Prvoga dana ruske invazije na Ukrajinu, 24. veljače ove godine, djelatnik tvrtke koja se bavi menadžmentom ultraluksuznih jahti poslao je mail kapetanu Amade, superluksuzne jahte vrijedne 325 milijuna dolara. Mail je imao oznaku visoke važnosti.
Obitelj ruskog oligarha pod sankcijama je provela većinu siječnja i veljače krstareći od otoka do otoka na Karibima i sada su već imali neka pitanja, postajali su sve zabrinutiji. Kada je dobro vrijeme za posjetiti Novi Zeland? A Bali? Može li jahta imati i specijalni brod za skijanje na moru? I, bi li, lijepo se moli, osoblje Amade konačno moglo prestati presavijati salvete u trokute? "Gosti to ne vole", napisala je u mailu Viktorija Pastukova, "koordinatorica klijenata" u tvrtki Imperijal jahte.
Ovako je The New York Times započeo svoj tekst o posrednicima, ljudima koji preko svojih tvrtki rade za ruske oligarhe, prebogate ljude bliske Putinu, te brinu o njihovim luksuznim brodovima i vilama, krijući prave vlasnike.
Imperijal jahte je jedna od takvih tvrtki, registrirana je u Monaku, a zapošljava oko 1500 ljudi na raznim pozicijama, počevši od članova brodskih posada. Evgenij Kochman, biznismen koji je prevalio 40 godina već dva desetljeća razvija svoju tvrtku Imperijal jahte ispunjavajući želje svojih klijenata – da posjeduju masivne luksuzne brodove. Kochmanova tvrtka brine o svemu, nadgleda konstrukciju, zapošljava posadu, upravlja brodom na dnevnoj bazi, može ga iznajmiti pa i prodati u slučaju potrebe. Kochman ima, naravno, još jednu tvrtku, BLD menadžment, koja obavlja slične usluge za vile.
Na udaru američkih optužbi
Tvrtka Imperijal jahte razvila je svoj biznis širom Europe, od njemačkih brodograditelja, talijanskih stolara, francuskih tvrtki za dizajn interijera pa do španjolskih marina, i pritom zaposlila tisuće ljudi. Sudeći po intervjuima, sudskim dokumentima i obavještajnim podacima, Imperijal jahte su središte oligarsko-industrijskog kompleksa koji nadzire kako milijarde dolara idu od politički premreženih Rusa do povezanih tvrtki.
Imperijal jahte i BLD tvrtka sada su pod nadzorom specijalnog odjela američke vlade nazvanog KleptoCapture koji pokušava oslabiti rusku vojnu mašineriju proganjajući dragocjenosti oligarha povezanih s Putinom. Istražitelji iz FBI-ja, ministarstva financija i nekoliko obavještajnih agencija skupljaju dokaze o povezanosti biznisa i pojedinaca pod sankcijama koji su sada na udaru američkih optužbi.
Andrew Adams, savezni tužitelj koji vodi posebni odjel kazao je u jednom intervjuu da su im sada "prioritet ljudi koji zarađuju za život osiguravajući i organizirajući pranje novca".
Dokumenti koje su američki službenici prikupili u slučaju superluksuzne jahte Amadee pokazuju da je tvrtka Imperijal jahte odigrala ključnu ulogu u nizu poslova izuzetno bogatih Rusa. Amade je sada na Fijiu, gdje se vodi pravna bitka o tome hoće li Amerika uspjeti doći njen u posjed. Američki i europski istražitelji dosad su uspjeli doći do podataka koji pokazuju zbunjujuću i kompliciranu strukturu lanca tvrtki, od Maršalovih otoka do Švicarske, koja se povezuju s vlasništvom jahte.
Tvrtka Imperijal jahte bila je zadužena za nadzor gradnje 700 milijuna dolara vrijedne superjahte Šeherezade za koju se smatra da je povezana s Putinom, kao i Crscente, jahte za koju španjolska policija pokušava dokazati da pripada Igoru Sečinu, predsjedniku uprave ruskog naftnog diva Rosnefta. Prikupljeni dokazi upućuju na to da su novac za gradnju sva tri broda dali razni investitori predvođeni Genadijem Timčenkom, osobom od najvišeg Putinovog povjerenja, te Sečina. Timčenko i Sečin dizajnirali su Šeherezadu kao poklon Putinu, a vrijednost sva tri broda iznosi oko 1,6 milijardi dolara, dovoljno za kupovinu šest novih fregata za rusku mornaricu.
