Odluka o gornjoj razini cijene za rusku naftu nakon 5. prosinca trebala bi biti donesena danas. Iza nje će stajati zemlje članice G-7: SAD, Ujedinjena Kraljevina, Kanada (koje su već prekinule uvoz ruske nafte), Japan, Francuska, Njemačka i Italija. Odluku nakon toga trebaju prihvatiti i ostale članice EU. Australija je također dio koalicije.
Ministarstvo financija SAD-a, njegov Ured za kontrolu strane imovine (OFAC), objavilo je jučer “Smjernice za provedbu politike ograničenja cijena za sirovu naftu podrijetlom iz Ruske Federacije”. Birokratski detaljno, kako to SAD i EU znaju, taksativno je naveden niz pravila (12 stranica) kojih se treba pridržavati da se ne dođe pod udar sankcija navedene skupine zemalja. Uključeno je posredovanje u trgovanju, financiranje, prijevoz, osiguranje, uključujući reosiguranje, zaštitu i odštetu, carinsko posredovanje. “Ukratko, odluka daje ovlasti osobama iz SAD-a da pružaju usluge ako je ruska nafta kupljena po gornjoj ili nižoj cijeni”, pojednostavljuje Ministarstvo financija.
Na kraju dokumenta navedene su derogacije, izuzeća, među kojima su i one dogovorene unutar EU koja se odnose i na Hrvatsku. “GL 56 (generalno dopuštenje 56) dopušta određene transakcije povezane s uvozom ruske nafte u Republiku Bugarsku, Republiku Hrvatsku ili države članice Europske unije koje nemaju izlaz na more kao što je opisano u Uredbi Vijeća (EU) 2022/879 od 3. lipnja 2022.”.
Kad je riječ o Hrvatskoj, omogućava se “kupovina, uvoz ili transfer vakuumskog plinskog ulja u sklopu CN 2710 19 71 podrijetlom iz Rusije ili izvezenog iz Rusije, ako nije dostupna alternativna opskrba vakuumskim plinskim uljem i Hrvatska je obavijestila o tome Europsku komisiju koja se nije protivila”.
Kako smo već pisali, inicijalna je ideja bila da gornja cijena ruske nafte bude oko 40 dolara, ali se od toga odustalo budući da je postojala opasnost da Rusija u potpunosti prekine opskrbu tržišta što bi dovelo do skoka cijena, neki su predviđali i do 200 dolara po barelu - neposredno nakon agresije na Ukrajinu cijena je narasla do 130 dolara. U srijedu ujutro barel nafte tipa Brent je na oko 89 dolara. Zbog toga je prevladalo mišljenje da je bolje ići na nešto višu cijenu, oko 60 dolara, koja se podudara s cijenom na kojoj se bazirao ruski proračun uz očekivanje da će Rusija i dalje morati prodavati naftu ispod te cijene čime bi se smanjila zarada kojom financira rat u Ukrajini.
Po Moskvu su loše vijesti stigle u srijedu ujutro kad je Bloomberg objavio da poduzeća u europodručju, kojeg će Hrvatska biti članicom od 1. siječnja, vide naznake slabljenja ekonomskog pada jer se inflacija pomalo hladi, a poboljšavaju izgledi za buduću proizvodnju. U studenom je potpuno neočekivano porastao S&P Global kompozitni PMI (Indeks menadžera nabave) na 47,8. Prošli je mjesec iznosio 47,3, a razina iznad 50 sugerira rast.
Globalni trgovci plinom smatraju da će EU ovu godinu, ne nužno bez poteškoća, uspjeti nadoknaditi ruski plin. Gazprom je u utorak najavio da će doći do smanjivanja opskrbe pa i prekida od sljedećeg tjedna, što je dodatni pokušaj pritiska na Europu. Koja je objavila model definiranja najviše razine cijene plina koji djeluje komplicirano i nije naišao na preveliko odobravanje. Ali je pokušaj kompromisa kako bi se izbjegle tržišne manipulacije cijenom.
EU je u utorak, prenosi Bloomberg, predstavila dokument kojim se nastoji razblažiti nametanje gornje cijene nafte uvođenjem 45-dnevnog tranzicijskog razdoblja: tako se pod sankcijama ne bi našla nafta ukrcana prije 5. prosinca, a iskrcana ne kasnije od 19. siječnja, što je u skladu s odlukama SAD-a i Ujedinjene Kraljevine.
Rusija je, čim je najavljena ideja gornje granice cijene, najavila da će zemljama koje je uvedu prestati prodavati naftu. Čini se da je to pokušaj koji propada već u samom startu jer su kupci iz Narodne Republike Kine, trenutno uz Indiju najvažniji za Moskvu, dijelom zaustavili kupnju ruske nafte čekajući detalje o gornjoj granici cijene kako bi, kad bude objavljena, mogli tražiti nove popuste.
Kad je riječ o Europi, Rusija je već pretrpjela gubitak jer u četiri tjedna do 18. studenog dnevno u Rotterdam isporučivala samo 95.000 barela: početkom veljače dnevno je stizalo 1,2 milijuna barela.