Utorak 6. rujna ujedno je i 195. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini. Pri tome treba napomenuti i da je prošlo malo više od tjedan dana trajanja ukrajinske ofenzive na „južnom bojištu”, u dijelu Hersonske oblasti na zapadnoj obali rijeke Dnjepar – gdje sada vidljivo polomljena infrastruktura na toj rijeci i njenim pritocima jedva da omogućava ruskim snagama ikakvu redovitu logistiku.
Zato i ne čudi da se nakon više dana ukrajinske medijske tišine sada ipak nazire – da ta ofenziva nedvojbeno postoji i traje (što su ruski izvori prvo negirali, a onda umanjivali), te da se polagano naziru i ozbiljni ukrajinski pomaci bojišnice u toj zoni borbi.
No, dok zadnjih dana slušamo i o premještanju ruskih pojačanja bliže zonama borbi kod Hersona, kako izgleda, ta su preslagivanja ujedno ukrajinskoj strani otvorila prostor i za dodatna napredovanja na ostalim dijelovima bojišta – prvo sjeverno od Slovjanska preko rijeke Siverski Donjec, a danas i na pola puta od Harkiva prema Izjumu, kod grada Balakleja.
Imajući u vidu sva ta borbena događanja, kombinirana s naznakama novih ozbiljnih sankcija Ruskoj Federaciji – ne čudi ni da su se posljednjih dana izgleda pojačano krenule aktivirati i ruske političke marionete, kopirajući narative službene Moskve na temu predstojeće energetske krize, NATO „grijeha“ pomoći Ukrajini, kao i generalnih poziva na razumijevanje položaja i motiva agresorske Ruske Federacije.
Strah od masovnih prosvjeda
Ova okupljanja proruskih prosvjednika prvo su se u subotu 3. rujna zakotrljala ulicama Praga, gdje je oko 70 tisuća ljudi s krajnje ljevice i desnice zajedno prozivalo češku vladu i njenog premijera Petra Fialu zbog rasplamsale energetske krize, tražeći ukidanje sankcija Rusiji i prekid naoružavanja Ukrajine. Samo dan kasnije, sličan ali bitno manji prosvjed održan je i u Njemačkoj – gdje se takve teme moglo čuti u Kölnu, baš kao i početkom svibnja. No, dok se u Njemačkoj protestni skup održavao u organizaciji dijela „rusofonog“ stanovništva toga grada – ondje još nije došlo do otvorenog masovnijeg pridruživanja političkih stranaka prosvjedu, iako se itekako moglo čuti da se toga mnogi pribojavaju.
Kako bilo da bilo, ipak treba konstatirati i da je njemačka politička scena po pitanju podrške Ukrajini zapravo podijeljena. Tako dok vladajuća koalicija na riječima podupire politiku NATO i Europske unije, te načelno (iako vrlo sporo i prepuno oklijevanja) pomaže napadnutoj Ukrajini – a neke stranke traže i da se fizički demontira već dovršeni ali ne i u pogon pušteni plinovod „Sjeverni tok 2“, ipak se na marginama itekako čuju i drugačiji glasovi. Zadnjih je dana tako odjeknuo stav bivšeg kancelara Gerharda Schrödera da povratak Krima u Ukrajinu „nema smisla“.
Ipak, uz sve strahove, trenutno ondje ritam ipak mjere vladajući, pa dok je u nedjelju 4. rujna aktualni kancelar Olaf Scholz najavio plan da Njemačka do prosinca ove godine planira kompletno prestati uvoziti ruski plin – u Berlinu su primili i ukrajinskog premijera Denisa Shmyhala. Gost iz Kijeva je ondje s predsjednikom Steinmeierom i kancelarom Scholzom diskutirao o daljnjoj pomoći Njemačke naoružavanju Ukrajine, s naglaskom na pitanju protuzračnih sustava IRIS-T i želji Kijeva za njemačkim tenkovima, da bi se ponešto dogovaralo i o obnovi ratom razrušene Ukrajine čim za to bude prilike.
No, da se ne zaboravi – posljednjih dana se ruske teze o energetskoj opskrbi Europske unije tijekom nadolazeće zime nije čulo samo iz propagandnog filma kompanije Gazprom, koji je pokazivao smrznutu Europu pod ruskim obustavama isporuke energenata – već je o tome ponešto i u Italiji govorio Matteo Salvini, odražavajući stavove i pojedinih talijanskih analitičara kako ni ta država (inače dobro energetski spojena sa Sjevernom Afrikom) navodno ne bi mogla bez ruskoga plina u vrhuncima zimske potrošnje. Dok o predstojećoj zimi mnogi još nagađaju, manje ili više citirajući razne energetskom temom obojane izjave iz Moskve – Saveznoj Republici Njemačkoj se već u praksi pruža prilika isprobati svoje predstojeće planove o kompletnoj obustavi kupovine ruskoga plina.