Nekadašnji uzgajivač svinja
Kochman, vlasnik tvrtke Imperijal jahte započeo je svoj biznis 2001. godine, kao 20-godišnjak, prodajući talijanske jahte u Rusiji. Bilo je to godinu dana nakon što je Putin preuzeo vlast, a mladi Kochman se uspješno kretao u društvu bogatih Rusa. Kako su Rusi postajali sve bogatiji, tako je i tržište za Kochmana i njegovu sestru, danas 46-godišnju Juliju Stewart, postajalo sve zahtjevnije. Kupovao je vile na francuskoj i talijanskoj rivijeri, a 2008. godine registrirao Imperijal jahte u Monaku. 2014. bacio se na najveći projekt do tada, više od stotinu metara dugačku superjahtu koju je konstruirao Lurssen. Bila je to Amadea.
Ruski vlasnik nije štedio, od ručno obojenih svodova povrh stola za večeru u Michelangelovom stilu, rezervoara za jastoga, kamina pa do nehrđajućih figura albatrosa na pramcu broda u art deco stilu. Francuska tvrtka Zuretti dobila je zadatak urediti interijer, a njen je direktor u jednom intervjuu, ne otkrivajući vlasnika jer mu je to branio ugovor, kazao da je vlasnik bio do detalja uključen u dizajn i izgradnju broda. No i prije no što je Amadea bila završena isti je brodograditelj sagradio još veći brod, Crescent te nakon toga najveći od tri, Šeherezadu. Tada brojne sankcije nisu postojale, a Lurssen je u mailu novinarima The New York Timesa kratko odgovorio da, iako ih je platio naručitelj, "danas ne rade ni s kim tko je pod sankcijama".
Sud na Fijiu je ipak nedavno donio odluku, Amadea može isploviti. Isto kao i Šeherezada i Crescent, i to zbog činjenice da se pojavio vlasnik. Riječ je o Eduardu Kudainatovu, čovjeku koji je davno bio uzgajivač svinja i koji je znao kako ostati povučen i graditi bogatstvo kao poslušnik moćnijih u hijerarhiji. Tako je dogurao do pozicije predsjednika Rosnefta, kada je Sečin bio zamjenik premijera, a nakon 2013. godine je počeo kupovati naftne tvrtke. Ono bitno, za razliku od Sečina ili Timčenka, Kudainatov nije pod sankcijama, njegovi brodovi su slobodni, a SAD mora poštivati sudsku odluku.
Slično situacijama u hrvatskom gospodarstvu kada se kao vlasnik tvrtke, koju treba riješiti jer je zadužena, pojavi netko tko je realno nikada nije ni vidio, a živi u Bosni i Hercegovini ili Srbiji i kao takav je nedostupan hrvatskom pravosuđu i poreznim vlastima.
No, vrati li se priča na Kudainatova, on je i vlasnik palače od 30 soba u Portofinu, mjestu koje od Mussolinija ima vrlo konzervativne zakone koji priječe velike preinake u arhitekturi, nastojeći sačuvati mjesto tako da izgleda kao iz prošlih stoljeća. Villa Altachiara, sagrađena u 19. stoljeću novcem britanskog grofa čiji je sin, peti grof Carnarvona, financirao ekspediciju koja je otkrila Tutankamonovu grobnicu 1922. godine, sada je u vlasništvu bivšeg svinjogojca Kudainatova. Seljani vjeruju da je vila koja je od 2015., kada se pojavio novi vlasnik, pretrpjela razne promjene, ukleta. Ono što je dodatno zanimljivo, i brodove i palaču su za Kudainatova kupovale i uređivale tvrtke u vlasništvu Kochmana, uspješnog trgovca. A i on nije pravi vlasnik svojih tvrtki, jer ih samo 5 posto glasi na njega, a ostalo pripada tajanstvenoj tvrtki Fiduchi Trustees Limited, offshore korporacijskom servisu koji je osnovao sve Kochmanove tvrtke.
Ali, bitno za sud, brodovi nisu u vlasništvu osoba pod sankcijama. Imperijal jahte se mogu i dalje brinuti o tome kako će slagati salvete za goste, zaključuje svoj tekst The New York Times.
Priredio Boris Vlašić