VOJNA ANALIZA IGORA TABAKA

Na bojištu je sve napetije, Rusi užurbano grade pruge prema Ukrajini, na Putinovoj meti i sedam europskih država!

Stanje na toj bojišnici i dalje je vrlo napeto, s ruskim napadima uzduž većine njenog sjevernog i istočnog tijeka
 Davor Pongracic/Cropix; Genya Savilov/Afp; Screenshot/X/

Petak 3. svibnja ujedno je 800. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, gdje je vrijeme i dalje nestandardno suho, sunčano, iako ponešto hladnije – kao uvod u pogoršanje tijekom idućeg tjedna. Dok se Ukrajina sprema proslaviti Uskrs 5. svibnja, i dalje su širom države na snazi režimi policijskog sata, a vlasti ionako građane pozivaju da se što manje masovno okupljaju tijekom blagdana. Već i ovakve lagane vremenske promjene dovele su zadnjih dana do postupnog porasta potrošnje struje u zemlji (otprilike po 1,5 posto porasta dnevno) – što nužno vodi i jačanju uvoza iz partnerskih zemalja, budući da lokalna proizvodnja radi nedavnih šteta više ne pokriva potrebe u cijelosti. Posebno to vrijedi u večernjim satima, kada se smanji domaća proizvodnja iz obnovljivih izvora – pa onda uskaču Poljska, Rumunjska, Slovačka, Mađarska i Moldova. Uz to, napomenimo da se i dalje redovito bilježe redukcije za građanstvo u Harkivskoj oblasti (do 200.000 potrošača), te kompletna obustava isporuke struje za industrijske potrošače u inače industrijskom gradu Krivom Rihu i njegovoj okolici – dok povremeno opskrba ispada i u ostalim ukrajinskim regijama kroz koje se proteže bojište.

Inače, stanje na toj bojišnici i dalje je vrlo napeto, s ruskim napadima uzduž većine njenog sjevernog i istočnog tijeka, te učestalim topničkim i zračnim napadima kako u njenoj neposrednoj pozadini, tako i širom zaleđa Ukrajine. Ukupna šteta takvih borbenih djelovanja agresora širom Ukrajine dosegla je oko 500 milijardi USD prema ukrajinskim procjenama, a to i ne čudi uzme li se u obzir da se samo tijekom travnja bilježio dolet preko 300 različitih raketa, lansiranje gotovo 300 kamikaza-dronova Shaheed, te bacanje više od 3.200 vođenih zrakoplovnih bombi. Ujedno se samo u travnju 2024. spominje i rusko korištenje 444 oružja s kemijskim sredstvima (od ukupno 1.891 takvog oružja zabilježenog u zadnjih godinu dana ratovanja).

No dok Ukrajina postupno dobiva dozvole da donirano oružje smije koristiti i izvan svojih granica, a ponovo se promišlja i napade na famozni Krimski most, bitnu južnu vezu između Ruske Federacije i okupiranog Krimskog poluotoka – ostaje činjenica da Rusi konstantno rade na smanjivanju svoje ranjivosti. Tome služi i žestoki ritam radova na kopnenoj pruzi kroz okupirana područja kojom bi se povezalo Rusiju s okupiranom jugom Ukrajine – gdje treba spomenuti i 2. svibnja održano otvaranje pruge Mariupolj-Volnovaha. Takve radove, a i stanje na bojištima, dobro se vidi iz vojnih i civilnih satelita koji su jaki resurs zapadnih zemalja – dok postoje naznake da Ruska Federacija dio svojih vojnih potreba za takvim slikama i podacima namiruje kroz zapadne komercijalne izvore, preko raznih posrednika. Ne bi li se tome stalo na kraj, u Kijevu je pokrenuto sklapanje posebnih sporazuma Ministarstva obrane Ukrajine i pojedinih vlasnika satelita – da se implementira sustav ograničenja dostupnosti svježih visoko rezolucijskih slika Ukrajine, koje su borbeno relevantne. Uz to, treba napomenuti i ukrajinske tvrdnje objavljene u četvrtak 2. svibnja – kako je barem dio kamikaza-dronova o kojima se govorilo nad nuklearnom elektranom Zaporižje kod Energodara, i za koje se iz Moskve optuživalo Ukrajinu, zapravo pripadao samoj Ruskoj Federaciji – ne bi li putanjom preko prostora elektrane izvodili napade na obližnja ukrajinska mjesta Nikopolj i Marganec.

