U podcastu ‘Prva linija‘ koji možete gledati na portalu jutarnji.hr i YouTube kanalu Jutarnjeg lista, bavimo se vojnim, obrambenim i sigurnosnim pitanjima, a u specijalnim epizodama, kao što je ova, događajima, bitkama i osobama koje su obilježile povijest.
Prije 80 godina, u jeku Drugog svjetskog rata, na istočnom frontu odvila se jedna od ključnih bitaka ne samo tog rata, već i cijelog 20. stoljeća. Riječ je o bitci kod Kurska, koju povjesničari i analitičari nazivaju najvećom tenkovskom bitkom u povijesti, a ujedno i jednom od prekretnica rata protiv nacističke Njemačke.
Sama bitka odvijala se od 5. srpnja do 23. kolovoza 1943., a započela je operacijom Zitadelle snaga nacističke Njemačke koja je na sjevernom kraku fronta trajala do 12. srpnja, a na južnom do 17. srpnja 1943. te nije postigla željene učinke njenih planera. Nakon toga sovjetske snage, koje su njemački napad očekivale mjesecima, pokrenule su svoje ofenzive operacije, potisnule neprijatelja i konačno krenule u nezaustavljivom maršu na zapad. O pozadini ove velike bitke, pripremama obje strane, generalima koji su je vodili te presudnim trenucima razgovarali smo sa stručnim sugovornikom Matijom Blaće.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Ako gledamo šire operativno područje na tom dijelu fronta, u njemu je sudjelovalo oko 10.000 tenkova čime je to doista najveća tenkovska bitka u povijesti, kaže Blaće.
Kad je u pitanju ratno stanje koje je prethodilo bitci, važno je napomenuti da su Nijemci već 1942. počeli gubiti teritorij, ali i ljudstvo, a 1943. njemački porazi samo su se nastavili.
- Zanimljivo, tek 1942. Njemačka je u potpunosti prešla na ratnu ekonomiju. Zaliha u ljudstvu gotovo je potrošena, povučeni su zadnji ljudi vojno prihvatljive dobi, a nakon polovice 1943. već moraju ići na starije i mlađe ljudstvo da bi popunili gubitke. A kad je u pitanju vojna tehnika, proizvodili su tek 300 tenkova mjesečno, dok saveznici (SSSR, UK, SAD...) izbacuju gotovo 10 puta tenkova više. Užasne probleme imaju i kad je u pitanju nafta - glavni izvor im je u Rumunjskoj, a koriste i ugljen da bi proizveli naftu, što je vrlo neefikasan proces, ali za Berlin tada ratna nužnost, kaže Blaće i ističe koliko je s druge strane bila važna pomoć SAD-a Sovjetskom Savezu.
- Ukupna je procjena da je američki ‘land lease‘ program SSSR-u dao oko 15 posto ratnih materijala. A to je količina opreme koju su, na primjer, Nijemci uopće mogli staviti na istočni front.
Što je prethodilo bitci
Blaće potom objašnjava stanje na istočnom bojištu u mjesecima koji su prethodili samoj bitci kod Kurska:
- Kod Kurska se nakon proljetnih njemačkih protuofenziva formirala svojevrsna izbočina široka 200 km i duboka sto i nešto kilometara, a u čijoj sredini se nalazio Kursk. Vjerojatno najbolji njemački operativni general Erich von Manstein htio je već na proljeće napasti, ali mu vremenski uvjeti to nisu dopustili. Na konferenciji njemačkih generala koja je uslijedila prihvaća se plan da se ta sovjetska izbočina ipak napadne i odsiječe u 6 dana kako bi se ruske snage uhvatile u omču. No, Nijemci shvaćaju da nemaju dovoljno tehnike i trupa, zbog čega ne napadaju u svibnju, čak ni u lipnju, nego tek u srpnju. Te odgode Mansteina su jako ljutile jer je želio krenuti prije nego Sovjeti utvrde obranu i dovedu nove snage, objašnjava Blaće.
S druge strane, ruski generali Staljina su nagovarali da uđe u stratešku defenzivu tijekom ljeta, pričeka da se Nijemci iscrpe te ih potom potjera u protuofenzivi.
- Sovjeti su iz obavještajnih podataka, ali i strateške slike, znali da protunapad slijedi kod Kurska. I tamo je postavljena najjača obrana koju je Crvena armija uspostavila tijekom rata. Obrambene linije pripremali su 4 mjeseca, na tome je radilo 300.000 ljudi, posijano je milijun mina, a dva fronta (grupe armija) branila su Kursk. A još su 100 kilometara iza imali i takozvani Stepski front te je ukupna dubina obrambenog sustava bila veća od 200 kilometara. To je bila dobro opremljena mobilna obrana, napominje Blaće.
