Puno se u Hrvatskoj posljednjih tjedana govorilo o tome kakve je mjere obeštećenja za ugostitelje iznašla njemačka vlada, ali se zato praktično propustilo makar i spomenuti na koji je način ta ista vlada odlučila pomoći osigurati likvidnost strateških kompanija.
Recimo, najveće svjetske turističke kompanije TUI koja je početkom prosinca, nakon ozbiljnih analiza revizora i financijaša te izrade nekoliko due-diligencea, postigla dogovor s investitorima, bankama i vladom Savezne Republike Njemačke o dodatnom financijskom paketu u iznosu od 1,8 milijardi eura pomoću kojih bi ta tvrtka, tako se barem nadaju, prestanak pandemije trebala dočekati kao jedna od najspremnijih turističkih kompanija.
Naravno, pomogla je Njemačka privatnom sektoru i kroz famozne mjere očuvanja radnih mjesta kakve su, u nešto primitivnijem obliku, preuzele potom brojne druge europske države, no slučaj TUI-ja ukazuje kako država itekako može pronaći interes u očuvanju poslovanja privatne kompanije, posebno u okolnostima u kojima je, nametanjem jednog od najstrožih europskih lockdowna, izravno odgovorna za sve gubitke koje će gospodarstvo u sljedećim mjesecima (čitaj: godinama) snositi.
A prema podacima koje je sam TUI AG 2. prosinca predstavio javnosti, dodatni paket pomoći vrijedan 1,8 milijardi eura stiže nakon što je istoj kompaniji prethodno Savezna Republika Njemačka odobrila kreditnu liniju KfW-a (Njemačka razvojna banka) u iznosu od ukupno 2,85 milijardi eura te još 150 milijuna eura obvezničkog jamstva WSF-a.
Dodatne pogodnosti
Ovo posljednje zapravo je Fond za gospodarsku potporu vrijedan čak 600 milijardi eura, koji je država još krajem ožujka osnovala kako bi gospodarstvo očuvala od pandemije, i to prema uzoru na sličan fond osnovan zbog krize 2008. godine.
Jednostavnije rečeno, fond je namijenjen većim kompanijama od strateškog značaja za zemlju, kojima država pokušava pomoći refinanciranje na financijskom tržištu te premostiti problem likvidnosti, s kojima se od ožujka susreo velik dio njemačke ekonomije.
Iz javno dostupnih detalja koji se odnose na drugu turu pomoći TUI-ju, paket obuhvaća povećanje kapitala s pravima upisa do 500 milijuna eura, tihi udio WSF-a konvertibilan u obveznice tvrtke u iznosu od 420 milijuna eura, tihi udio WSF-a koji nije konvertibilan u obveznice vrijedan 280 milijuna eura te državno jamstvo u iznosu od 400 milijuna eura. Osim toga, tvrtki je na raspolaganju dodatna kreditna pogodnost od KfW-a od 200 milijuna eura te produljenje postojeće kreditne pogodnosti do srpnja 2022. godine.
"Paket financiranja jača poziciju TUI-ja i omogućava dovoljne rezerve likvidnosti u ovom nestabilnom tržišnom okruženju. Također uravnotežuje pretpostavljena ograničenja putovanja do početka ljetne sezone 2021. godine. Paket je postao nužan zbog sve većih ograničenja putovanja prouzročenih sve većim brojem zaraženih i s time povezanog sve većeg broja kratkotrajnih rezervacija nekih kupaca", stoji u objavi na Londonskoj burzi.
Prije toga, TUI se za hrvatske prilike obvezao na nezamislivo: uštede, odnosno kresanje troškova na razini kompanije u iznosu od 30 posto do 2022. godine, što podrazumijeva i otpuštanje oko osam tisuća radnika, a što bi, s obzirom na pad bookinga koji je ljetos iznosio čak 87 posto, na godišnjoj razini tvrtki trebalo donijeti do 300 milijuna eura uštede.
Intervencija države, naravno, došla je uz dodatnu cijenu - ulazak dvije osobe, koje je nominirao Fond, u Nadzorni odbor kompanije, a TUI je s Fondom sklopio i sporazum o tihim udjelima, posebno odobren od Europske komisije s obzirom na pravila o državnoj potpori, prema kojima će cijena konverzije za WSF u slučaju tihog udjela iz prvog paketa pomoći iznositi jedan euro po dionici.
