Kosta na psihijatriji, liječnici ne znaju što napraviti s njim: ‘S ovime se još nikad nismo susreli‘

Dječak Kosta K., koji je osumnjičen za krvoproliće u beogradskoj osnovnoj školi koju je pohađao, tek će u srpnju navršiti 14 godina, što znači da se u trenutku počinjenja djela smatra djetetom bez kaznene odgovornosti i ne može biti uhićen, pritvoren niti zadržan, za njega neće biti suđenja niti izrečene kazne. Utvrdi li se da mu je potrebno liječenje, bit će u prvom trenutku hospitaliziran, a nakon toga najvjerojatnije, barem privremeno, smješten u neku ustanovu socijalne skrbi dok se ne utvrde njegove obiteljske prilike i eventualni propusti roditelja (zlostavljanje, zanemarivanje, neliječenje i slično).

Tragedija koja potresa Srbiju ostavila je bez teksta brojne stručnjake koji nakon ovog slučaja, nezabilježenog na ovim prostorima, ne znaju što će se dalje događati s maloljetnim ubojicom, piše srbijanski Blic. Učenik osnovne škole "Vladislav Ribnikar" na Vračaru ubio je u srijedu ujutro osmero učenika i zaštitara Dragana Vlahovića. U masakru koji je počeo nešto poslije 8 sati, ranio je i šestero djece i nastavnicu povijesti. A budući da nije napunio 14 godina, on nije kazneno odgovoran i sada se nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i mlade, na posebnom dječjem odjelu.

Koja kazna čeka Kostu K.?

Ovaj užasni zločin nametnuo je brojna pitanja, a među njima se posebno ističe i najčešće postavlja jedno - kakva kazna čeka najmlađeg masovnog ubojicu u Srbiji?

Sukladno zakonskoj proceduri, koja je u Srbiji gotovo identična onoj u Hrvatskoj, ako je dijete koje je počinilo bilo koje kazneno djelo mlađe od 14 godina, ono nije kazneno odgovorno. Policija će podnijeti kaznenu prijavu, no državno odvjetništvo će ju odbaciti i o svemu obavijestiti centar za socijalnu skrb.

- Centar je tada dužan provjeriti obitelj djeteta. Utvrdi li se da roditelji nisu pridonijeli počinjenju djela i da imaju potrebne kompetencije, dijete se treba vratiti u obitelj, najčešće uz određeni nadzor ili preporuke - objašnjava za Jutarnji list Lana Petö Kujundžić, dugogodišnja sutkinja i predsjednica Udruge sudaca za mladež. U tom slučaju centar obično nastoji napraviti i plan kako dijete reintegrirati u društvo, prije svega u redovno školovanje, a da mu stigma trajno ne obilježi život.

Utvrdi li se pak da su roditelji zlostavljali ili zanemarivali dijete, centar predlaže izuzimanje djeteta iz obitelji i smještaj u ustanovu ili udomiteljsku obitelj, a protiv roditelja poduzima mjere poput podnošenja kaznene prijave zbog povrede prava djeteta.

‘Ovaj slučaj je neusporediv‘

A kakva će biti sudbina Koste K. znat će se nakon što se obave ispitivanja i vještačenja, a kako ovakav ili sličan zločin koji je počinio maloljetnik nije zabilježen u Srbiji, neizvjesno je na koji način će Kosta biti kažnjen ili izoliran, s obzirom na to da nije kazneno odgovoran, piše Blic.

Prema riječima stručnjaka, koja god da je dijagnoza u pitanju, dječak će biti liječen i njegovo stanje će se pratiti, ali nitko ne može reći koliko će liječenje trajati pa samim tim i izolacija iz društva. Kako kažu, slučaj je neusporediv jer nijedno dijete do sada nije izvršilo masakr s ovolikim brojem mrtvih i ranjenih.

Radmila Vulić Bojović, psihologinja i psihoterapeutkinja, rekla je za Blic da je ovo jedinstven slučaj i da je teško bilo što reći u ovom trenutku. Ono što je izvjesno je da je taj dječak smješten na neuropsihijatriji, na posebnom odjelu i da će s njim razgovarati sudski vještaci, psihijatrijske i psihološke struke te da se će nakon toga informacije biti preciznije.