Koje je oružje bilo na bojištu
Kad su u pitanju oružja kojom su Sovjeti raspolagali, od artiljerije su to uglavnom bili topovi od 122 mm, a tu je bio i velik broj ‘kaćuša‘, višecijevnih raketnih bacača poznatih i kao "Staljinove orgulje". Što se tenkova tiče, preko polovice su T-34, dok ih je trećina bila lakih T-70, a bilo je i 200 teških tenkova KV-1. S druge strane, Nijemci su na bojište slali prvo nešto starije Panzer III modele koji su već izlazili iz upotrebe. Tu je potom bio Panzer IV, dobar i opasan tenk, kojih je kod Kurska bilo oko 700 (kao i stariji "III"). Konačno, tu su bili i novi tenkovi - prvo Tiger I tenk, koji je bio najbolje naoružani oklopljeni tenk na bojištu u tom trenutku. Drugo - Panter, hitno dizajniran kao odgovor na T-34 i jedan od razloga zašto su Nijemci i čekali s napadom. Bio je to vrlo mobilan tenk te je imao top jači od Tigerovog. No, imao je ogromni problem s pouzdanosti, pogotovo s transmisijom, objašnjava Blaće i dodaje da su zbog različitih modela naoružanja Nijemci sami sebi stvorili logističku noćnu moru.
Što se tiče brojki, pred samu bitku Sovjeti imaju u svoja dva fronta preko 1,5 milijuna trupa, oko 3500 tenkova te više od 20 tisuća topova. Nijemci u dvije skupine imaju spremno oko 700.000 ljudi, 2500 tenkova i nešto više od 10.000 topova.
Njemačke (kratkotrajne) ofenzive
Konačno, nakon što je njemački napad odgođen nekoliko puta, krenuo je 5. srpnja.
- Prvo je jedan njemački prebjeg otkrio lokaciju i sat njemačkog okupljanja pa je Voronješka fronta raspalila po Nijemcima sa svime što su imali. Onda je u 8 ujutro krenuo njemački baraž, koji je trajao oko sat i pol. I jednom kad je napad krenuo, bilo je brutalno, a bitka za premoć vodila se i u zraku. Nakon tri dana Nijemci su na sjevernom dijelu fronte zauzeli prvu obrambenu liniju, ali imaju velike gubitke, a Sovjeti se povlače u drugu liniju. I tu snage koje je vodio njemački general Model staju i shvaćaju da ne mogu probiti sovjetske linije, a Rusi već 12.7. upadaju u njemačku pozadinu. I Nijemci se od tada na sjeveru postepeno povlače, a Rusi su njihovu ofenzivu, uz ogromne gubitke po vlastite snage, uspjele potpuno poremetiti, kaže Blaće.
- Južni krak njemačkog napada vodio je pak general Manstein, koji je između ostalog koristio i divizije Waffen SS-a. I tu su Nijemci došlo do druge linije kad ih je dočekao ruski protunapad koji su ipak uspjeli suzbiti te nakon pet, šest dana pada i druga ruska linija. Nijemci tada dolaze do treće obrambene linije kod Prohorovke, a Rusi ovaj put primiču i postrojbe Stepskog fronta. I tog 12. srpnja 1943. odvija se bitka kod Prohorovke, koja je zapravo simbol Kurska. Tu je na prostoru od desetak kilometara bilo 500 sovjetskih tenkova i 300 njemačkih. A Nijemci nisu tu očekivali napad te su njihove prve linije, među kojima nije bilo tenkova, pregažene. No, sovjetski protunapad izgubio je koheziju zbog loše komunikacije te dolazi do izravne borbe ruskih i njemačkih tenkova. Rusima je tu uništeno 200 tenkova, 200 ih je teško oštećeno, a Nijemci su izgubili tek nekoliko tenkova. No, pregažena je njemačka pješadija, oštećena je artiljerija i pješadija i oni moraju stati s napadom, kaže Blaće.
Sovjetski protunapadi
Manstein je i dalje tvrdio da može doći do Kurska, a Hitler mu je zbog istodobne invazije saveznika na Siciliju dao točno tri dana da to ostvari. No, Nijemci ne uspijevaju napraviti ništa, imaju velike gubitke i od 17. srpnja nadalje sovjetski protunapadi kreću u Mansteineovoj pozadini i on je prisiljen na povlačenje.
- Sovjeti su imali ogromne gubitke, ali su polako osvajali teritorij. S druge strane, Nijemci svoje gubitke nisu mogli nadoknaditi te se u 8. mjesecu povlače na granice današnje Ukrajine. I tada kreću glavni ruski protunapadi i slijedi potpuni kolaps njemačkih snaga, ali to više nije dio bitke kod Kurska za koju se drži da je zaključena krajem kolovoza, kaže Blaće te naglašava kako je bitka kod Kurska pokazala koliko je napredovao i sovjetski zapovjedni kadar (posebno se ističe general Grigorij Žukov), ali i kvaliteta cijele vojske.
- Ovo je prva godina rata u kojoj je Nijemcima oduzeta strateška inicijativa, potrošena im je rezerva u ljudstvu, izgubili su prednost u proizvodnji i nikad se više nisu oporavili od tih gubitaka. Ovo je zadnji njemački pokušaj da okrenu rat u svoju korist i - propao je.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.