Naime, nakon što je krajem prošloga tjedna skup država G7 odlučio krenuti ka uvođenju „plafona“ za cijene ruske nafte u međunarodnoj prodaji – Ruska Federacija je na to reagirala brzo i odlučno novom obustavom dostave plina Njemačkoj kroz plinovod „Sjeverni tok 1“. Umjesto samo par dana obustave, tu se do subote 2. rujna već krenulo govoriti i o trajnijem zastoju - gdje je javno opravdanje za takav potez, nakon prvih navoda o navodnim kvarovima sustava plinovoda, ipak jasno ostavilo na polje dosadašnjih energetskih sankcija Ruskoj Federaciji. I dok službena Moskva na sav glas tvrdi kako je nikakve sankcije ne pogađaju, ipak se iz usta Putinovog glasnogovornika Dmitrija Peskova čulo kako će ta opskrba „ostati problematična sve dok se ne ukinu sankcije“, dok je Dmitrij Medvedev bio izravniji – optužujući Njemačku za vođenje hibridnog rata protiv Rusije zbog njemačkog općeg neprijateljstva, uvođenja sankcija ruskoj državi i građanima, te naoružavanja Ukrajine.
Češka sazvala izvanredni sastanak ministara energetike
Naravno, sva ta retorika bi se lako mogla i dodatno zaoštriti ako zaživi prijedlog Ursule von der Leyen da se, uz već spomenuto ograničenje cijene ruske nafte, na europskoj razini usuglasi i slično ograničenje cijene ruskoga plina, o čemu bi ovoga tjedna trebali početi raspravljati ministri energetike država članica EU, čiji je izvanredni sastanak za petak 9. rujna u Bruxellesu sazvala Češka kao predsjedateljica Vijećem EU.
I dok se nastavak blokovskih sučeljavanja po pitanju plina i nafte tek očekuje, već sada je ipak jasno da takvih problema nema po pitanju pomorskog izvoza hrane preko Crnoga mora, koje su prije mjesec dana između Rusije i Ukrajine uspjeli ugovoriti Ujedinjeni narodi i Turska. Od počeka kolovoza pa do subote 2. rujna, ta „žitna inicijativa“ uspjela je iz ukrajinskih luka Odesa, Černomorsk i Južni put svjetskih tržišta isporučiti oko 1,72 milijuna tona prehrambenih roba, koje je u 18 zemalja svijeta odvezlo 68 brodova.
Napomenimo da je u to isto vrijeme Ukrajina uspjela iz svojih dunavskih luka izvesti još oko 1,6 milijuna tona takvih roba, željeznicom oko milijun tona, te cestovnim putovima još oko 600 tisuća tona. U rujnu je plan iz tako deblokiranih luka izvesti oko 3 milijuna tona, kao dio ukupnog mjesečnog izvoza od oko 8 milijuna tona raznih poljoprivrednih proizvoda. Takvim je optimističnim planovima dobar vjetar u leđa pružila i činjenica da je u subotu 3. rujna iz Ukrajine put svjetskih tržišta krenulo čak 12 teretnih plovila, a u nedjelju 4. rujna rekordnih 13 brodova.
Od toga je njih 2 bilo iz Odese, 5 iz Černomorska, a 6 iz Južnog – noseći ukupno preko 282 tisuće tona robe u osam svjetskih destinacija. Time je do danas „žitnim koridorom“ na Crnome moru prešlo praktično 90 brodova s preko 2 milijuna tona robe – oslobađajući time i ukrajinske skladišne kapacitete za prijem uroda iz ovogodišnje žetve. Jednako je tako suštinski uspješno danas dovršen i kontrolni posjet delegacije Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), čija je inspekcija od četvrtka 1. rujna boravila na prostoru okupirane ukrajinske nuklearne elektrane Zaporižje, na jugu države uz rijeku Dnjepar. Iako će ondje do daljnjega, odnosno „do stabilizacije stanja“, ostati dva međunarodna stručnjaka, ostalo je donekle nejasno koliko se uvida u tamošnje stanje zapravo dobilo.
Ipak, ta inspekcija je jučer napustila elektranu, a o svojim iskustvima do danas je uspjela sastaviti opsežno pismeno izvješće, koje bi direktor IAEA Grossi trebao predstaviti i Vijeću sigurnosti UN. Tijekom njihovog ne baš dugog posjeta prostor elektrane opet se nalazio pod napadima, za koje su se po već uhodanom obrascu zaraćene strane međusobno optuživale, a oštećenja pojedinih dalekovoda tražila su i privremena ograničavanja rada zadnjih od još aktivnih tamošnjih reaktora – iako su o tome izdana priopćenja, sama IAEA bila je znatno smirenija od onih iz Ukrajine ili Ruske Federacije.
