Nova talijanska vlada premijera debitanta Marija Draghija prisegnula je u subotu u podne pred predsjednikom Republike Sergiom Mattarellom. Covid-19 je stubokom promijenio režiju tog događaja. Ministri su morali proći kroz novu ceremoniju brzog brisa, da ne bi zaražen netko ušao u Svečani salon Kvirinalske palače.
Ministre, a poglavito novake među njima, nisu dopratili uzbuđeni članovi obitelji, emulirajući sličnu svetkovinu na suprotnoj obali Tibra, kada novi kardinali dobivaju svoj purpurni biret. Nije bilo čak ni rukovanja. Maske su držali sve vrijeme, skinuvši ih samo za obrednu fotografiju u Oklopničkom salonu.
"Treba raditi"
Stanje je teško, "nema vremena za emocije, treba raditi", rekao je po izlasku iz Kvirinalske palače Roberto Cingolani, ministar za ekološku tranziciju, ključan novitet među resorima.
U 13 sati u Palači Chigi obredom predaje zvonca Giuseppe Conte je predao dužnost Draghiju i izišao praćen pljeskom dužnosnika i uposlenika, a bilo je i suza. Neće biti zadnje, ne nužno za Conteom.
"Italiju treba dovesti u stanje sigurnosti", najavio je, naime, premijer Draghi. I dodao: "Naša će vlada biti ekološka." To je u Crnoj Gori obećavao Milo Đukanović.
U novoj vladi je 23 ministara, od kojih samo 8 žena (nijedna s ljevice!), a ne polovica. Ima 8 nestranačkih stručnjaka i 15 članova Parlamenta, pa je političko-tehnička.
Među tim dvjema kategorijama podjela se čini jasnom. Sedmero tehničkih ministara čine Draghijev unutrašnji krug, zadužen za izradu i provedbu plana oporavka i za hitne reforme, predugo odgađane. Osma je dosadašnja ministrica unutrašnjih poslova, prefektica Luciana Lamorgese, jer Draghi nije htio taj politički osjetljiv a sigurnosno presudan resor ostaviti na milost i nemilost ideoloških licitiranja, na primjer oko migranata, kao što je bilo dok ga je držao vođa Lige Matteo Salvini. Kažu da je baš zbog njega odlučio da u vladi ne bude nijedan šef neke stranke, čak ni bivši predsjednik Evroparlamenta Antonio Tajani, koji faktički mijenja ostarjeloga Silvija Berlusconija.
Najviše je nezadovoljstva unutar nove vladine većine u PoKretu 5 zvjezdica, iako je jedini dobio četiri ministarska resora. Po tri imaju Liga za Salvinija, Berlusconijeva Forza Italia, te Demokratska stranka, a po jednoga ljevičarska Sloboda i ravnopravnost (LeU) i Živa Italija Mattea Renzija.
Sedmoro ministara je "precurilo" iz posljednje Conteove vlade, među njima ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio (Zvjezdice) i ministar zdravstva Roberto Speranza (LeU), sučeljen s pandemijom i već pomalo prekaljen. Troje ministara su povratnici iz zadnje Berlusconijeve vlade, jedna je iz Lettine. Vlada se - u tom pogledu - doima kao nevjestina oprava: nešto staro, nešto novo, nešto posuđeno (stručnjaci u politiku), nešto plavo (boja stranke nevjerojatnog Berlusconija). Ali malo je povoda za šalu.
Italiji potkraj godine prijeti porast javnog duga do razine posljednji put zabilježene poslije prvoga svjetskog rata. Tada je izlaz iz krize potražen u fašizmu, uglavnom prihvaćenome sve dok drugi svjetski rat nije 1943 prispio i na talijansko ozemlje. To nije bila šala.
Jedinstvena prilika
Sada su oči uprte u 209 milijardi eura iz Fonda za oporavak, od kojih oko 27 milijardi već u lipnju.
Njih treba i obrazložiti i iskoristiti krajnje pametno ako se želi da se Italija izvuče iz "zdravstvene, socijalne i ekonomske" krize. Takve prilike nije bilo od ujedinjenja Italije 1861, a teško da će se ponoviti tako skoro.
Za to su ključna dva resora, povjerena "tehničarima" bliskima premijeru. Vjerojatno će ih strateški usmjeravati sam Draghi, a ministri će to taktički izvršavati. To su ministar ekonomije Daniele Franco, dosadašnji glavni ravnatelj emisijske Banke Italije, te spomenuti Roberto Cingolani, dosad šef tehnoloških inovacija u osjetljivome državnome megakonzorciju Leonardo (svemir, zrakoplovstvo, obrana i sigurnost).