U
Ž
I
V
O
Ukrajinski Mariupolj postoji već stoljećima, a za njega je cijeli svijet saznao tek nakon ruske invazije. Ovaj lučki grad na jugu države nekoć je slovio kao savršeno mjesto za odmor u kojemu je živjelo nešto manje od 500 tisuća stanovnika.
Sad je u gradu ostalo njih samo oko 150 tisuća koji su tu živjeli i prije početka invazije, ali i taj broj mogao bi se značajno smanjiti jer među onima koji su ostali postoji i velik broj onih koji samo čekaju svoj trenutak za bijeg.
Značajno lučko područje
Grad je osnovan 1778. godine i već sljedeće je preimenovan u ime koje nosi i sad. Tad je u njemu živjelo samo nekoliko tisuća ljudi, piše Slobodna Dalmacija.
Otprilike jedno stoljeće kasnije, ovaj lučki grad postao je ključna tranzitna točka za izvoz pšenice, druga po veličini nakon Odese, što mu je dalo ekonomsku ulogu koju je nastavio igrati sve do početka sadašnjeg rata. Kasnije je na red za gospodarski razvoj došla i proizvodnja čelika kad je 1933. godine izgrađena velika čeličana Azovstal, sad poznata i po tome što su njezini tuneli poslužili kao sklonište od ruskih vojnika.
Od posebnog gospodarskog značaja svakako je bila luka, a većina stanovnika sad razrušenog grada bila je direktno ili indirektno zaposlena za kompanije koje su se bavile aktivnostima povezanima s uvozom ili izvozom željeza, čelika, žita....
Postao simbol otpora
Posljednji put kad je ovaj grad pretrpio velike gubitke i štete bilo je tijekom njemačke vojne okupacije u Drugom svjetskom ratu. Nakon rata privremeno je preimenovan u Ždanov, po sovjetskom političaru Andreju Ždanovu, ali pravi naziv vraćen mu je 1989. godine.
Iako se ovaj grad na Azovskom moru može pohvaliti time da ima najtoplije more za kupanje u cijeloj Ukrajini, što je utjecalo na turistički značaj grada, zvuk oružja tamo se čuje posljednjih nekoliko godina.
Kulturna mjesta sad su devastirana
Tijekom rastućih nemira u Ukrajini nakon 2014. godine, u Mariupolju su izbili sukobi između ukrajinskih vladinih snaga, lokalne policije i separatističkih militanata povezanih s Narodnom Republikom Donjeck. Vladine snage povukle su se iz Mariupolja 9. svibnja 2014. nakon što su teške borbe dovele do požara u kojemu je izgorjelo sjedište gradske policije. Od tad je u Mariupolju u pozadini stalno bio prisutan i određeni dio straha, što ga nije zaustavilo u tome da se nastavi razvijati. Prošle godine proglašen je i prijestolnicom kulture.
- Bilo je teško zamisliti Mariupolj kao prijestolnicu kulture prije pet godina. Prešli smo dug put, prebrodili puno izazova i došli do željenog cilja da budemo izlog oživljenog Donbasa. Ovakav razvoj nije se mogao postići bez dijaloga sa zajednicom, međunarodnim partnerima, stanovnicima drugih gradova i država. Kultura je ključni instrument udruživanja. A danas imamo dijalog mira, razvoja i jedinstva kroz umjetnost - rekao je tom prilikom gradonačelnik Vadim Bojčenko. Nažalost, mariupoljske građevine samo nekoliko mjeseci nakon toga potpuno su uništene i devastirane, a neke od njih i sravnjene sa zemljom.
Već 16. ožujka ove godine, Regionalno dramsko kazalište Donjeck u Mariupolju bombardirano je tijekom ruske invazije na Ukrajinu. Kazalište je poslužilo kao sklonište od zračnih napada tijekom opsade grada. Od ukupno tisuću civila koji su se tamo skrili, njih čak 600 preminulo je u napadu, piše Slobodna Dalmacija.
Početkom veljače, kako je strah od ponovnog sukoba postajao sve veći, pripreme su započele u velikoj brzini. Hrana i voda dovezene su tjednima prije ruske invazije.
Dužnosnici u čeličani znali su da će skloništa za bombe uskoro biti zauzeta, ali nisu imali pojma da će Azovstal, okružen vodom s tri strane, postati poprište toliko bitne borbe.
Nakon gotovo tri mjeseca dugog nemilosrdnog napada, Mariupolj je pao. Ukrajinska vojska priopćila je da je njezina borbena misija u opkoljenom gradu završena, a ovaj napadnuti grad sad će u povijesti ostati zapisan kao idealan primjer ruske brutalnosti i ukrajinske hrabrosti te ustrajnosti unatoč konačnom porazu.