Na ovom otoku vlada suživot Ukrajinaca i Rusa: ‘Iskreno, ne znam tko je tko - za mene su svi jednaki‘

Otkako je počeo rat u Ukrajini, Bali je postao utočište Rusa i Ukrajinaca koji su, bježeći od sukoba, bili prisiljeni pronaći zajednički jezik.

U indonezijskom Parq Ubudu - coworking prostoru, stambenom kompleksu i kafiću - stvaraju se nova, neočekivana prijateljstva.

Polina Ptuškina, 21-godišnja Ruskinja koja radi kao dizajnerica za jedan start-up, na Bali je stigla u ožujku, nakon što je provela nekoliko tjedana u Dubaiju. U početku joj je bilo neugodno što živi s Ukrajincima.

"Sasvim sigurno osjećate sram jer niste to zaustavili, jer niste učinili dovoljno. Još uvijek je čudno za sve, Ukrajince i Ruse", ispričala je za New York Times Polina, koja se prisjetila jednog neugodnog događaja.

"Jedna Ukrajinka radila je u uredu do mojeg u Parq Ubudu. Jedan dan mi je prišla i pitala mene i moje kolegice jesmo li Ukrajinke. ‘Žao mi je, mi smo iz Moskve‘, odgovorile smo joj. Pitala nas je zbog čega nam je žao. Sada smo sve prijateljice", kazala je Polina.

Teška vremena

No, nisu svi tako tolerantni. Za pojedine Ukrajince samo je pogled na Ruse bio dovoljno bolan podsjetnik na ono što se događa tisućama kilometara dalje, kod kuće. "Ne znamo kako komunicirati s Rusima", rekao je Paulo Tarasjuk, izvršni direktor online putničke tvrtke, i dodao: "Ne vidim potrebu da s njima raspravljam o ratu jer oni imaju svoje informacije, a mi svoje."

Do rujna je više od 14.500 Rusa i više od 3000 Ukrajinaca došlo na Bali. Čak i prije rata, Bali je bio odredište mnogih Rusa i Ukrajinaca. Otok se promovirao kao idealna lokacija za digitalne nomade, obećavajući dugoročne vize visokoobrazovanim IT-jevcima. Sandiaga Uno, indonezijski ministar turizma, rekao je da će njegova vlada pomoći u obnavljanju turističkih viza za one koji su zahvaćeni ratom.

"Znamo da su teška vremena", rekao je Uno. "U prosjeku, Rusi sada na Baliju ostaju više od 90 dana, u usporedbi s jednim do dva tjedna ranije."

‘Viza za drugi dom‘

U listopadu je Indonezija pokrenula program "Viza za drugi dom", koji omogućuje strancima da ostaju i rade u zemlji pet do deset godina. Podnositelji zahtjeva za vizu, među ostalim, moraju pokazati dokaz o financijskoj imovini u vrijednosti od najmanje dvije milijarde rupija (128.000 dolara). Viza za drugi dom prvenstveno je namijenjena strancima koji žele "pozitivno doprinijeti indonezijskom gospodarstvu", stoji u priopćenju za javnost.

William Wiebe, suosnivač Parqa, rekao je da on i drugi investitori nikada nisu namjeravali da Rusi i Ukrajinci budu njihova klijentela. Bili su uvjereni da će kompleks više koristiti kineski i australski turisti. No, danas je oko 90 posto svih stanovnika tog balijskog kompleksa iz Rusije i Ukrajine. Došli su u dva vala - odmah nakon početka rata, a zatim nakon što je Putin najavio djelomičnu mobilizaciju. Parq je sada u potpunosti popunjen, a još 300 ljudi je na listi čekanja.

"Ja ih ne odvajam i, iskreno, ne znam sa sigurnošću tko je Ukrajinac, a tko Rus. Za mene su oni svi jednaki", rekla je zaposlenica Parqa Kristina Kučinskaia.

Ali za druge u kompleksu pojam identiteta - nekoć zamagljen u dvije zemlje sa sličnim običajima, hranom i jezicima - izoštrio se u ratu.

Alex Man (29), investitor iz Harkiva, pobjegao je na Bali sa svoje troje malodobne djece. Kaže da su se njegova djeca školske dobi nedavno posvađala sa svojim kolegama Rusima oko toga koja je strana u pravu.

"Prije sam uvijek razgovarao na ruskom jeziku sa svojom širom obitelji. Ali, otkad je počeo rat govorim isključivo ukrajinski. Ljetos sam svoju djecu poslao u kamp za ukrajinski jezik", rekao je Man, koji skuplja sredstva i donira novac za volonterske organizacije u Ukrajini.

"Srce mi krvari jer ne mogu otići i boriti se. Puno mojih misli i energije usmjereno je na Ukrajinu", dodao je Man.

Mnogi Rusi i Ukrajinci kažu kako im je Bali stanica prije nego što odluče kamo dalje. Većina njih želi se preseliti u Europu, u zemlje poput Litve, Latvije i Francuske ili Gruzije i Izraela.