Borbena djelovanja oko nuklearke
Pa ipak, napomenimo da spomenuta borbena djelovanja oko elektrane baš i ne čude kad znamo da je ona pod vojnom okupacijom, a da se ujedno na samo pedesetak kilometara zapadnije vode i velike borbe u sklopu ukrajinske ofenzive širom zapadnog dijela Hersonske oblasti. Što se te vojne ofenzive tiče, nakon vremena primjetnog manjka ozbiljnih informacija, u zadnjih nekoliko dana se situacija počela mijenjati. Iako je ukrajinska šutnja dala prostora ruskim tumačenjima događanja – koja su postupno priznala prvo da ofenziva postoji, a onda i da je ozbiljna te traži „preuzimanje inicijative i protunapade“, izgleda da se nije ostvarila ni ruska teza o tome da je čitava ta aktivnost prvo te osnovno plod razmimoilaženja ukrajinskog političkog vrha koji je kao tjerao u napad, dok su se vojni profesionalci kao krzmali.
Medijsku šutnju su 4. rujna probile fotografije postavljanja ukrajinske zastave u mjestu Visokopilja (prvo na bolnicu, a potom i na policijsku stanicu), koje su već tjednima teškom mukom branili ruski padobranci, da bi se onda čulo i o nizu oslobođenih manjih mjesta na sjeveru čitave te okupirane enklave (južno od Viskopilje, ali izgleda i na potezu oko 20 km na jugozapad do Dnjepra i mjesta Zolota Balka), tako i u središnjem dijelu bojišnice – gdje je braniteljima izgleda uspjelo mostobran preko rijeke Ingulec bitno proširiti i produbiti jugoistočno od Davidovog Brida (od Blagodativke na Ingulecu pa barem do sela Bezimene i Šćastljive).
Uz ta napredovanja ostalo je nejasno stanje bliže samom Hersonu, gdje se zapadno od grada također licitiralo brojnim lokalitetima, iako je pouzdanost takvih vijesti primjetno manja. Kako bilo da bilo, postoji mogućnost da su u sve te tri načelne borbene zone ukrajinske snage zapravo probile barem prvu, ako ne i drugu rusku obrambenu liniju. Takav bi razvoj situacije objasnio i vijesti o prebacivanju na prostor te prometno jako izolirane enklave barem dvije nove borbene skupine razine bojne ruskih okupatora, o čemu se priča posljednjih dana. Naravno, u takvom kretanju njihovi konvoji odmah postaju dodatnim metama za ukrajinsko precizno topništvo – koje i ovako svakodnevno vježba gađajući svekolike prijelaze preko Dnjepra i njegovih pritoka, gdje su fiksni mostovi izgleda svi ozbiljno prekinuti, a pontonski mostovi se učestalo potapaju, baš kao i riječne skele kojima na niz mjesta Rusi nastoje osigurati elementarnu opskrbu i dovoz snaga.
No, za kraj tu ipak treba napomenuti da zadnjih dana u Ukrajini nisu baš sva borbena djelovanja bila koncentrirana samo na Hersonsku oblast. Dok se iz ukrajinskih izvora ustrajno čulo kako je to tek jedno od bojišta, na kojem ne treba očekivati ni brze ni spektakularne pomake – ruske su snage posljednjih dana ipak i na preostalih oko 1100 km bojišnice nadalje pokušavale ostvariti barem nešto od svojih planova. To im nije baš polazilo na rukom jugoistočno od Bahmuta, usprkos dolasku svježih Čečena na taj prostor, kao ni uzduž bojišnica od Bahmuta sjeverno do rijeke Siverski Donjec, ni na zapad do Izjuma ili dalje na sjeverozapad prema Harkivu, gdje su na više mjesta pokušavali provoditi borbena izviđanja kao dopunu zračnim i topničkim djelovanjima.
Dapače, situacija na sjeveru Donbasa krenula se i dodatno za rusku stranu komplicirati u subotu 3. rujna, kada su Ukrajinci osvanuli sjeverno od rijeke Siverski Donjec na potezu od Slovjanska prema Siversku – oslobodivši sela Brusivka i Ozerne na sjevernoj obali rijeke, da bi se onda nagađalo i o njihovom daljnjem pomaku sjeverno prema mjestu Jampil, koje su Rusi osvojili krajem travnja ove godine. To potencijalno otvara put i dalje na sjever prema 27. svibnja od Rusa okupiranom gradu Limanu.
Jednako tako se i danas tijekom popodneva čulo o ukrajinskom pomaku na fronti između Harkiva i Izjuma – gdje je navodno prvo oslobođeno selo Verbivka, da bi onda u večernjim satima u javnost dospjele i vijesti o navodnom stizanju ukrajinskih snaga u predgrađa Balaklije, koja je pod neprekinutom ruskom okupacijom još od 3. ožujka ove godine. Naravno, uz sve to nije jasno jesu li tu ukrajinske snage tek nakratko iskoristile slabu točku u borbenoj crti ruskih agresora, ili se i tu ipak radi o naznakama neke veće ofenzivne akcije o kojoj se također već neko vrijeme nagađalo – bilo od Balaklije prema Izjumu na jugoistok, ili rijeci Oskil na istoku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....