Jevgenij Prigožin imao je sreće. Umro je trenutno, bez patnji, bolova i muka kakve je nanosio svojim neprijateljima, ali i saveznicima, vojnicima koji su za njega ratovali. Prigožin je imao sreće i što je doživio 62 godine s pameću kojom je raspolagao. Umro je veoma bogat, nitko točno ne zna koliko vrijedi imperij koji je ostavio iza sebe, kao što nitko točno ne zna koliko je tisuća ljudi ubijeno zbog njega, njegovih zapovijedi i odluka.
Bio je krajnje nasilan, bolesno ambiciozan i izdržljiv, jer, realno, njegova mladost nije bila lagodna. Proveo ju je u zatvoru. Tamo se mnogi moraju, doslovce, boriti i tući za svaki obrok da bi ga pojeli u miru, a ako se netko mora potući tri puta dnevno da bi jeo, to ga učini prilično bezobzirnim za tuđe...