- Ono što se na prvi pogled čini je da je došlo do nekog sloma, do stresa koji nije mogao kanalizirati na drugačiji način. Mi ovakve slučajeve nismo imali ranije, bilo je maloljetnih počinitelja koji su kazneno neodgovorni, ali ovo je do te mjere intenzivan, drastičan nasilni čin, koji sugerira i neku ozbiljniju patologiju. Zaista ne bih spekulirao kako, to je na vještacima, ali moje mišljenje je da on neće moći dugo biti član neke zajednice. Ne znam kako bi uopće mogao biti član bilo koje zajednice. U zatvor ne može jer je kazneno neodgovoran pa pretpostavljam da će biti neki poseban oblik smještaja. Nezgodno je i delikatno jer ovo nije bilo kakvo djelo, ovdje imamo dijete koje je izvršilo masovno ubojstvo - kaže Vulić Bojović.

Kako stručnjaci objašnjavaju, na psihijatriji ostaju oni koji se liječe, a dužina trajanja ovisi o procesu liječenja, osnovi bolesti i samom pacijentu. Je li se nekada dogodilo da je neka maloljetna osoba počinila ubojstvo, Vulić Bojović kaže kako vjerojatno jest, ali da ovdje postoji niz drugih stvari koje se ne mogu usporediti s ovim slučajem jer, kao što kaže, ovo je nezabilježeno.

- Mi znamo za djecu koja su počinila neko djelo, krađa, oštećenja imovine, pa imamo odgojne ustanove, ustanove za osposobljavanje i oni tamo provedu neko vrijeme. Mi smo u prošlosti vjerojatno imali neki slučaj da je maloljetnik nekoga ubio, ali ovdje ne govorimo o ubojstvu, ovo je masovno ubojstvo. Čak ni u Americi nije ovako jer, navodno, kako sam dobila informaciju, on je najmlađe dijete u svijetu koje je ubilo ovoliko ljudi. U Americi imamo pucnjave u školi, ali to radi osoba koja je punoljetna i koja može u zatvor i nikada ne izaći, a što s ovim?! Ne znam što će biti, sve ovisi o izvještaju i nalazu sudskih vještaka koji će morati procijeniti i evaluirati u kojoj mjeri je on uopće svjestan što je učinio. Imam mnogo iskustva i meni je teško povjerovati da se to dogodilo, a dogodilo se - kaže Vulić Bojović.

Kako dodaje, svi scenariji su mogući, ali naglašava da je u ovom trenutku rano za davati bilo kakve prognoze, a naročito prije ozbiljnog pregleda stručnjaka i njihove procjene.

Psihopati i sociopati

Termini psihopat i sociopat imaju slično značenje, ali prema riječima psihologinje Maje Svetozarević, one opisuju dvije različite osobe. Kako objašnjava, što se konkretnog slučaja tiče o dijagnozama se ne može govoriti javno, čak i kada imamo ovako drastičan slučaj, ali opet možemo napraviti podjelu.

- Psihopati su inteligentne osobe, a sa sociopatima imaju jednu zajedničku crtu, a to je potpuno odsustvo empatije. Razlika je što su psihopati izuzetno inteligentne osobe i vole ugled, moć, poziciju, što ne znači da svi koji to vole spadaju u ovu kategoriju, već samo ističem čemu naginju. S druge strane, sociopati, oni imaju neku prosječnu inteligenciju i ne poštuju društvene norme, ismijavaju okolinu i tako dalje... Ukratko, ni jedni ni drugi ne osjećaju krivnju - kaže Svetozarević.

Kako dodaje psihologinja Radmila Vulić Bojović ovi termini se više ne koriste, već se upotrebljava termin "poremećaj ličnosti".

- Sociopat je suvremeniji izraz, izraz psihopat se više ne koristi, već se u suvremenoj dijagnostici koristi izraz "poremećaj ličnosti". Sociopat je oblik poremećaja ličnosti, a oba karakteriziraju nedostatak empatije, suosjećanja i mogućnosti da se povežeš i uđeš u bliske odnose s drugim ljudima - dodaje.

Profesor Dragan Simeunović objašnjava da do tragedije u OŠ "Vladislav Ribnikar" nije doveo jedan faktor pa ne postoje objašnjenja za takve pojave. Ističe da su ljudska bića veoma nasilna i da ne možemo iz sebe iščupati agresivnost, ali da možemo skloniti oružje.

