Po prvi put u tri desetljeća, u Moldaviji se stvorila nada da država konačno ima snage i moći potpuno izbaciti ruski autoritet iz Kišinjeva i izvan granica svoje zemlje.
Podsjetimo, od stjecanja neovisnosti 90-ih, Moldavija je u kontinuiranom sukobu s Moskvom oko Transnistrije, separatističke regije koju podržava Kremlj. Sukob je u više navrata dosegnuo točku ključanja, ali je odnose Transnistrije i Moldavije isto tako održavala moćna veza: naime, Moldavci su preko Transnistrije dobivali sniženu rusku energiju, a Transnistrija stotine milijuna eura godišnje. Ova je veza omogućila Rusiji da zadrži kontrolu nad Transnistrijom, gdje su, unatoč prigovorima iz Kišinjeva, već desetljećima stacionirane i ruske trupe.
Međutim, piše POLITICO, dinamika se mijenja. Moldavija se, pod palicom proeuropske predsjednice Maie Sandu, posljednjih godina sve uspješnije integrira u Europu. Pritom je Bruxelles Kišinjevu dao milijune eure ali i omogućio da se Moldavci povežu sa zapadnim energetskim platformama.
"Moldavija više ne ovisi o Transnistriji", izjavljuje moldavski ministar vanjskih poslova Mihai Popsoi za POLITICO. "Što se plina tiče, plin kupujemo na međunarodnom tržištu. Što se električne energije tiče, gradimo visokonaponske vodove kako bismo se povezali s Rumunjskom."
Energetski zaokret Moldavije veliki je problem za Transnistriju. Zaustavljanje isplata za struju i plin srušilo bi proračun separatističke države i ostavilo stotine tisuća ljudi bez prihoda i osnovnih usluga. Za zemlju veličine Moldavije, piše POLITICO, ovakav bi scenarij bio sličan ponovnom ujedinjenju Njemačke nakon pada Berlinskog zida.
Moldavija je itekako svjesna da uništavanje gospodarskog motora Transnistrije podrazumijeva i nanošenje štete tamošnjim građanima - istim onim ljudima koje Kišinjev želi integrirati u moldavsko društvo.
"To je 300.000 ljudi, svi su naši državljani i treba im pružiti pomoć i osnovne usluge", kaže Viktor Parlicov, moldavski ministar energetike.
No, s druge strane, vrijeme je da se okonča višegeneracijski zastoj.
Tijekom godina, Transnistrija je razvila vlastite oružane snage, javne službe i mirovinske fondove, a sve se financiralo prodajom jeftine ruske energije Moldaviji.
Moldavija se, za to vrijeme, također navukla na diskontnu energiju. "Cijela regija ovisi o jeftinom plinu kao o drogi", rekao je svojedobno Viktor Parlicov, aktualni moldavski ministar energetike, govoreći iz impoznatne vladine zgrade na središnjem trgu u Kišinjevu.
Primjerice, elektrana Cuciurgan, smještena u Transnistriji, a u ruskom vlasništvu, najveći je energetski opskrbljivač u Moldaviji i "hrani" čak četiri petine potreba u zamjenu za par stotina milijuna eura godišnje. Moldavija se također oslanja na visokonaponske kablove koji prolaze kroz Transnistriju, dajući separatistima - i njihovim ruskim partnerima - još veću moć.
"Za Ruse, ljepota ovog aranžmana bila je u tome što smo kupnjom električne energije iz Transnistrije financirali separatizam u vlastitoj zemlji", tvrdi Parlicov.
Kompletnu računicu sada mijenja Bruxelles. Europska unija Moldaviji je dala desetke milijuna eura za izgradnju infrastrukture i za učvršćivanje veza s europskim energetskim mrežama.
Otkako je Maia Sandu osvojila vlast 2020. godine, Moldavija je napravila značajne korake u borbi protiv korupcije, reformi javnih institucija i jačanju demokracije. Zbog ovih je legitimnih napora, državi prošle godine dodijeljen status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Razgovori o pridruživanju su u tijeku.
No, postoje velike nedoumice može li se Moldavija uopće približiti europskom bloku dok separatistički sukob titra na njenom tlu, zajedno s ruskim trupama koje su tamo stacionarane desetljećima. Političari iz Europe tvrde da će pitanje Transnistrije morati biti riješeno prije pridruživanja. S druge strane, moldavski čelnici opetovano uzvraćaju riječima da Bruxelles ne smije dopustiti Moskvi da određuje sudbinu Moldavije u EU.
Ne šute ni čelnici u Transnistriji. U ožujku su pozvali Kremlj da ih "zaštiti od pritiska Moldavije", tvrdeći da su u ekonomskoj blokadi. Putin je, u međuvremenu, pojačao retoriku protiv moldavskih proeuropskih ambicija, napadajući tamošnji europski san sličnom retorikom koju je koristio neposredno prije napada na Ukrajinu.
Ipak, sposobnost Rusije da vojno intervenira u Transnistriji i Moldaviji u praksi je ograničena. Lokalne ruske snage su odsječene od svojih uobičajenih linija opskrbe, ne mogu dovesti pojačanje ili dopremiti opremu. Mnogi od vojnika godinama nisu rotirani u Moldaviju ili iz nje, skrasili su se i podigli obitelji. Iako čuvaju jedan od najvećih arsenala oružja u Europi, u skladištu Cobasna, vjeruje se da u njemu nema ništa osim raspadajuće opreme iz Drugog svjetskog rata koju Rusi još nisu rasprodali ili prenamijenili.
No, s druge strane, Moskva je itekako sposobna vojevati drugu vrstu rata. Prošle su godine ukrajinske obavještajne službe upozorile da su presrele plan Moskve koji je uključivao svrgavanje Maie Sandu i izvođenje državnog udara. Sve su oči sada uprte u listopad - kada Moldavce čekaju predsjednički i parlamentarni izbori. Bit će to kritični trenutak za budućnost ove zemlje - ali i prilika za Ruse da vodu ponovno natjeraju na svoj mlin.