NEMA VIŠE 'PARDON, NISAM ZNAO' Vatikan ima Marxov i Pellov priručnik za preglednost financija

Vatikan je izdao i objavio priručnik o politici upravljanja financijama Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada, te ga je uručio svim svojim dužnosnicima i službenicima koji se bilo na koji način bave financijama, zajedno s pismom koje su zajednički potpisali kardinali Reinhard Marx, predsjednik Vijeća za ekonomiju Svete Stolice, te George Pell, prefekt papinskog Tajništva za ekonomiju. Priručnik stupa na snagu na Novu 2015 godinu i mora se primjenjivati od toga dana u poslovanju i knjigovođenju. Dotad će Tajništvo za ekonomiju organizirati i održati tečajeve o primjeni priručnika za sve njegove korisnike. Dakle, neće biti prostora za: „Nisam znao, pardon!“

Svrha je i osposobiti i privoljeti sve koji imaju veze s vatikanskim odnosno crkvenim financijama da vode knjigovodstvo i sastavljaju ekonomske i financijske bilance na jasan i pregledan način, „koherentno i transparentno“, kako piše u pismu dvojice kardinala na koje se u tom pogledu oslanja papa Frane. Naime, piše dalje, „oni kojima su povjereni crkveni resursi odgovaraju za način kako se ti resursi koriste radi ostvarenja poslanja Crkve [katoličke], pa je [u tu svrhu] bitno redovito iznošenje financijskih informacija“.

Uostalom, u kardinalskim generalnim kongregacijama koje su, nakon odricanja Benedikta XVI prethodile konklavu za izbor novog pape, od budućeg poglavara Katoličke crkve se izrijekom zahtijevalo čišćenje Kristova hrama od financijskih sablazni koje su posljednjih godina izbijale na vidjelo. To je zahtijevao i kardinal Jorge Mario Bergoglio, koji je i na tom tragu izabran za papu i uzeo ime Frane.

Uvođenje novog priručnika je, ističu u Vatikanu, samo dodatni korak nakon niza poteza poduzetih u pontifikatima Benedikta XVI i Franinu, donošenjem i susljednim noveliranjem zakona o sprečavanju „pranja“ novca koji je u svojoj novoj verziji ustanovio i neovisni stručni Odbor za financijsku sigurnost. Sve te poboljšice su postigle da su ocjene koje Vatikanu daje Moneyval (Stručni odbor Vijeća Evrope za procjenjivanje mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma) prestale biti „tako-tako“ i postale pozitivne, pa je pozitivno ocijenjen i prethodno veoma upitan Institut za religijska djela (IOR, obično zvan „vatikanska banka“), za koji je Papa u početku pontifikata dvojio hoće li ga likvidirati.

Najnoviji priručnik i prethodne mjere temelje se na četvorim ključnim zahtjevima: da se i politika i procedure u Vatikanu temelje s međunarodnim načelima knjigovodstva i praksom upravljanja i podnošenja izvještaja, da se primjenjuju na ama baš sva ekonomsko-financijska tijela Svete Stolice i Države Vatikanskoga Grada; da se između tajništva za ekonomiju i svih tih tijela održava uzajaman odnos u kojemu Tajništvo nadgleda i obrazuje, a tijela redovito i pregledno izvješćuju Tajništvo, te napokon da zaključne račune pregleda neko od renomiranih međunarodnih neovisnih revizorskih društava.

To se sve, ipak, odnosi samo na financijske operacije Svete Stolice i na teritoriju Države Vatikanskoga Grada. Katolička crkva raspolaže neopisivo većim financijskim resursima u pojedinim državama, počevši od Italije – ali nad njima Vatikan nema nikakvu ni operativnu ni nadzornu vlast, niti ih zakonodavno regulira, jer Katolička crkva u svakoj državi djeluje u skladu s njezinim ustavno-pravnim sustavom.

Međutim, ako se Vatikan našao ponukanim primjenjivati sve rigidnije norme i zahtjeve Vijeća Evrope, nema nikakva rezona da to isto od iste Katoličke crkve, ali u svojim nacionalnim okvirima, ne zahtijevaju države, barem one koje su članice toga istoga Vijeća Evrope.

Vatikan se tome jamačno neće usprotiviti, tim prije što nijedan konkordat niti ugovor sa Svetom Stolicom ne izuzima ni dijeceze ni redove u pojedinim državama od poštivanja međunarodnoga i nacionalnog prava, dapače. Dakle, samo je pitanje političke volje (ili neiskazivih interesa) ako se u nekoj državi ide ispod standarda financijske preglednosti koji je sebi suvereno nametnula Sveta Stolica.