NEPOZNATI DETALJI O NAPADU 11.9. Na početku je vladao kaos: Bio je spreman i avion sudnjeg dana

Dick, mi smo u ratu, naći ćemo one koji su ovo napravili i razvalit ćemo ih”, jedna je od prvih rečenica koju je američki predsjednik George W. Bush izjavio nakon što je čuo da su napadnuti New York i Washington 11. rujna 2001. godine. Razgovarao je s tadašnjim potpredsjednikom Richardom Dickom Cheneyem koji je već bio na sigurnoj lokaciji. Sve što se zbivalo tih prvih sati, dok je još mnogo stvari bilo nejasno, bilježio je tadašnji Bushov tajnik za odnose s javnošću Ari Fleischer koji je u četvrtak, na tužnu trinaestu obljetnicu napada koji je odnio gotovo 3000 ljudskih života i promijenio svijet u kojem živimo, te svoje bilješke podijelio preko svog Twitter računa s javnošću. Kako ne bi bilo sumnje u njegove poruke, Fleischer je slikao i jednu od originalnih stranica zapisa, koje inače čuva u bankovnom sefu, te je objavio.

Bush je boravio na Floridi gdje je bio u posjetu jednoj školi i trebao održati govor o obrazovanju kad je stigla informacija o napadu na prvi neboder Svjetskog trgovinskog centra. I tada je počeo kaos. Nitko se isprva nije snašao, nisu znali što bi napravili, a onda je stigla vijest i o napadu na drugi neboder. Fleischer potvrđuje da mu je tada bilo jasno da je riječ o terorizmu. Bush je tada djeci u razredu čitao knjigu, ali je usput odlučio - sve su se informacije prenosile šapčući na uho - da bi se trebao obratiti medijima. No, Fleischer mu tada daje papirić s porukom: “Ne govoriti još ništa”. Tvrdi kako je želio da predsjednik prvo bude precizno izvješten pa je on preuzeo na sebe sve kontakte s medijima. Fleischer tvrdi kako je Bush svjesno ostao u razredu s djecom jer je želio sabrati svoje misli i ostati što mirniji.

Zračna baza Andrews

Tajna služba je pak bila na sto muka. Naprosto nisu znali što da učine jer se pojavila sumnja da bi u najužem krugu mogla postojati krtica, netko povezan s napadom. Naime, Fleischer tvrdi kako je Bijela kuća bila primila anonimni poziv: “Anđeo je sljedeći”. Anđeo je bilo kodno ime za predsjednički zrakoplov, Air Force One, što je navelo tajnu službu da posumnja kako letjelica više nije sigurna i postavilo se pitanje je li pametno Busha odmah vraćati u Washington, jer se smatralo kako bi sljedeće mete mogle biti zračna baza Andrews u koju Air Force One slijeće, a zatim i Bijela kuća. No, konačno je donesena odluka da se krene u zrakoplov, ali Fleischer kaže kako su svi osjećali izuzetno nesigurno zbog navedenog poziva - pitanje koje je lebdjelo zrakom bilo je: stoji li stvarno netko od nas iza svega toga. Uz to, pilot predsjedničkog zrakoplova dobio je informaciju da bi letjelica mogla biti meta snajpera ili nekog drugog zrakoplova pri uzlijetanju. Zbog svega toga je smanjen broj ljudi koji su se ukrcali u Air Force One pa je dobar dio novinara ostao na Floridi. Prije uzlijetanja Bush se konačno obratio javnosti.

Otežane komunikacije

Budući da su se sumnje pokazale neopravdanima, predsjednički zrakoplov je uzletio, a cijeli su ga put pratili američki borbeni zrakopovi i to u neposrednoj blizini, što do tada nije bio slučaj, i što je dodatno utjecalo na lošu atmosferu u zrakoplovu. Tada su pak počeli novi problemi. Naime, to je bilo doba - koliko god nam danas to izgledalo čudnim - kad su mobiteli bili još vrlo obični, iPhone još nije bio izmišljen, nije bilo smartphoneova, a zbog kaosa koji je vladao na zemlji tada postojeće komunikacije bile su otežane. No, Busha su uspjeli izvijestiti da su mu kćeri prebačene u “sigurnu kuću”, a on je tada pitao što je s njegovim psom, Barneyjem. Tadašnji predstojnik ureda, Andy Card je odgovorio: “On već njuška za tragovima Osame bin Ladena”. Fleischer također ističe kako su svi oko Busha tog dana zaključili kako je nužno bitno poboljšati telekomunikacijsku tehnologiju te ističe kako su danas stvari u predsjedničkom zrakoplovu bitno drukčije i da se takav problem s prenošenjem informacija više ne može dogoditi.

