Sjedi li skrušeno na koferima na pisti vojnog aerodromu u Rostovu odbjegli bivši ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič u očekivanju leta ruskog vojnog transportnog Antonova za Kijev? Još nije dobio poziv da uđe u zrakoplov, a masivni propeleri stvaraju buku i podižu hladni vjetar koji mu mrsi prorijeđenu kosu.
Naime, odmah nakon početka invazije Rusije na Ukrajinu i Putinova poziva Ukrajincima da sruše aktualnu vlast koju u Moskvi nazivaju huntom te "nacističkom i narkomanskom", premda je vodi Židov čija je obitelj nastradala u holokaustu, govori se da Kremlj već negdje pod rukom u podrumu ima spremnu kolaboracionističku vladu "narodnog spasa".
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov cinično je poručio da "cilj operacije nije okupacija Ukrajine" (čemu onda sveopći napad na svim pravcima, pa i na Kijev?) nego "stvaranje uvjeta da ukrajinski narod slobodno izabere svoju vlast", iako su sadašnji saziv parlamenta i predsjednik Zelenski izabrani na legitimnim izborima. Zelenskog, kako kaže i Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov, Moskva priznaje kao predsjednika, iako najavljuje da "Ukrajinu treba očistiti od pronacističkih simpatizera i ideologije".
Meta br. 1
Otkad je počela ruska invazija, govori se da je cilj rušenje sadašnje ukrajinske vlasti, a predsjednik Volodimir Zelenski je ruska "meta broj jedan", kako se to ističe i u zapadnim i ukrajinskim obavještajnim izvješćima. I on sam je kazao da je svjestan te svoje pozicije. Ime bivšeg predsjednika Viktora Janukoviča, koji živi u raskošnim vilama u Rostovu, ali i u elitnom moskovskom naselju Barviha, spominje se kao mogući prvi "ruski odabir" jer Rusija inzistira da je sadašnja vlast u Kijevu pučistička te bi vraćanjem Janukoviča stvar "vratili na početak".
Inače, u Barvihi su se smjestili i mnogi drugi odbjegli diktatori, poput kirgistanskog predsjednika Askara Akaeva, tamo je već spremna i vila u orijentalnom stilu za sirijskog vođu Bašara al-Asada, a smještaj je imao i zadnji šef Generalštaba JNA Veljko Kadijević te supruga Slobodana Miloševića - Mirjana Marković. Doduše, pojavljuje se još nekoliko notornih imena poznatih prokremaljskih igrača poput Viktora Medvedčuka, Putinova kuma, najvažnijeg proruskog igrača na ukrajinskoj pozornici koji je i čovjek iz, kako se voli reći, najužeg Putinova kruga, medijski magnat koji se trenutno nalazi u kućnom pritvoru u Kijevu zbog optužbi za veleizdaju.
Medvedčuka su optuživali da je 2004. godine sudjelovao u falsificiranju i namještanju predsjedničkih izbora u korist Viktora Janukoviča, što je izazvalo "narančastu revoluciju" te ponavljanje trećeg kruga izbora na kojima je pobijedio Viktor Juščenko. Medvedčuk je lider proruske stranke Oporbena platforma - Za život, koja ima desetak posto mjesta u sadašnjem sazivu Vrhovne Rade. On je svakako najpodobnija osoba za to, ali je uvijek djelovao iz sjene, pa neki misle da bi, ako kremaljska invazije uspije, on bi mogao izaći na vidjelo, kao čovjek od najvećeg Putinova povjerenja.
Medijski tajkun
Isto se tako, kao "budući član instalirane proruske vlasti" spominje i za veleizdaju optuženi drugi medijski tajkun Taras Kozak, blizak Medvedčuku, kojemu su ukrajinske vlasti zabranile emitiranje dva televizijska programa. Potom se kao moguća moskovska marioneta spominje i Nikolaj Azarov, bivši premijer Ukrajine u vrijeme predsjednika Janukoviča, koji sjedi u Moskvi i vodi fantomski Komitet spasa Ukrajine, koji je osnovan 2015. godine i ima sjedište u moskovskom poslovnom Cityju na adresi Presnenskaja Naberežnaja 10.
U tom Komitetu je i Vladimir Olejnik, bivši zastupnik Janukovičeve Stranke regija, koji je u posljednje vrijeme nestao iz ruskog medijskog prostora, ali se on u mnogim nastupima hvalio "skorim trijumfalnim povratkom u Kijev". Početkom ove godine, pozivajući se na obavještajne izvore, neki britanski mediji su kao prvog "Putinovog čovjeka" za prorusku Ukrajinu proglasili 45-godišnjeg Jevgenija Murava, nekadašnjeg predsjedničkog kandidata i lidera proruske stranke Naši. Jevgenij Muraev je to opovrgnuo, pa čak i prijetio britanskim medijima da će ih tužiti zbog takvog pisanja. No, neki ukrajinski politolozi izrazili su skepsu prema isticanju Muraeva, smatrajući da se ipak radi o "drugorazrednom političaru" bez potrebne težine.
Svađa prozapadnjaka
Podsjetimo da je Viktor Janukovič na izborima 2010. godine u drugom krugu pobijedio Juliju Timošenko. Do njegove pobjede je došlo, kažu, zbog svađe prozapadnih snaga - Julije Timošenko i Viktora Juščenka, te su se ti glasovi podijelili što je omogućilo proruski orijentiranom Janukoviču da preuzme vlast, iako kažu da ga Putin nikad osobno nije simpatizirao. Proeuropska pobuna ili tzv. Majdan, buknuo je krajem 2013. godine, kada je Janukovič, po naputcima i pritiscima iz Moskve, odbio potpisati Sporazum o suradnji s EU tzv. istočno partnerstvo, na summitu u Vilniusu, na koji je čak i došao. No, najavio je da će na sljedećem "istočnom summitu" potpisati Sporazum.
Njegovo tadašnje odbijanje potpisivanja Sporazuma s EU koji je, dakle, bio obećao da će potpisati, izazvao je velike prosvjede, poznate kao "Majdan" te prouzročio turbulentne promjene, koje su dovele do aneksije Krima sa strane Rusije u ožujku 2014. godine, a sada i do ruske intervencije na Ukrajinu.
I na kraju spomenimo jedan možda zanimljiv i bizaran podatak, da je u pratnji proruskog predsjednika Afganistana Babraka Karmala, kojeg su Sovjeti instalirali u prosincu 1979. godine na vlast, bio kasniji prvi predsjednik neovisne Ukrajine Leonid Kravčuk, tada visoki dužnosnik CK KPSS-a.