Stanje na terenu

Zadnje vrijeme određeno zatišje vlada samo na jugu Ukrajinskog bojišta – gdje i dalje izgleda odolijevaju ukrajinski mostobrani na istočnoj obali donjeg toka Dnjepra, a ništa bitnije nije promijenilo ni ukrajinsko nastojanje za oslobađanjem otoka Nestriga na utoku Dnjepra u Crno more (koji se našao pod pojačanim napadima nakon što je na njemu objavljeno ukrajinsko prisustvo). Što se bojišnice u Zaporižju tiče, iako još nema službenih potvrda – iz ruskih se izvora 1. svibnja čulo o podizanju zastave u selu Robotine, što bi potvrdilo ukrajinske naznake da je to kompletno uništeno selo prazno i jako minirano. U čitavoj se zoni bilježe ustrajna ruska nastojanja razminiranja jurišnih ruta, koje se nastoji iskoristiti slanjem malim skupina boraca s mnogo kamikaza-dronova i uz korištenje terenskih motocikala. Slična je situacija i na bivšem sekundarnom pravcu ukrajinske ljetne ofenzive, južno od Velike Novosilke, gdje se zadnjih dana bilježi ruski ulazak u južni kraj sela Urožajne (također oslobođeno ljetos, kao i Robotine) – doduše bez daljnjeg uspješnog napredovanja kroz ovo ukrajinsko uporište.

Ako se gleda dalje na istok pa onda na sjeveroistok, stanje na bojištu postaje sve aktivnije – od Vugledara, preko ukrajinskih uporišta Kostjantinivka i Paraskoviivka (koje napadaju iz nedavno osvojene Novomihailivke), zapadno od osvojenog sela Pobeda, pa na istočnim rubovima Georgiivke – i u Krasnogorivki u kojoj se i nadalje vode borbe na južnoj polovici naselja. Konačno, i dalje je borbeno najaktivnija zona sjeverozapadno od Donjecka, odnosno zapadno i sjeverozapadno od sredinom veljače osvojene Avdiivke. Dok se ondje Rusi borbeno primiču ukrajinskim obrambenim linijama na potezu Netailove-Jasnobrodivka-Umanske, posebno je i nadalje aktivna zona oko sela Očeretine kojeg su snage agresora postupno uspjele zauzeti tijekom druge polovice travnja. Nakon tog, prilično neočekivanog borbenog uspjeha – čitava se borbena situacija oko Očeretine žestoko mijenjala zadnjih desetak dana. Ipak, izgleda da su ondje ipak potrošene neposredne ruske borbene rezerve pa se stanje postupno stabilizira.

Uz Očeretine, Rusi su 29. travnja zauzeli Semenivku, a 2. svibnja su službeno objavili i okupaciju sela Berdiči u kojem su već 27. travnja dizali zastave. Ipak, neposredno na zapad od ova dva sela počinju ukrajinski položaji s kojih se izgleda nije povlačilo – tako da se čulo čak i o protunapadima na istok prema ova dva sela donedavne bojišnice. Oko 4 km na zapad Ukrajinci i dalje drže Novopokrovske koje se, baš kao i sjeverniji Sokil, napada iz osvojenih Solovjove i Očeretine. Uz to, zapadno od Očeretine bilježi se rusko napredovanje uz prugu prema selu Progres i na sjeverozapad prema Novoalesandrivki, dok neki izvori navode i ulazak agresora u južni dio sela Arhangelske, oko 2 km sjeverno od Očeretine. Na oko 4 km istočno od Očeretine, zadnjih dana su izgleda u ruke agresora pala i sela Novokalinove i Keramik, dok su se borbe krenule seliti na sjever prema ukrajinskom uporištu Kalinove. No svi ovi pomaci postupno gube na ritmu, dok se uočava i pristizanje ukrajinskih pojačanja – te postupni protunapadi koji dodatno stabiliziraju stanje na rubovima prostora površine oko 50 kvadratnih kilometara koje su agresori okupirali tijekom zadnja tri tjedna.

