MALO ISTRAŽIVANJE 'Beograđanima nije do smijeha. Dijelim ih na one koji imaju i one koji nemaju.'

Daleko su vremena u kojem se trošilo na sve moguće stvari koje trebaju i ne trebaju. Isto je potvrdila i novinarka Telegrafa koja je odlučila na neuobičajen način provjeriti "javno mnijenje" beogradskih ulica.

- Djevojke koje bi ugradile silikone od tuđeg novca su u velikom problemu ako misle da će im Beograđani priuštiti raskošniji dekolte - navodi se na početku teksta.

Naime, novinarka Telegrafa uzela je u ruke natpis "Pomozite da skupim pare za silikone" te stala pored Terazijske česme i gledala kako će ljudi reagirati. Željela je vidjeti doseg beogradskog suosjećanja.

- Kad sljedeći put budete vidjeli nekoga da prosi i pomislili koliko je to ponižavajuće i užasno, dozvolite da vas utješim: monstruozne su samo prve dvije minute – dok ističete svoj poziv za pomoć i dok vam informacija da ste upravo stali nasred ulice da prosite, putuje do mozga - pojašnjava novinarka.

Nakon toga, nastavlja, ponos, dostojanstvo ili samo nagon za smijehom prevladaju instinkt za osjećaj srama.

- Ono što se poslije toga dogodilo, natjeralo me da shvatim da se u ovom gradu u međuvremenu nešto promijenilo. Promijenilo između vremena u kojem su ovakvi skečevi nailazili na dobar odjek i ovog u kojem Beograđani više ne padaju ni na kakve fore - objašnjava novinarka te se pita koji je točno razlog da nije ništa zaradila na ulici.

Ne računajući gospođu koja je zgroženo prošla pored nje, ostali se prolaznici nisu čak ni nervirali.

- Tad mi je bilo smiješno, ali face ljudi koji razmišljaju od čega će kupiti hranu, dok prolaze pored skockane djevojke, koja bi od njihovog teško stečenog novca ugradila silikone su bile sve osim zabavne, baš kao i njihova ravnodušnost prema nečijoj suludoj i drskoj ideji koja ih vrijeđa, a protiv koje nemaju namjeru ništa da poduzmu. Poznato? I meni - piše Telegraf.

Razočarali su je, navodi, i mladi sugrađani koji "uvijek i bez izuzetka o svemu imaju mišljenje i ga podijele sa ostatkom svijeta" - svi oni su negdje žurili.

- Iako mi je uzorak ispitanika bio prilično skroman, osim onih koji od količine briga i prečih poslova nemaju vremena ni za što drugo i onih koji žele da troše novac na bijesne hirove, ali svoje, shvatila sam da nisam ni mogla zapaziti nekog drugog – u Beogradu ionako žive samo te dvije kategorije ljudi. Oni koji imaju i oni koji nemaju - zaključuje novinarka.