Ibrahim al-Qosi (52), bivši kuhar i vozač Osame bin-Ladena, pušten je iz zatvora u Guantánamu nakon što je u njemu proveo osam godina čekajući osudu i još dvije godine služeći kaznu. Al-Qosi se već vratio u svoj rodni Sudan, gdje je obavezan sudjelovati u vladinom reintegracijskom programu.
Godine 2010. al-Qosi se nagodio s tužiteljstvom, priznavši da je materijalno pomagao terorističke akte i sudjelovao u zavjeri. Također je američkoj vladi davao podatke o al-Qa'idi. Zauzvrat mu je 14-godišnja kazna, koja je već bila smanjena u odnosu na prvotnu, smanjena na dvije godine, s time da je osam već proveo u Guantánamu.
Materijalna potpora terorizmu koju je al-Qosi priznao sastojala se u kuhanju i posluživanju hrane članovima al-Qa'ide, skupljanja potrepština i obavljanja drugih sitnijih zadaća u al-Qa'idinom kampu za obuku u Afganistanu, gdje je preselio 1996. kako bi se pridružio islamskim militantima.
Bio je jedan od prvih zatvorenika dovedenih u Guantánamo, no nikad nije optužen za niti jedan konkretan čin terorizma ili nasilja. Unatoč tome što je al-Qosi zapravo bio sitna riba, da se nije pogodio s tužiteljstvom riskirao bi doživotnu kaznu ili kaznu koja bi u svakom slučaju bila znatno dulja od one koju je na koncu odslužio.
Činjenici da su Amerikanci svjesni da on ne predstavlja nikakvu realnu prijetnju govori u prilog i samo njegovo puštanje, jer da su ga smatrali opasnim teroristom ne bi izašao na slobodu. Ipak, američki vojni tužitelji smatraju da i al-Qosijevi postupci čine ratne zločine, jer terorističke skupine ne bi mogle djelovati bez potpore ljudi poput njega. Već su devetorica bivših zatvorenika iz Guantánama prošli kroz reintegracijski program u Sudanu koji čeka al-Qosija, bez slučajeva recidivizma.
Nakon puštanja al-Qosija zatvorska populacija u Guantánamu pala je na 168 zatvorenika. U vrijeme kad je bila najveća brojila je 700. Predsjednik Barack Obama obećao je zatvoriti taj zloglasni zatvor, no u tome ga zasad koči američki Kongres.
SAD se koristi tim dijelom kubanskog teritorija temeljem sporazuma o najmu sklopljenog 1903 . Prema sporazumu, Kuba pristaje na vremenski neograničen najam teritorija u svrhu iskapanja ugljena ili uspostavljanja pomorskih baza . Iako SAD prema sporazumu priznaje suverenost Kube nad tim teritorijem, SAD-u je nad njim dana apsolutna jurisdikcija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....