Čini mi se kao da je kod nas u Buči bilo različitih ruskih jedinica. Nisu se svi isto ponašali. Centar grada imao je sreće - tamo je bila liječnika postrojba. Čak su svoje gorivo dali našoj bolnici. Ti su momci bili vrlo mladi. Rekli su da moraju ići dalje, za Kijev, ali da to ne žele. Radije bi rekli šefovima da su ostali bez goriva. No, oni koji su prvi došli u grad, onda kad je okupacija tek počela, ti su bili životinje. Mnogo ljudi je nestalo", govori za Meduzu, portal na ruskom jeziku sa sjedištem u Rigi, Katerina Ukrainceva, volonterka teritorijalne obrane i vijećnica grada Buče.
Kad su ukrajinske snage napokon ušle u grad s nešto manje od 30.000 stanovnika u zapadnom predgrađu Kijeva, u samo jednoj ulici naišle su na najmanje 20 leševa, a potom i na masovnu grobnicu u kojoj, vjeruje se, leži najmanje 150 ljudi.
Likvidacije civila
Neki su stradali bježeći osobnim automobilom, poput supruga Haline Tokvkač i obitelji Čikmariov - 33-godišnje Margarite i njezina dva sina - Matveja (8) i Klima (4). Ruska vojska na njih je, ništa ne pitajući, osula paljbu iz strojnica. Neki su stradali u općoj paljbi i ratnom kaosu. A neki su prošli kroz mnogo dulju agoniju - njihova tijela pronađena su s rukama zavezanima na leđima, kraj bicikala, automobila.
- Nisam svjedočila likvidacijama - kaže Ukrainceva, ali zato drugi govore o tome da jesu. Hana Herega novinaru al-Jazeere posvjedočila je da je gledala pogubljenje. - Bio je to muškarac koji je išao po drva kad su Rusi iznenada počeli pucati. Pucali su mu u nogu pa u prsa. Bilo je to kontrolirano ubijanje - kaže.
Stanovnici Buče rusku invaziju dočekali su misleći da će njih zaobići. No, već s Putinovom najavom "specijalne operacije" mogli su u prvim redovima gledati njezin tijek - i kako prve bombe padaju na grad. Pa kako ukrajinski topovi gađaju ruske letjelice. Kako helikopteri slijeću na obližnji aerodrom Hostomel. Potom su ruske diverzijske grupe počele puniti obližnje šume, ulaziti u ispražnjene domove. Pojavile su se prve skupine za sabotažu i izviđanje. Ruski tenkovi protutnjali su ulicama Buče 4. ožujka. Zasuti ukrajinskim granatama, odgovorili su paljbom po stambenim zgradama. Isprva je Buča bila samo tranzitni grad. No, kad je teritorijalna obrana napala ruske jedinice, Rusi su žestoko uzvraćali i u cijelom su gradu gorjeli požari. Građani su se već u prvim danima preselili u podrume. - Grad je bio loše pripremljen za rat. Sami smo se organizirali, a obranu su vodili veterani koji su imali iskustvo i oružje iz rata u Donbasu - kaže Ukrainceva. No, sve se raspalo odmah na početku, a lokalni dužnosnici odmah su napustili grad, koji je okupiran 5. ožujka. Ukrainceva ističe da se grad nije ponašao agresivno prema okupatoru. No, ruske su snage bile toliko brutalne da su građani bili u prevelikom strahu.
Lov na veterane
Ukrainceva govori da su se neprijateljski vojnici, uključujući snajperiste, ukopali na višim katovima zgrada. Ako bi netko pokušao pobjeći, vraćali su ga i prijetili puškama. Nitko nije smio izići do 8. ili 9. ožujka, kaže. U gradu nije bilo ni struje ni vode. Tih dana počele su i vijesti o mrtvim civilima na cesti. Teško je, kaže, reći koliko je ljudi umrlo zbog nedostatka vode ili lijekova.
- Jedno sam vrijeme dobivala poruke o tome da je 'taj i taj umro na toj i toj adresi. Tko će doći pokupiti tijelo?' Ali nismo imali nikoga - kaže Ukrainceva. Ruski vojnici u međuvremenu su počeli pretraživati grad u potrazi za veteranima iz rata u Donbasu. Netko im je dao imena. Ispostavilo se, kaže Ukrainceva, da su to bili naši sugrađani koji su Rusima dobrovoljno prokazivali vojnike i davali im adrese. - Jedan ubijeni bio je sin preminulog veterana iz Donbasa. Našli su ga i ubili - kaže ona pa opisuje kako joj je prijateljica iz četvrti Lesnaja poslala fotografiju leša. Ležao je na trbuhu, a ruke su mu bile povezane na leđima.
- Poslala mi je fotografiju njegovih dokumenata, ali i okrenuto tijelo. Ležao je toliko dugo na asfaltu da mu je lice počelo trunuti. Kad sam povećala fotografiju, vidjela sam da mu je u ustima bio kabel, a oči omotane ljepljivom vrpcom - kaže. Njezinu priču Kremlj demantira, tvrdi da su leševi koje su izbrojili strani mediji namještaljka. No, Ukrainceva kaže da je žrtva u dokumentima imala navedeno da je savjetnik ukrajinskog predsjednika. Nekoliko dana nakon okupacije grada, odlučila je otići. "Čula sam da me traže. Nekoliko dana kasnije došli su u moj stan. Nije imalo smisla ostati."