kada smo imali brojne velike oluje. Ali ovo je bilo vrlo veliko prekoračenje. Obično se prekomjerni vrh hladi za oko 7 stupnjeva na svaki kilometar iznad tropopauze; a ovo je bilo za oko 13 ili 14 stupnjeva hladnije od tropopauze - tako da je to prilično veliko prekoračenje, rekao je za BBC News.
Dr Proud i Scott Bachmeier, istraživački meteorolog sa Sveučilišta Wisconsin-Madison u SAD-u izvještavaju o događaju u radu u časopisu Geophysical Research Letters.
Oni opisuju čimbenike koji tome doprinose. Iako su velike oluje u tom dijelu Tihog oceana česte između prosinca i siječnja, činilo se da je ova dobila dodatni poticaj.
Djelomično se to dogodilo zbog vrlo tople oceanske vode u regiji, a pomogla je i pojava koju meteorolozi nazivaju Madden-Julianovim oscilacijama. MJO je zona vjetrova koji se kreću prema istoku i koji mogu naglasiti vlažno i suho vrijeme.
No, ono što je vrijedno pažnje jest nagovještaj koji se dade iščitati iz dugoročnih podataka da ove superhladne oluje mogu u budućnosti postati češće.
U posljednje tri godine bilo je jako puno takvih događaja širom svijeta kao i 13 godina prije toga. To je relevantno jer, općenito, što je hladnija oluja, to je vjerojatnije da će stvoriti opasno vrijeme, poput munje i poplave.
- Oluja o kojoj smo izvještavali bila je vrlo jaka, no, srećom, usred ničega, kaže dr. Proud. - Da ste bili tamo, zalila bi vas kiša i zatrpala tuča, dodaje.
- Tijekom posljednjih 20 godina čini se da su ove hladne olujne grmljavine postale malo češće. Zanimljivo je da u ovom dijelu svijeta tropopauza zapravo postaje sve toplija, pa bismo mogli očekivati da ćemo vidjeti toplije oblake, a ne hladnije, što vjerojatno znači da ćemo imati još ekstremnih oluja jer dobivamo čak i veće preskoke nego prije, kazao je Proud.
Meteorološke agencije svjesne su da nisu svi satelitski senzori kojima se danas služe sposobni izmjeriti ekstremno niske temperature zabilježene vidljivim infracrvenim slikovnim radiometrom (Viirs) Noaa-20. Stoga je potrebna bolja tehnika, pogotovo jer američka svemirska letjelica toga dana vjerojatno nije zabilježila tu vrlo nisku temperaturu dosegnutu na vrhu oblaka.