Posebno žestoko je svih ovih dana i zapadno od Bahmuta, gdje ruske snage nastoje osvojiti Časiv Jar, gradić koji počinje oko 5 km zapadno od okupiranog Bahmuta. Nedvojbeno je da su agresori cestom O-0506 stigli pred istočno predgrađe „Kanalska četvrt“ ili „Novi“, koje vodni kanal „Siverski Donjec – Donbas“ dijeli od većine grada. U tijeku su i napadi sjeveroistočno (smjer Bogdanivka-Kalinina) i jugoistočno od Časiv Jara, gdje se u oba slučaja izgleda spomenuti kanal misli prijeći u njegovim segmentima koji idu iznad tla u velikim cijevima. Navodno je posljednjih dana taj pomak agresorima i uspio kroz šumski pojas sjeverozapadno od sela Ivanivske – iako nema jasnih naznaka i o borbama na jugoistočnim i južnim rubovima glavnine Časiv Jara, mjesta u kojem je od prijeratnih oko 13.000 stanovnika ostalo njih manje od 700, uglavnom staraca. No, iako već spomenute borbe zapadno od Donjecka i Bahmuta obuhvaćaju glavninu borbenih događanja na ukrajinskom bojištu, treba napomenuti i izuzetnu aktivnost bojišta sjeverno od Bahmuta.

Naime, od okupiranog Soledara bilježe se ruski napadi na nizu ukrajinskih otpornih točaka na sjever do rijeke Siverski Donjec (Roszdolivka, Viimka, Spirne, Verhnokamjanske, Bilogorivka) – da bi se ta aktivnost nastavila i sjeverno od Siverskog Donjeca, gotovo na čitavoj dužini fronte zapadno od okupirane Kremine (Torske-Zarične-Jampolivka-Terni-Nevske), ali i zapadno od okupiranog Svatove (Makiivka-Grekivka-Novojegorivka-Stelmahivka-Berestove), i dalje na sjever. Pri tome posebno treba istaknuti i oživljavanje borbene zone između okupiranog Svatove i ukrajinskog uporišta Kupjansk na Oskilu – gdje se posebno žestoka sukobljavanja zadnjih dana bilježe uz cestu P-07 u području sjeveroistočno od Tabaivke (na oko pola puta od Svatove prema Kupjansku). Ondje se zadnjih dana prvo čulo o ruskom ulasku u Kislivku (u koju su provalili 26. travnja), da bi se do danas spominjalo okupaciju tog naselja i borbe na ulazu u samo par stotina metara južniju Kotljarivku. Ipak, širi učinci ovih borbenih novosti još nisu jasni, baš kako ni naznake o obnovljenim ruskim napadima na Sinkivku i Petropavlivku, sela koja brane neposredni prilaz ruskim snagama do ukrajinskog grada Kupjanska na Oskilu.

