Ideal kojemu teži svaka zemlja, imati u isto vrijeme socijalnu državu i konkurentnu ekonomiju, uspješno žive samo četiri nordijske zemlje: Danska, Finska, Norveška i Švedska. Prema svim istraživanjima, to su zemlje u kojima je najljepše biti rođen i živjeti. Međutim, kriza je ostavila trag i u tom dijelu svijeta, a političare i poslovne ljude skandinavskih zemalja sve više brine pitanje koliko je njihov model funkcioniranja uopće održiv.
U seriji intervjua za Financial Times ukazali su na sve ono što ih tišti: velika imigracija, stagnacija produktivnosti, rast nejednakosti te slabašan ekonomski rast u Finskoj i Danskoj. Lars Lokke Rasmussen, lider glavne danske opozicijske stranke, rekao je kako im je kriza otvorila oči o slabostima modela te da bi se trebali više fokusirati na povećanje konkurentnosti.
Rezanje beneficija
Kada bi bila riječ o kompaniji, Lars Faeste, glavni direktor Boston Consulting Groupa za Skandinaviju, smatra da bi sustavu trebala transformacija, a u slučaju Danske i Finske i pravi obrat. Prema političkim raspravama u tim zemljama, veliki problem predstavljaju tržište rada, visoka stopa nezaposlenosti i pritisak na socijalnu državu zbog starenja stanovništva. Nude se različita rješenja, poput smanjenja državne potrošnje i beneficija te poticanja ljudi da rade.
Podaci govore da je u proteklom desetljeću rast produktivnosti iznosio jedan posto, dok je tijekom 80-ih bio dva do tri posto, pa se nametnulo pitanje o održivosti velikih plaća. Karl-Petter Thorwaldsson, predsjednik švedskog sindikalnog kongresa LO, smatra da su nordijske ekonomije u prošlosti bile konkurentne upravo zbog visokih plaća jer one prisiljavaju kompanije da se brže mijenjaju i moraju biti produktivnije. Ograničavanje rasta plaća, smatra on, spriječit će neke ljude da odustanu od velikih beneficija.
Starenje stanovništva
Pad produktivnosti on pripisuje pomicanju strukture ekonomije s proizvodnje na usluge.
Na kraju se svi političari slažu, bili oni slijeva ili zdesna, da je odgovor u tome da više ljudi radi, što će riješiti i problem starenja stanovništva.
- Ono što nam treba je više radnih sati u ekonomiji. Treba nam produktivnost koja će nam u osnovi omogućiti socijalnu državu - kazao je za FT Stefan Löfven, švedski premijer.
Pitanje imigracije
To uključuje povećanje dobne granice za odlazak u mirovinu, zapošljavanje studenata te povećanje zaposlenosti među ženama i imigrantima. Integriranje imigranata je poseban izazov, a procjenjuje se da će ih ove i iduće godine biti sto tisuća.
Kako bi se pojeftinio model preopterećen velikim brojem onih koji nisu aktivni na tržištu rada i povećala efikasnost, neke su zemlje krenule s reformom socijalnog sustava. Pojedine javne usluge, poput vatrogasaca i Hitne službe u Danskoj ili bolnica i škola u Švedskoj, sve više vode privatne kompanije. No, premijer Löfven je oprezan jer on smatra da se socijalnu državu ne može tretirati kao biznis, to je ipak nešto drugo.
Nekoliko skandala s outsourcingom dovelo je do toga da su Šveđani počeli dvojiti mogu li privatne kompanije osigurati vitalne javne usluge. U jednom domu za umirovljenike koji vode fondovi rizičnog kapitala, primjerice, stanari su se žalili da nemaju potrebnu skrb, a kompanija koja je vodila jednu školu je bankrotirala i 11.000 učenika ostavila na cjedilu. Unatoč teškoćama, svi su svjesni da su nordijskom modelu, koji se počeo razvijati 1980-ih kada su sve četiri zemlje donijele zakone o socijalnom osiguranju, ipak nužne promjene ako želi preživjeti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....