Na suđenju Mladiću svjedoči Elvedin Pašić, koji je kao dječak slučajno preživio strijeljanje

14:58 - Sudac je kazao Pašiću da u bilo kojem trenutku može zatražiti prekid svjedočenja ako će se loše osjećati. U tijeku je pauza u trajanju od sat i pol vremena.

14:57 - Pašić je ispričao da ne zna tko su bili vojnici koji su stajali ispred vrata. Rekao je da pretpostavlja da su to bili prijatelji njegova rođaka Akifa.

14:55 - Kada smo odlučili da odemo, šest porodica je ostalo, a mi ostali smo otišli do srpskog sela Savići. I kako smo se približavali, sjećam se da su tu bili civili, sjećam se prijatelja iz škole, Srbina Dalibora. I drugi civili su nas čekali i vikali na nas. Majka mog školskog prijatelja je pokušala oteti pušku srpskom vojniku i pobiti nas. Vojnik ju je gurnuo, a ona nas je nastavila psovati i pljuvati po nama, a mi smo nastavili prema Garićima - ispričao je Pašić.

Jeste li se našli na putu za Večiće? - upitala je tužiteljica.

- Nakon što smo oko mjesec dana bili u Garićima, sjećam da smo jednu noć sjedili u kući i netko je pokucao na vrata, bili smo isprepadani, ispred vrata su stajala dva vojnika, srpska vojnika. U tom trenutku je uletio jedan čovjek, moj rođak Akif, neuredan, prljav, bio je naoružan, sjeo je s nama i rekao je - došao sam da popijemo kafu. Došao sam, ovdje sam. Mama ga je pitala što radi kod njih, a on je rekao da nas je došao upozoriti da će nas sve okupiti i dati nam putne dokumente i da možemo nakon toga ići prema Većićima - rekao je Pašić.

14:45 - Upitan da opiše stanje nakon što se vratio u rodno selo, Pašić se prisjetio da je tog dana bilo iznimno vruće.

- Kada smo majka i ja došli do naše kuće, kuća je bila totalno spaljena. Ništa nije ostalo. Na zidovima ništa nije ostalo. Krave su ležale mrtve i napuhane. Smrad je bio nepodnošljiv. Sjetio sam se svog psa iz djetinjstva i htio sam da ga potražim , ali sam se sjetio da je i on bio ustrijeljen.

Upitan zna li što se dogodilo s mještanima koji su ostali u selu, Pašić je odgovorio da su svi poginuli. Sva tijela osim jednog su bila spaljena. Ono što je ostalo od njih su pokopali.

14:39 - Stigli su do Bilica u Hrvatskoj. Kako kaže Pašić, u Bilicama su ih lijepo primili. Kaže da je tamo vidio svog brata i oca, koji su se razdvojili od njih prije.

- Hrvati su nam dali jednu praznu kuću i tamo smo ostali jedan mjesec - rekao je Pašić

Upitan zašto su od tamo otišli, Pašić je rekao da su otišli jer su se mještani pripremali, te da ih je bilo strah da će se nešto dogoditi.

- Ljudi su pričali da će se Bilice predati - rekao je Pašić.

Otišli su rođacima.

14:32 - Kako kaže svjedok, njegova obitelj i on napustili su kuću i uputili se preko ceste gdje je bilo polje. U trenutku kad su prelazili cestu započela je pucnjava. Sjeća se da je sreo djevojčicu koja je imala propucanu haljinu, ali nije bila ranjena. Evelin je sudu ispričao da je njegova obitelj lutala od sela do sela, ali da ih niti u jednom selu nisu htjeli primiti. Ljudi su strahovali da i sebe ne ugroze, ispričao je Pašić.

14:30 - Nakon što su cijelu noć proveli u skloništu, ujutro ih je otac upozorio da moraju napustiti selo jer su jedini ostali u njemu - prisjeća se Elvedin.

14:28 - Elvedin se prisjetio da su ih napali drugog dana Bajrama. Tad je prvi put u životu vidio tenk. Prisjeća se da je u panici pobjegao s majkom i sestrom u podrum susjedove kuće.

Svjedok se prisjetio da su se u okolnim selima ljudi pripremali na nešto, ali seljanima nije bilo jasno što se događa. No, tvrdi on, cijelo vrijeme se znalo da će se nešto dogoditi.

14:20 - Elvedin je ispričao da dolazi iz sela oko 13 kilometara od Kotor Varoša, te da je 1992. godine ondje živio s majkom, ocem i sestrom. Kako sam kaže, u njegovom su selu živjeli muslimani, a u okolnim selima Hrvati i Srbi.

14:00 - Na suđenju Ratku Mladiću, ratnom zapovjedniku srpske vojske u BiH, svjedoči Elvedin Pašić. Elvedin je kao 14-godišnjak u studenom 1992. godine preživio ubojstvo oko 200 Bošnjaka i Hrvata u selu Grabovica kod Kotor Varoši.

----------------------------------------------------------

Nakon nekoliko odgoda, danas na Haaškom sudu počinje izvođenje prvih svjedoka optužbe na suđenju Ratku Mladiću, ratnom zapovjedniku srpske vojske u BiH, uhićenom lani u svibnju u Srbiji nakon 16 godina bijega.

Ubili mu oca

Elvedin Pašić najavljen je kao prvi svjedok. Imao je 14 godina kad je u studenome 1992. preživio ubojstvo oko 200 Bošnjaka i Hrvata u selu Grabovica kod Kotor Varoši. Među ubijenima su njegov otac i ujak. Elvedin je slučajno preživio strijeljanje.

Elvedin Pašić danas živi u Americi, i dosad je već dva puta svjedočio na haaškim suđenjima srpskim čelnicima. Rođen u većinski muslimanskom selu Hrvaćani kod Kotor Varoši, između Banje Luke i Travnika, Elvedin je s obitelji morao pobjeći iz svoje kuće kad su u lipnju 1992. srpske snage granatirale selo. Manje je poznato da su Hrvati i Bošnjaci Kotor Varoši organizirali otpor i skoro se pola godine uspijevali obraniti. Elvedinov otac i brat priključili su se obrani, gdje su ostali sve do studenoga, kad je bilo jasno da Srbi odnose prevlast.

Selekcija žrtava

Iz sela Večići, oko 500 branitelja krenulo je u proboj. Elvedinova majka ostala je u civilnom konvoju, koji je uz dozvolu srpskih snaga trebao doći do hrvatsko-bošnjačkih dijelova BiH, a otac je sa sobom poveo Elvedina jer se bojao da bi ga srpski vojnici izdvojili iz kolone žena i djece. U proboju kroz šumu ubrzo su upali u srpsku zasjedu i grupa se u kaosu podijelila. Oko 200 boraca, zajedno s Elvedinom, njegovim ocem i ujakom, palo je u ruke srpske vojske, a ostatak grupe se uspio probiti. Kad su stigli kamioni, ženama i djeci naređeno je da se odvoje. - Nisam želio izaći, ali je ujak inzistirao - svjedočio je Elvedin Pašić prije u Haagu. Ujak mu je rekao da će samo na taj način preživjeti . - I ne okreći se, ubit će te - rekao mu je. Ujaka nikad više nije vidio, kao ni oca.