Zračni napadi

Na ruske zračne napade na Harkiv i njegovu okolicu, Ukrajinci su u utorak 30. travnja odgovarali kako slanjem bespilotnih letjelica nad ruska pogranična područja regije Belgorod (barem 4 letjelice) i Kursk (barem jedna letjelica), tako izgleda i izvođenjem ponovljenog napada ATACMS raketama po ciljevima na Krimu. Ipak, sve to nije spriječilo da i srijeda 1. svibnja opet započne vijestima o ruskim napadima balističkim projektilima po Odesi, što zadnjih dana postaje praktično pa svakodnevna pojava u kojoj se smjenjuju rakete s kasetnim i unitarnim bojnim glavama. Uz to, opet se iz zraka napadalo i regiju Harkiv (vođene zrakoplovne bombe pale su na selo Zoločiv oko 30 km sjeverozapadno od Harkiva, dok su Rusi tvrdili kako se ondje gađalo „položaje dijelova Oružanih snaga Ukrajine“). Još tijekom jutra ukrajinska strana opet je bespilotnim letjelicama u režiji svoje vojno-obavještajne uprave napala rusku rafineriju nafte Rosneft „RNPK“u Rjazanu – veliki kompleks koji je tek nedavno oporavljen od prošlih ukrajinskih napada sredinom ožujka. Nekoliko eksplozija, požar i zastoj proizvodnje možda ne doprinose poboljšanju stanja na samoj bojišnici u Ukrajini, ali zacijelo imaju utjecaja na činjenicu da se u Rusiji zadnjih tjedna bilježi poskupljenje dizela od oko 10 posto, a benzina za preko 20 posto od početka godine. Uglavnom, sve to je bio tek dio ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama, koje je 1. maja ruska strana bilježila obaranjima iznad Belgoroda i Kurska (barem po 6 komada), Voronježa (3 drona), te Brijanska i Rjazana (barem po 1 komad). Večer je opet završila obilježena ruskim napadom balističkim raketama po Odesi – među tri eksplozije navodno se na meti našlo i Kulikovo polje, gradski trg na kojem se nalazila i zgrada poznata kao Dom sindikata, u kojoj je 2. svibnja 2014. od požara stradalo preko 40 proruskih aktivista (ruski navodi sada ondje negdje smještaju „sjedište ukrajinskog zapovjedništva ‘Jug‘“). Ujedno je pogođeno i skladište „Nove pošte“ u Kijevskoj četvrti Odese (14 ozlijeđenih), gdje je veliki požar na 6.000 kvadrata skladišta navodno progutao i preko 15 tona robe razvrstavane za dostavu građanima – dok su Rusi govorili o pogotku u vojno skladište streljiva.

U noći na četvrtak 2. svibnja, ruska se strana pohvalila rušenjem barem 12 ukrajinskih dronova iznad regija Brijansk (5 komada), Krasnodar (3 komada), Rostov (2 komada), te Kursk i Belgorod (po 1 komad) – a među učincima ovih napada navodilo se i uništenja transformatora željezničke infrastrukture u regijama Kursk i Orel, zbog čega su ondje nekoliko sati i kasnili ruski vlakovi. Nasuprot tome, Ukrajinu su pogodili napadi vođenim zrakoplovnim bombama kod Hersona i u Očakivu (gdje se gađalo vojne brodove u luci te obližnje zgrade). Vođenim bombama UMPB D-30SM gađan je i prostor gradova Toretsk i Kostjantinivka jugozapadno od Bahmuta, jednako kao i selo Želane u neposrednom zaleđu fronte jugozapadno od Očeretine, a u sličnom napadu na prigradsko naselje Harkiva - Dergači - pogođena je bila civilna infrastruktura (7 ranjenih). U okviru ukrajinskih djelovanja čulo se o rušenju barem 7 bespilotnih letjelica nad ruskom pograničnom regijom Belgorod. Ujedno je zabilježena i velika eksplozija u okupiranom Berdjansku na obali Azovskog mora, dok su pojedini ukrajinski dronovi bili rušeni i iznad Krimskog poluotoka.

Noć od četvrtka na petak 3. svibnja opet je bilježila raketne napade na prostor Krivog Riha, koji su navodno izazvali i određene požare, ali i na Harkiv. Konkretno, govorilo se o udarima vođenim zrakoplovnim bombama UMPB D-30SM po četvrti Holodnogirski na sjeverozapadu grada, dok se mjesto Čuguiv (oko 20 km na jugoistok) gađalo dalekometnim VBR-ovima i raketama. Navodno su dvije rakete sustava Tornado-S malo prije podneva kasetnim bojnim glavama pogodile prostor tamošnje željezničke stanice (nekoliko jakih eksplozija), dok nije jasno koji su ciljevi bili namijenjeni za još dvije rakete sustava S-300 u balističkom modu gađanja kopnenih ciljeva dvadesetak minuta kasnije. Nasuprot tome, djelovanja ukrajinskih bespilotnih letjelica bilježilo se iznad regije Belgorod (barem 6) gdje je među njihovim učincima bilo i eksplozija te požara, te iznad okupiranog Krima.