Moguće je potom i smanjenje temeljnog kapitala TUI-ja s 2,56 eura po dionici na jedan euro, nakon čega slijedi povećanje kapitala na osnovi prava izdavanja u iznosu od oko 509 milijuna dionica, a najveći pojedinačni dioničar tvrtke, Unifirm Ltd., obvezao se ostvariti svoja prava upisa po cijeni od 1,07 eura za dionicu te upisati dodatne novoizdane dionice do ukupnog udjela od 36 posto, u slučaju da preostali dioničari ne upišu svoja nova prava na dionice.
Skepsi u državnu intervenciju usprkos, i najnevjerniji trebaju priznati kako model prema kojemu Njemačka potpomaže oporavak strateških privatnih kompanija predstavlja nadljudski napor u odnosu na program pomoći kakvim su pred domaće gospodarstvenike izašli domaći birokrati zaduženi za gospodarstvo, uzevši u obzir čak i činjenicu da bi malo koja domaća privatna kompanija blagonaklono gledala na mogućnost da joj se država, ovakva kakva je naša, petlja u poslovanje.
Drugi krug
Nije stoga čudno što se mjere pomoći hrvatskom gospodarstvu, u vrijeme krize čija će se stvarna dugotrajnost otkriti tek nakon dovršavanja cijepljenja, praktično svela na "preseljenje" naknade za nezaposlenost s HZZ-a direktno u budžete stradalih kompanija, a koje će, boje se ovih dana mnogi, dobar dio radnika promptno vratiti na burzu već prvoga dana kad država odluči prestati isplaćivati tu mjeru.
Kada će to točno biti, ne zna se, što nije ni čudno s obzirom na to da se do danas, za kad je najavljena sjednica Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, nije znalo čak ni hoće li se i u kojim iznosima postojeće mjere provoditi u 2021. godini. Zbog toga su poduzetnici, posebice oni u turizmu, posljednjih dana putem medija morali upozoravati Vladu da dolazi Božić koji bi i njihovi radnici, poput birokrata, voljeli provesti računajući na sigurnost radnog mjesta.
Odlučila se potom Vlada, nakon ovog drugog kruga zatvaranja ugostiteljskih objekata, kao mjeru pomoći prihvatiti još i refundiranje fiksnih troškova koje zatvoreni obrti imaju u vrijeme lockdowna - recimo, troškove režija, telefona, knjigovodstva i slično - no o značaju ove mjere za spas domaćeg gospodarstva najbolje govori informacija da ona vrijedi ukupno 250 milijuna kuna - u prosjeku oko deset tisuća kuna po zatvorenom objektu.
Državna banka HBOR osigurala je pritom za gospodarstvo takozvane covid-kredite koji se svode na tri vrste pomoći: moratorij na postojeći kredit, reprogram postojećih obveza prema HBOR-u ili odobrenje novih obrtnih sredstava u sklopu kojih najviši iznos kredita može iznositi 1,25 milijuna eura (usporedbe radi, Valamar je lani uprihodio 2,22 milijarde kuna).
Prema podacima koje smo dosad mogli iščitati iz izvješća najvećih domaćih turističkih kompanija, većina njih svoje je poslovanje stabilizirala tako da je štedjela na investicijama, postigla dogovore s privatnim investitorima i poslovnim bankama, a likvidnost osigurala kroz operativne uštede - dakle, krizu uglavnom preživljava na vlastitim zalihama dok država nešto izdašnije brine o vlastitim poduzećima.
Pa tako čitamo kako je u ponedjeljak Vlada odlučila uložiti novih 600 milijuna kuna u nacionalnog zračnog operatera Croatia Airlines, od čega se 350 milijuna odnosi na dokapitalizaciju (dakle, država dokapitalizira samu sebe), a 250 milijuna na vlasnički zajam.
Croatia Airlines time će temeljni kapital povećati s 277,88 na 627,88 milijuna kuna, putem izdavanja novih 35 milijuna redovnih dionica, nominalnog iznosa od deset kuna.
Zajam dioničara poslužit će za daljnje stabiliziranje poslovanja kompanije u koju je država na sličan način već nekoliko puta intervenirala tijekom godina, zapravo desetljeća, s obzirom na to da nacionalni zračni operater i u vremenima blagostanja, blago rečeno, teško uspijeva poslovanje postaviti na noge.
I dok smo se u neuspješnost domaćeg tipa intervencionizma usmjerenog isključivo prema tvrtkama pod državnim skutima uvjerili već nekoliko puta, bit će zanimljivo promatrati kakav će efekt on imati na njemačko privatno gospodarstvo - kao i kakav će efekt na domaće imati mjere usmjerene prema sanaciji statistike o nezaposlenosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....