- Pođimo od pretpostavke da nenormalne stvari rade uglavnom nenormalni ljudi. Treba vidjeti je li to dijete psihijatrijski zdravo. Od 750.000 učenika, jedan postotak mora biti psihijatrijski bolestan, to je zakon brojki i postotaka - rekao je profesor Simeunović za RTS.

S druge strane, kako navodi, jedan od najuglednijih srpskih dječjih psihijatara Dejan Budimirović je poslao svoje neslužbeno mišljenje u kojem kaže da socijalna ispražnjenost i potpuno odsustvo empatije možda ukazuju na jednu vrstu mentalnog poremećaja. Kako je napomenuo, ljudska bića su veoma nasilna, a ljudski rod je veoma agresivan.

Ističe da nam je ubojstvo genski prirođeno, a da su društvene okolnosti te koje omogućavaju da se agresivnost manifestira ili ne. Također smatra da je dodatni faktor u ovom slučaju očigledno frustracija, ali i dostupnost oružja.

‘Opasnosti od video-igara su precijene‘

Profesor Simeunović je istaknuo da živimo u ubrzanom i neurotičnom svijetu u kojem postoji izrazita otuđenost, ali napominje da je dječak koji je pucao u školi bio odličan učenik.

- U Beogradu, dječaci su u tim godinama rijetko odlični. To je, očigledno, s jedne strane pritisak roditelja, a s druge strane – to djeca ne vole. Nikada djeca nisu voljela odlikaše. Dijete se nalazi u nekoj vrsti sendviča i praznine. S jedne strane zahtjevi roditelja, s druge okolina koja to ne voli. Zato je on i mijenjao razred, objasnio je profesor Simeunović.

Smatra da su opasnosti od video-igara precijene i da čak, prema svim istraživanjima, igre mogu doprijeti da se relaksiramo od agresivnosti koja je u nama.

- Ako ih stalno igramo, u određenim okolnostima mogu dovesti do incidenata kao što je ovaj, ali ne same od sebe, već udružene s drugim faktorima. Do ovakvih stvari nikada ne dovodi jedan faktor. Ne postoje jednostruka objašnjenja za ovakve pojave, naglasio je u razgovoru za Blic.

Samo odgojne mjere

Ustanove za djecu počinitelje kaznenih djela mlađe od 14 godina razmjerno su rijetke, a u Hrvatskoj djeluju kao tzv. male skupine u kojima se s djecom radi u manjim zajednicama i nastoji ih se osposobiti za život u skladu sa zakonom. Stručnjaci svjedoče da djeca u tim ustanovama najčešće dolaze iz razorenih obitelji, najčešće su u ranom djetinjstvu sami bili žrtve zlostavljanja i zanemarivanja, dok u konačnici i sami nisu postali počinitelji. U hrvatskim ustanovama ne pamte da su ikada do sada imali dijete koje je počinilo ovako teško kazneno djelo: najčešće se radi o imovinskim deliktima, krađama, obijanjima trgovina i automobila i sličnom.

Da je Kosta K. već navršio 14 godina, smatrao bi se mlađim maloljetnikom, bio bi uhićen i vjerojatno zadržan u istražnom zatvoru. No, bez obzira na težinu kaznenog djela, ne bi mu mogla biti izrečena kazna maloljetničkog zatvora - takva je kazna moguća tek za djecu stariju od 16 godina.

Za maloljetnike u dobi od 14 do 16 godina mogu se izricati samo odgojne mjere, od kojih je najteža smještaj u odgojni zavod, ustanovu koja predstavlja neku vrstu međuustanove između doma za odgoj (kolokvijalno popravnog doma) i maloljetničkog zatvora. Zavod je zatvorenog tipa, ima pravosudne policajce i rešetke, ali i odgajatelje, zatvoreni sustav školovanja itd.

- Za razliku od odraslih, mlađim maloljetnicima se ne izriče kazna u određenom trajanju, već u zakonski propisanom intervalu, a odgojitelji odlučuju kada je "dosta", odnosno kada je dijete resocijalizirano - tumači za Jutarnji sutkinja Lana Petö Kujundžić. Mjera odgojnog zavoda ne može trajati kraće od šest mjeseci ni dulje od tri godine, a mjera odgojnog doma - koji je otvorena ustanova - od šest mjeseci do dvije godine. Nakon isteka maksimalnog roka, mjere se ne mogu produljivati.