"Čak i da moj stan još uvijek postoji, ne znam bih li tu mogla živjeti. Najvjerojatnije ne", kaže Viktorija. Prije godinu dana iz Mariupolja je pobjegla u Kijev. Nakon ruskih bombardiranja, zgrada u kojoj je živjela je izgorjela. Ali njezin otac ostao je u Mariupolju. Tad mu se zdravlje pogoršalo i Viktorija je odlučila pomoći mu.
Kako bi izbjegla frontu, Viktorija je preko Bjelorusije htjela ući u Rusiju, ali su je u Brjansku ruski granični službenici jednostavno odbili zbog njezine ukrajinske putovnice. Nakon što je u Viktorijinom mobitelu pronašao slike ukrajinskih poštanskih maraka s patriotskim motivima, službenik domaće tajne službe FSB u Smolensku joj je rekao: "Smatramo da vaš boravak u Rusiji neće biti prikladan".
Na kraju je Viktorija uspjela ući u Rusiju iz Latvije. S obzirom na to da u Mariupolju nedostaje specijalista, morala se s ocem odvesti u Taganrog u Rusiji da ga operiraju. Na ovom putovanju nije bilo problema na nekoliko kontrola na raznim kontrolnim točkama, piše Deutsche Welle.
‘To je borba za opstanak‘
U svakom slučaju, Viktoriju više brine ono što je vidjela u Mariupolju. Godinu dana nakon masovnih ruskih bombardiranja, grad je gotovo nepromijenjen.
"Gradi se, ali sve su sami uništili! Sad ruše uništene kuće i na drugim mjestima grade nove. Imate dojam da je u gradu ostala tek trećina bivših stanovnika", kaže Viktorija.
Praktično se radi samo na gradilištima, u komunalnom sektoru i maloprodaji. Mnogi građevinski radnici dolaze iz Rusije i primaju veće plaće od lokalnog stanovništva. Velike čeličane, nekad najvažniji poslodavac u gradu, prema riječima vlasnika, tvrtke Metinvest, ugašene su početkom velike ruske ofenzive 24. veljače, a tako je i danas.
"Nema socijalnih doznaka države", kaže Viktorija, čak ni za nezaposlene. I pošiljke humanitarne pomoći značajno su smanjene.
"Ranije su se paketi s hranom dijelili svima, a sad samo djeci i osobama starijima od 65 godina. Ljudi su depresivni. To je borba za opstanak", kaže Viktorija.
Rusi su prošle jeseni nakon najave pripajanja južnih regija Ukrajine obećali povećanje mirovina.
"Umirovljenici su prvo primali mirovinu u iznosu od 10.700 rubalja (oko 120 eura)", kaže Viktorija. Kasnije su njihove ukrajinske mirovine udvostručene i pretvorene u rublje. Sad bi, međutim, umirovljenici morali pokazati rusku putovnicu da bi dobili mirovinu iz Rusije, navode za DW različiti neovisni izvori. Da stvar bude gora, cijene u Mariupolju veće su nego u dijelu zemlje koji kontrolira Kijev, a i u Rusiji. Jeftiniji su samo jaja i benzin.
Opasan otpad na velikim površinama
Teška gospodarska situacija nije jedini problem Mariupolja, kaže Maksim Borodin, ekolog i gradski vijećnik, koji je pobjegao neposredno prije ruske okupacije: "Mariupolj je danas područje ekološke katastrofe".
I prije rata, zrak i tlo bili su zagađeni teškom industrijom. Osim toga, u Mariupolju je uskladišten i opasan otpad, koji okupatori danas potpuno zanemaruju.
Problem s kanalizacijom ima i grad Mariupolj: "Rusi su htjeli dokazati da se civilizacija vraća s njima. Pa su odmah obnovili vodoopskrbu, ali ne i kanalizaciju. Sve pumpne stanice su bile poplavljene i nisu radile". Nakon toga Rusi su počeli s popravkom, ali infrastruktura je bila gotovo potpuno uništena, što je prijetilo još većim zagađenjem vode. Trenutno nema informacija o kvaliteti vode rijeke Kaljmius i Azovskog mora.
Nema posla bez ruske putovnice
"Ljudi su depresivni, vidi se da im je svima teško. Mnogi piju", kaže Natalija, koja živi u selu na periferiji Mariupolja. Prije napada Rusije na Ukrajinu imala je svoju trgovinu u kojoj je prodavala meso i mlijeko. Ali mnogi od njihovih kupaca pobjegli su ili nemaju novca. S obzirom na to da joj je automobil izgorio tijekom granatiranja, ne može dovesti svoju robu u Mariupolj.
Natalija se žali na visoke cijene i niske plaće: "U početku su ljudi dobivali u prosjeku 30.000 rubalja (oko 330 eura). Onda su plaće smanjene za više od pola i nisu isplaćene mjesec i pol dana".
Istodobno, raste pritisak na Ukrajince da prihvate ruske putovnice: "Da biste mogli službeno raditi, potrebna vam je putovnica, a da biste ju dobil, morate čekati u redu, ponovno dobiti izgubljene dokumente i prevesti ih na ruski". Kad su poznaniku s ukrajinskom putovnicom zatrebali novi papiri za auto, rečeno mu je: "Vi ste ovdje stranac". I morao je označiti opciju "strani pasoš", kaže Natalija.
Usprkos svemu tome, raspoloženje u njezinu gradu pretežno je prorusko.
"Ljudi vjeruju ruskoj propagandi, prema kojoj je Ukrajina uništila Mariupolj. Prijatelj je dobio stan u Mariupolju i vrlo je zahvalan Rusiji na tome. Ali ima i onih koji nemaju gdje stanovati i ne čekaju u redovima za stan jer od okupatora ne žele ništa".
Stalan strah od mobilizacije
Natalija kaže da nije znala ništa o mobilizaciji u Mariupolju za rat protiv Ukrajine. Ali u drugim gradovima i selima u regiji Donjecka, koji su okupirani od 2014., muškarci i dalje strahuju da će biti pozvani u vojsku zbog mobilizacije u Donbasu koja jer uvedena neposredno prije početka ruske invazije u veljači 2022., piše Deutsche Welle.
Jedan od njih je Vladislav iz grada Čistjakova: "Skrivao sam se kod kuće od mobilizacije gotovo godinu dana. Glavno je da nisam bio poslan u rat protiv svoje zemlje". Vladislav vjeruje da se mobilizacija nastavlja, samo sporije. I on poput Natalije smatra da je većina ljudi u regiji lojalna Rusiji, ali:
"Ne postoji opće mišljenje da je ovo Rusija. Uostalom, svi kažu: ‘Idem u Rusiju kupiti hranu".