PUTINOVO TOPOVSKO MESO

Navodno elitna ruska divizija u Ukrajinu slala nenaoružane ročnike: ‘Bježali smo kao žohari‘

Jedinica koja je brojala 30 ročnika u samo desetak je dana pala na njih samo 13. Ostali su mrtvi ili se vode kao nestali

Ruski ročnici u Ukrajini

 Youtube/

Skupina ruskih ročnika iz moskovske regije snimila je 8. listopada video s nadom da će široj javnosti objasniti okolnosti u kojima su se našli. Njihov vod u kojem je bilo 30 ljudi trebao je biti poslan u Liman, kako bi ondje sudjelovao u ruskoj ofenzivi. Vojnici, koji su na snimci odjeveni u odrpane uniforme koje su kupovali po trgovinama, rekli su kako na frontu odlaze bez ikakve obuke i s oružjem koje je bilo "zahrđalo ili zaglavljeno".

Uz samo jednodnevnu vježbu gađanja i bez ikakvog upoznavanja s vozilima koja bi neki od njih morali voziti osjećali su se potpuno nespremni za ratne izazove koji su im bili nametnuti. Dan nakon snimanja videa vod od 30 ročnika poslan je u Lugansku oblast, a niti 10 dana nakon toga, kada je taj video postavljen na YouTubeu, u jedinici je ostalo samo 13 ročnika. Ostali su mrtvi ili se vode kao nestali. Priču ovih nesretnih ruskih vojnika objavili su Mediazona i Meduza.

Kako su doznali, većina muškaraca koji su se pojavili na snimci mobilizirana je 23. i 25. rujna, u prvim danima djelomične mobilizacije koja je započela 21. rujna.

Sestra jednog od njih kaže kako je njezin brat 22. rujna dobio pismo za mobilizaciju. Tri dana kasnije poslan je u vojnu bazu u Alabinu, selu na periferiji Naro-Fominska, grada u moskovskoj regiji. Tijekom nekoliko dana koje je proveo ondje uspio je sebi kupiti uniformu i svu ostalu opremu koja mu je bila potrebna.

Iz Alabina su ročnici odvedeni u kamp u blizini sela Nikitovka u Belgorodskoj oblasti, koja graniči s Ukrajinom. Odatle su, preko sela Khokhlovo, poslani u Lugansku oblast. Sve to vrijeme nisu dobili ništa što bi se moglo nazvati adekvatnom obukom. Mobilizirani ročnici raspoređeni su u Prvi vod Druge satnije Petnaeste motorizirane streljačke pukovnije unutar "elitne" Tamanske divizije, stacionirane u Naro-Fominsku.

Do 9. listopada su stigli u blizinu Svatova, ukrajinskog grada u Luganskoj oblasti, a zapovjedništvo ih je smjestilo u "mali šumarak" ostavivši im neispravan radio pa jedinica nije imala vezu ni sa stožerom, ni sa zapovjednikom, ni s Drugim i Trećim vodom. Sve u svemu, bilo ih je 30 na položaju,uključujući i jednog mehaničara-vozača BMP-a koji nikada nije vidio svoje borbeno vozilo.

Na jednoj od dvije snimke koje su napravili, vojnici su uvjeravali da su bili slabo naoružani. Imali su mitraljeze, ali ne i ručne bombe, baš kao ni granate za RPG bacač. Jedan od mitraljeza bio je neupotrebljiv. Ubrzo je zapovjednik satnije naredio vodu da "izađe u susret neprijateljskom vodu". Vojnici su prigovorili da nikada nisu pucali iz RPG-a, na što je zapovjednik odgovorio: "Zašto te ne pošaljem naprijed na prvu crtu, pa ćeš tamo zagrijati oružje."

U večernjim satima 12. listopada položaji voda našli su se pod vatrom ukrajinskog topništva. Sat vremena kasnije, vidjeli su grupu od 30-40 ruskih vojnika kako se kreću prema liniji bojišnice.

- Došli smo do tih momaka, pitali što se događa, je li se selo predalo. Odgovorili su: "Bitka je izgubljena, tukli su nas minobacačima, povlačimo se". Tamo su bile otprilike dvije satnije, Peta i Šesta satnija, ročnici kao i mi. Jedan od njih je rekao da će uskoro doći do tenkovske bitke, prenosi Meduza riječi jednog od vojnika.

Ubrzo nakon toga četiri ruska tenka projurila su pokraj položaja Prvog voda, u smjeru bojišnice, s upaljenim svjetlima. Niti 20 minuta kasnije ljudi su čuli topničku paljbu, a ubrzo su se tenkovi vratili, smanjenom brzinom, s ugašenim svjetlima.

- Svi smo skočili, pokupili oružje i pancirke, uzeli torbe i krenuli za tenkovima, rekao je jedan od ročnika.

Njihovi časnici pokušali su ih spriječiti u povlačenju, ali kada su topničke granate počele udarati u blizini, "svi su se razbježali kao žohari", uskočili u svoja vozila i otišli.

Vod se nastavio povlačiti još 20-25 kilometara. Dok su stigli do kontrolne točke koju su postavili borci samoproglašene Luganske Narodne Republike (LNR), ostalo ih je samo 15. Te su noći bili izloženi topničkoj vatri i nisu znali ništa od ostalim ročnicima koji nisu stigli do kontrolne točke. LNR-ovci su im oduzeli oružje, pancirke i šljemove. Članovi voda su im rekli "radite što želite, samo odje*ite", piše Meduza.

Dana 14. listopada grupa je napustila kontrolnu točku. Nakon što su neko vrijeme hodali, susreli su se s ruskim oklopnim vozilom, čija ih je posada pristala prevesti do Svatova. Tamo su pronašli praznu zgradu i ondje se sakrili, jer su se bojali da im ne narede da se vrate na bojišnicu. Dok su bili na kontrolnoj točki LNR-a, načuli su da časnici vojnicima često trgaju vojne iskaznice kad ih šalju naprijed,otpisujući ih unaprijed kao mrtve ili nestale.

Do trenutka kada je ostatak voda napustio Svatove zajedno s ostalim ruskim jedinicama u povlačenju, ostalo ih je samo 13. Dana 23. listopada Mediazona je uspjela doći do jednog od vojnika Prvog voda, po imenu Vladislav. On je novinaru telefonom rekao da je ostatak voda stigao u vojnu bazu u Belgorodskoj oblasti. Također je rekao da glavni državni odvjetnik, FSB i "puno drugih" istražuju što je pošlo po zlu u Tamanskoj diviziji.

Vladislav je rekao da se nada kažnjavanju zapovjednika koji su na prvu crtu slali neobučene i praktički nenaoružane nove ročnike. Smatra da je još oko 200 ljudi podnijelo slične prijave državnom odvjetništvu. Kasnije te večeri, Vladislav je istom novinaru rekao da on i njegovi suborci "opet nekamo idu". Od tada se ne javlja telefon.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 07:32