Međunarodna arena

Dok još nisu jasne posljedice krajem travnja podnesenog poljskog zahtjeva da se njihova država pridruži u američki „Nuclear sharing program“ i postane domaćin američkog nuklearnog naoružanja – ne čudi da su ove vijesti već i u svojim prvim naznakama izazvale veliku nervozu u Moskvi. Naravno, ondje istodobno te novosti baš nitko nije usporedio s nedavnim ruskim raspoređivanjem nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji - koje je Zapad „razveselilo“ krajem 2023. godine, da bi samo dva mjeseca kasnije tamošnji diktator Lukašenka objavio i novu vojnu doktrinu kojom se susjedima prijeti „odgovorom svim sredstvima“ u slučaju provokacija.

Ponešto više optimizma ipak donose vijesti iz Švicarske, koja se 15. i 16. lipnja u mjestu Bürgenstock nedaleko Luzerna sprema okupiti preko 160 delegacija sa svih strana svijeta na mirovnom summitu o Ukrajini. Ovaj skup bi za svoj temelj rada trebao uzeti ukrajinsku „Formulu mira“ i druge mirovne prijedloge temeljene na Povelji UN i međunarodnom pravu – radi poticanja dijaloga i budućeg mirovnog procesa (kroz donošenje svojevrsnog akcijskog plana za iduće korake mirovnog postupka). Naravno, tu određenu poteškoću predstavlja već unaprijed izrečen stav ruske Federacije kako ta zemlja u ovakvim postupcima ne namjerava sudjelovati – ne samo radi utemeljenosti na prijedlozima Volodimira Zelenskog i Ukrajine, već i zbog svog stava da u tekućem ratu Švicarska nije neutralna nego se svrstala na stranu Ukrajine (valjda radi slanja humanitarne pomoći – iako se vojnu pomoć odbijalo slati, te čak i zaustavljalo susjede i partnere kada je za to bilo ikakve prilike). Još nije jasno hoće li u Švicarskoj na summitu osvanuti i delegacija iz Kine, koja procjenjuje da li se takav potez isplati, dok i sama nadalje promovira nekakve svoje mirovne planove koji očigledno više odgovaraju Rusiji nego Ukrajini.

Ipak, samo nekoliko dana prije termina mirovnog summita u Švicarskoj, čitava će Europska unija izaći na izbore za Europski parlament, da bi se onda nanovo konstituirala i Europska komisija. U vrijeme već aktivne predizborne kampanje, u nizu europskih zemalja se detektiralo maliciozne aktivnosti koje je NATO u četvrtak 2. svibnja i izrijekom prepoznao kao „ruske hibridne akcije“. Akti sabotaže, izazivanja nasilja, kibernetičkih djelovanja te širenja dezinformacija detektirani su na prostorima Češke, Estonije, Njemačke, Latvije, Litve, Poljske i Velike Britanije. Dodatno, u petak 3. svibnja se i visoki povjerenik EU za vanjske poslove i sigurnost Josep Borrell oglasio na ovu istu temu, ističući Njemačku i Češku kao države posebno ugrožene djelovanjem kampanje pod vodstvom Rusiji bliske skupine „Advanced Persistent Threat Actor 28“ (APT28, poznata i među ostalim pod imenima „Sofacy Group“, „Pawn Storm“, „Fancy Bear“ ili „Sednit“). Ugrožavanje elektroničke infrastrukture nekih tamošnjih političkih stranaka i državnih institucija prema Borrellu se samo nadovezalo na ranije aktivnosti tih istih aktera protiv Slovačke, Švedske, Poljske i Litve. Nakon što se te aktere još 2020. kaznilo sankcijama prema pojedincima i organizacijama, a radi napada na njemački parlament 2015. godine, sada se takve aktivnosti navodno ponavljaju – protiv EU, njenih država članica, te međunarodnih partnera (posebice Ukrajine). Ipak, nakon što se tako jasno krenulo govoriti o prijetnjama, a onda se uprlo prstom i u pretpostavljenog počinitelja – daljnje konkretne mjere obrane i odgovora ostale su izvan vidokruga javnosti. Naravno, to nipošto ne znači da odgovora neće biti, sada kad je tema javno otvorena i upozorenja izričito poslana kako s NATO, tako i s EU adrese.


Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 17:33