Zbog svih komunikacijskih problema na zemlji u Air Force Oneu nisu mogli dobiti čak ni jasnu sliku na televizoru: dok su letjeli nad naseljenim područjima pojavio bi se signal, mogli su na kratko vidjeti što se događa, ali čim bi došli nad nenaseljen prostor signal bi nestao i opet su bili bez informacija. U jednom trenutku se pojavila reklama o nekom pripravku za kosu. Fleischer je tada zapisao: “To mi se učinilo malo neprimjerenim”.

Želio je kući

Bush je cijelo vrijeme puta inzistirao da se što prije vrati kući, ali tome su se oštro protivili njegov predstojnik ureda i šef tajne službe. Zaključak je bio jasan. “Još uvijek nije sigurno.” Ipak, uz sve komunikacijske probleme, Bush je uspio nazvati gradonačelnika New Yorka Rudolfa Giulianija i čestitati mu na reakciji nakon napada ravnajući se prema ono malo informacija što je imao.

Konačno su ipak sletjeli u bazu Offut, a ondje je već bio spreman “avion sudnjeg dana”, letjelica koja je posebno pripremljena za slučaj mogućeg nuklearnog napada. Taj je zrakoplov posebno opremljen za takvu mogućnost, može letjeti bez prestanka (jasno uz dopunu goriva) i spremna je podnijeti razne vrste eksplozija. Fleischer sada ističe kako mu baš nije bilo svejedno kad je vidio da je i ta opcija pripravna. Među Bushovim izjavama njegov tadašnji tajnik za odnose s javnošću ističe sljedeću. “Najmoćnija zgrada na svijetu je u plamenu. Upravo ste posvjedočili ratu 21. stoljeća.”

Udar na Pentagon

Predsjednik i svi njegovi suradnici su zatim krenuli izravno prema kućici iz koje se ulazilo u podzemni bunker u kojem se Bush smjestio. Novinari koji su bili u zrakoplovu dobili su odobrenje da snime sam ulazak, pa je Fleischer objavio i te snimke, ali dalje više nisu mogli. Bush se nakon toga smjestio u zapovjednom bunkeru, primio sve potrebne informacije, održan je telekonferencijski sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost i potvrdilo se da se stanje smiruje. Tijekom boravka u bunkeru čuo se i sa suprugom Laurom. Poručio joj je da se vraća kući i da će se vidjeti ubrzo u Bijeloj kući. I dodao: “Ako budem u Bijeloj kući i zrakoplov krene prema njoj, mogu se samo nadati da sam taj dan pročitao Bibliju.”

Naime, iako je bunker bio spreman za dugotrajni boravak, tajna služba je procijenila da se predsjednik može vratiti kući. Na kraju krajeva, moralo se i javnosti pokazati da je Bush drži sve konce u rukama kako bi se Amerikanci umirili. Ispostavilo se i da nije bilo povezanosti ljudi unutar predsjednikova tima s napadom i Bush je sa svojim timom prvo prebačen u bazu Andrews odakle je helikopterom odletio u Bijelu kuću. Tada je iz zraka vidio i razmjere udara na Pentagon.

Kaos koji je vladao prvih sati nakon napada bio je i ostao primjer kako sustav ne smije djelovati, jer zapravo nije ni funkcionirao i to je od prvog trenutka naišlo na snažnu kritiku medija - mnogi koji su bili zajedno na putu s američkim predsjednikom od prvog su trenutka smatrali - i objavljivali - da bi se predsjednik trebao što prije vratiti u Bijelu kuću. No, tamo je stigao tek predvečer. Što se pak anonimnog pozivatelja tiče, Fleischer nam o njemu nije više ništa rekao. Navodi samo kako je konačno stigao kući, ne sjeća se u koje doba.